Šta dodati složenoj rečenici naslova a što već nije živopisno opisano? Apsurdnost vječnog života je izvanredna pozornica za tragikomičnu postavku, a Sasha je vampirka koja na svom trenutku preobražaja, na rođendanskoj žurci proživljava duboku traumu vezanu za klovna. Njena familija su vampiri; krvožedni, dugovječni i uvijek u potrazi za svježom krvlju, a njoj očnjaci nisu još uvijek izrasli i odbija da oduzima život nedužnih ljudima sa kojima se duboko saosjeća. Famozni očnjaci se pojave spontano kada ugleda depresivnog Paula koji po ko zna koji put kontemplira samoubistvo. Da li zlostavljani, neprilagođeni srednjoškolac može poslužiti kao prva žrtva za Sashu, ili mogu pružiti jedno drugome ono što im nedostaje?
Sara Montpetits je fenomenalna perspektivna kanadska glumica (Falcon Lake) koja krade svaku scenu. Ogroman dio njene ličnosti čini i ambijentalni soundtrack prepun solaža gitara i duvačkih instrumenata uz impresivnu kolekciju ploča. Njena mješavina Thore Birch iz Ghost Worlda i Klausa Kinska kao nevoljnog besmrtnog Nosferatua je zapanjujuća – njoj zabijanje očnjaka nije prirodno urođeno iako je vampirka po rođenju. Psihički problemi među besmrtnim bićima stvaraju prostor za laki crni humor, ali Sasha je mnogo više od toga – ona ne želi da se potčini normama i tek tako oduzme život da bi se napila dragocjene tečnosti koja ljudima život znači.
Tata je prepun strpljenja i razumijevanja ali majka želi da isforsira djevojku da sama sebi obezbijedi hranu a naročito po saznanju da su se očnjaci pojavili. Otac je pravi izvor podrške što uljuljkava Sashu u zonu komfora i dok ne naiđe na Paula ni ne pomišlja na ubistvo; isto tako rado konzumira krv koju joj roditelju uredno obezbjeđuju i koji je jedini izvor opstanka. Humanizacija vampira kao rase djeluje prirodno, imajući u vidu grotlo izmiješanih rasa koje čini naša planeta.
Tradicionalni vampiri su često prikazani kao beskompromisni predatori, ali moderni naslovi poput Habit i The Addiction uvode ideju unutrašnje borbe. Sasha odbija da ubija ljude, što je slično Romerovom Martinu,, koji sumnja da li je uopšte vampir ili samo poremećeni mladić; U klasičnom folkloru, vampir ne bira da li će ubijati – njegova glad ga na to nagonski tjera. Ovdje imamo primjer vampirske etike, što je atipično i bliže modernoj dekonstrukciji mita. Film postavlja vampirski čin u kontekst slobodne volje, što je rijetkost u folkloru. Tradicionalni vampiri hipnotišu i primoravaju žrtve, dok Sasha traži saglasnost – čime se film pomjera ka filozofskom pitanju egzistencije nametnute naslovom.
Vampiri su folklorom proslavljeni kao tragične figure koje pate zbog vječnog života, a protagonistkinja vampirica ne može da se uklopi u sopstvenu vrstu, slično kao Fessendenov glavni lik u Habit, koji nije siguran da li je zaista postao vampir ili prolazi kroz mentalni slom. Sasha i Paul su dvije otuđene duše koje se pronalaze – on ne želi da živi, ona ne želi da ubija. To stvara unikatnu dinamiku unutar vampirskog narativa. Kao što su Fessenden, Ferrara i Romero koristili vampirizam za istraživanje zavisnosti, depresije i identiteta, tako i ovaj film koristi vampirsku naraciju da bi pričao o pristanku, izboru i otuđenosti.
Najveći test pred kojim se našla rediteljka je da napravi junaka dostojnog da stoji naspram kompleksne i harizmatične autsajderske Sashe – Iako je Sasha centralni lik, Paul nije totalno pasivan – ima dovoljno prostora da diše kao lik, nije pretjerano dramatizovan i djeluje kao neko ko je odavno izgubio nadu, a ne samo kao tinejdžer u prolaznoj krizi. Njegova odluka da se “ponudi” vampiru koji mu se obreo u životu je logičan slijed njegovog morbidnog toka misli, a ne samo kao scenarijski trik.
Odnos Sashe i Paula nije jednodimenzionalan – on nije puki suicidalni tip kojem je potrebna spasiteljka; ona nije krvožedna životinja kojoj treba izvor krvi. On je terapeutsko simbiotski i razvija se bez forsiranja. Paulova pojava (blijed, iscrpljen, zamišljen) dobro reflektuje njegov unutrašnji svijet i podsjeća na Ashbyevog Harolda. Za razliku od Harolda, koji je ekscentričniji i mračnijeg humora, Paul je suptilniji i više baziran na suicidalnom nihilizmu; ne izgleda kao neko ko samo „glumi depresiju“, već djeluje kao da se istinski nosi s unutrašnjom prazninom. Sasha je emotivno složenija—ima unutrašnji konflikt (priroda / očekivanja vs. lična uvjerenja), mora da donosi teške odluke i nosi vampirski identitet. Paul je, s druge strane, već odlučio da ne želi da bude tu. To znači da Sashina borba daje dinamiku priči, dok je Paul više katalizator; pošto priča ima određene coming-of-age elemente, jasno je da će se Paul ili promijeniti ili će njegova predanost smrt dodati dubini priče.
filmaginacija.blog 