Svitanje u Los Angelesu uz radijskog disk džokeja najavljuje petak kao poslednji radni dan u sedmici. Sa raznih strana počinju da pristižu zaposleni u auto perionici, jednoj od poslednjih koja se odupire automatizaciji i nudi autentični ljudski dodir. Široka lepeza karaktera pokriva sve strukture društva modernog Los Angelesa i, uz jedan dan proveden sa njima na poslu, upoznajemo njihove ambicije, strepnje, nade i očekivanja, a sve uz živi prepoznatljivi afro američki pečat. Radijski disk džokej najavljuje još jedan radni petak uz sunčeve zrake koji pojačavaju anticipaciju predstojećeg (zasluženog) vikend odmora.
Auto perionica je duša i otjelotvorenje svih dobrih strana američke radničke klase, svih onih koji su izabrali pošteni (teži) put da stignu do novca. Vlasnik, gospodin B. bi želio svoga školovanog, socijalistički nastrojenog sina Irwina naučiti knjigovodstvu i pripremiti za budućnost. Mladić bi ipak dane provodio među radničkom klasom među paletom šarmatnih, pozitivnih boraca za komad hljeba i sreće, često idealizovano prikazanog kao američki san. Marsha je sekretarica svjesna da flertom može kontrolisati gospodina B., što oboma ide na ruku.
Lonnie je iskusni samotnjak, glas razuma među ljudima i tiho se stara da posao bude obavljen uz dobru atmosferu među ljudima. T.C. je beznadežno zaljubljen u konobaricu iz bara preko puta koja ga uporno odbija, što on samo tumači kao test izdržljivosti. Stari Skippy je tu da izglanca cipele gospodi, Earl je umišljeni samoproglašeni domaćin koji naređuje ostalim radnicima na traci: Lindy, djevojci zarobljenoj u tijelu muškarca, veteran iz Vietnama Geronimo, hispano Chuco i američki starosjedilac Goody, mladi Justin, kauboju Scroogyu koji razmišlja o svojoj djevojci Charlene, ambicioznim blizancima Floydu i Lloydu, politički osviješćenom Abdullih… Teško je pobrojati sve junake i ljude koji nečim jednostavnim kao što je redovan dolazak na posao odbijaju da potvrde stereotipe i stope se u mediokritetnu pežorativnu sliku koja o manjinama slika bijela elita.
Američki san je mnogo kompleksniji od pukog sticanja bogatstva i slave. Ljudima iz nižih staleža je dovoljno velika pobjeda da ne upadnu u zamke kriminala i predetermisanih društvenih okvira u kojima, obojeni predrasudama, ostaju zatočeni. Sloboda proizilazi iz samostalnosti, koliko god bilo teško sastaviti kraj sa krajem i zadovoljiti lične apetite.
Izazov je raditi sa mušterijama ali dobra atmosfera u kolektivu, uz šale, bockanja, dobronamjerne smicalice je nešto što nijedan robot, ni proces automatizacije ne može da nadomjesti. Jurnjava za novcem i većom platom se nadvija nad sveopšte dobrom atmosferom, ali prisutnost u trenutku i uživanje u malim čarima rada u dobrom kolektivu su i vrhunac satisfakcije mnogima od ovih dobronamjernih radnika.
Naslovna pjesma Car Wash je postala ogroman hit i osvojila Grammy Nevjerovatna je glumačka postavka u hronološki snimljenom filmu Michael Schultz a za koji scenario potpisuje Joel Schumacher. Neobičan je ‘slice of life’, stil snimanja za tadašnje holivudske standarde – gdje se prikazuju različiti aspekti svakodnevnog života likova bez centralne radnje. Komedija situacije sadrži dovoljno realističnih dramskih elemenata da, uprkos humoru i atmosferu nikada humorom ne trivijalizuje unutrašnji svijet junaka. Dodatak krcatom, zvjezdanom ansamblu glumaca predstavlja i pojavljivanje nenadmašnog Richarda Pryora u ulozi bogatog TV evanđeliste Rich Daddya, koji vješto barata biblijskom retorikom i svežnjem novca, a tu je i George Carlin u epizodnoj ulozi nervoznog taksiste, bigota za koju je sam sebi napisao tekst.
filmaginacija.blog 