Koreanski reditelj Jang Hoon-Lee kao glavni motiv u svojim autorskim filmovima ponavlja smrt u porodici i detaljno obrađuje izbjegavanje suočavanja sa prijevremenim gubicima dragih osoba. Svi bolni procesi preispitivanja različitih potencijalnih scenarija koji bi donijeli drugačiji ishod izjedaju protagoniste koji imaju problema da se suoče sa uobičajenim životom poslije razarajućih gubitaka.
Nakon kratke i iznenadne bolesti samohrani otac Woo Jin čini sve da njegov sin Ji Ho ne osjeti posljedice gubitka majke. Trud koji ulaže prevazilazi njegove fizičke sposobnosti i često se suočava sa iznenadnim nesvjesticama proisteklim od nedostatka snage, a koji vuku korijene još dublje u prošlost. Normalan život iznenada nije opcija za muški tandem kada iznenada ostanu bez člana tima, ali neizmjernu podršku imaju i u Woo Jinovom prijatelju iz djetinjstva koji pokušava da natjera druga da zaboravi na pokojnu suprugu i nastavi dalje sa životom.
Dječaku odzvanja majkina priča koju je napisala uoči smrti – o majci pingvina koja je otišla u Cloudland, na pola puta između Zemlje i Raja i tokom kišne sezone je dobila šansu da provede vrijeme sa svojim sinom, poslednji put prije konačnog odlaska. Lijep način roditelja da nesvjesnom djetetu približi ideju o smrtnosti brzo postaje realnost sa prvim padavinama, kada u tunelu pronađu ženu koja savršeno odgovara opisu Soo Ah, u stanju djelimične amnezije. Fantazijski obrt se odvija potpuno spontano i žena bez sjećanja o svom prethodnom životu preuzima ulogu majke koju je smrt okrutno otrgla iz zagrljaja supruga i sina.
Bajkovita priča nikada ne ostavlja šansu za ružičasti srećni kraj, pa i sa prestankom padavina udovac sa djetetom mora razmišljati šta dalje kada Soo Ah nestane iznenada kao što se i pojavila. Dnevnik koji pronalazi među ‘svojim’ stvarima nudi objašnjenje za fantazijski element dok joj suprug objašnjava kako je među njima procvala romansa, uprkos životnim peripetijama koje su ih razdvojile, a koje su postale uzrok Woo Jinovim napadima panike. U dnevniku svi djelovi mozaika se sklapaju u tužnu, ispunjavajuću sliku u kojoj neizbježnost sudbine i čovjekova krhka smrtnost ne predstavlja kraj potencijalnoj ljubavi i ispunjenom životu.
Izbori koje činimo za vrijeme života nas definišu a sami ljudi su krojači svoje sreće / sudbine zavisno od sposobnosti uživanja u sadašnjem trenutku i prihvatanjem ličnih izbora, uz život u skladu sa njima. Na ovoj planeti je sve prolazno, ali osjećaj koji jedinka pronalazi u zagrljaju sa srodnom dušom, čisti odnos iz kojeg je začet novi život su dovoljni razlozi da odagnaju sve negativne aspekte bivstovanja. Momcima ostaje bol ali satisfakcija zajedničkih trenutaka sa gradom osobom im daje snage da nastave dalje sa životima.
Debitantska drama je zapravo zrelo ostvarenje koje kombinuje ljubavne elemente sa fantazijom. Uz glavnu priču, praćenu skokovima u prošlost, likovi bivaju potpuno zaokruženi dobro napisanim scenarijom čemu, kad se pridoda animirana priča Soo Ah sa početka prikazuje svu raskoš visokobudžetnog mejnstrima. Onda ni melodrama kojom priča odiše ne kvari utisak i ne djeluje patetično kao u holivudskim ostvarenjima. Ako bi se morala pronaći ijedna zamjerka, to bi bio ponekad usiljen komični odušak koji samo razvodnjava priču.
Mještani ruralne pokrajine nemaju sreću da se na putu željeznice, simbola brzine, tačnosti, napretka i pobjede čovjeka nad prirodom nađe stanica na kojoj se mogu ukrcati. Umjesto toga prinuđeni su da zajedno sa natprosječno inteligentnim Joon-Keyongom i njegovom sestrom Bo-Keyong prođu kroz tri tunela i tri mosta, stavljajući glavu u torbu svaki put kad zakorače na prugu.
Jurnjava do srednje škole je paklena za mladića koji, uprkos tome što uvijek kasni, je jedan od najboljih matematičara u svojoj klasi. San mu je istraživanje neba, a ni sa sestrom ne dijeli razloge svoje ljubavi ka astronomiji. Kada se djevojka Ra-Hee zainteresuje za njega zbog natprosječne inteligencije i uvrnutog šarma brzo počne da mu pomaže pri pisanja pisma predsjedniku, u kojem Joon-Keyong moli za usputnu stanicu u svom mjestu. Iako je genije za matematiku, za mnoge praktične stvari prilično je nesposoban, zbog toga što mu je otac često odsutan i većinu života posvetio je karijeri mašinovođe.
Na prvi pogled priča u drugom rediteljevom igranom filmu utemeljena je u realističnosti junaka, sve dok se na sredini ne otkrije fantazijski obrt, prepoznatljivi pečat stvaraoca. Tu postaje jasno da je Joon-Keyong isprepadan od neuspjeha i zakovan za rodno mjesto nakon incidenta koji mu je obilježio mladost. Bo-Keyong zapravo je samo plod njegove mašte, jer nikad nije uspio da se suoči sa teškim gubitkom, naročito imajući u vidu tatinu odsustnost i tvrdoglavu nepopustljivost.
Genijalni momak svojim znanjem može da otvori vrata koje god zaželi karijere, ali je problem u podsvijesti i naslijeđenoj krivici koja ga izjeda i ne da mu da se vine u nebesa. Ra-Hee je njegova nada u spasenje, jer čestita djevojka vidi u njemu svjetlost koju on nije u stanju da primijeti Njena jedina želja i uslov sreće je da se svi njegovi snovi ostvare. Iskrena ljubav proizilazi iz čistote srca i iskrenih namjera, ali iako se stavlja na raspolaganje mladiću, jedino se on taj mora suočiti sa kosturima u svom ormaru i konačno se otkačiti od sijenke sestrine smrti kao i samoprezira, prirodnog ploda pretjeranog razmišljanja.
Muškarci u oba naslova su supertalentovani u svojim profesijama (Woo Jin učestvuje u nacionalnim plivačkim kvalifikacijama a Joon-Keyong je čudo od djeteta za matematiku) i obojica u jednom trenutku svjesno sabotiraju sebe da bi zaustavili neminovnu samoposmatranje i nastavak života sa bolnim prtljagom na leđima. Rješenje koje nudi reditelj za junake je jednostavno: razgovor i otvorena introspekcija, koliko god bolna, uvijek urodi plodom. Kroz emocijama nabijenu metamorfozu junaci se transformišu u predivne leptire koje je neprebolni gubitak člana porodice ojačao i učinio snažijim za let.
filmaginacija.blog 