Dvije kružnice iz naslova, dva zaobljena stomaka, za dva djeteta u dva sela koja čekaju da se rode u zemlju podijeljenu bolom. Dva suprostavljena tabora, republikanski i nacionalistički, dvije sudbine i dva suprotna pola čije se staze neprekidno prepliću. Dvojakost različitog razmišljanja i dualna priroda života – rađanje i smrt. Panoramski portret Španije kroz živote dvoje običnih ljudi nije istorija iz udžbenika, već o ranama koje se nasljeđuju.
Kroz osam epoha, prelomnih tačaka u španskoj istoriji pratimo put Octavija, sina siromašnog ribara, ostrašćenog Frankiste, i Adele, ćerke obrazovanog učitelja, komuniste koji se bori protiv fašističkog režima. Oba djeteta su rođena na dan Druge Republike kojima su životi, na različite načine, obilježeni tragedijama u kojima su lično uključeni. Adela je otjelotvorenje slobodnog duha, načitane savremene žene koja je primorana da se povinuje strogom vojnom režimu da bi imala ikakav kontakt sa ocem. Octavio je, linijom manjeg otpora, završio kao dio te vojske, ali očeve riječi o strpljenju i nadi su mu pomogli da smogne snage i okrene se civilnom porodičnom životu.
Ni jedno ni drugo nisu dobili od života ono što su očekivali. Muškarac srednje klase prinuđen je na naporni rad da bi izdržavao familiju i jedina radost u životu mu je pokušaj da oslobodi tok pregrađene rijeke Manzanares. Žena guši svoju slobodarsku prirodu u životu sa pobožnim muškarcem, dovoljno dobrim da prizna dijete iz njene prinudne veze, ali i njoj očeve riječi služe kao stremljenje ka nečem većem, ka nekoj vedrijoj budućnosti i boljoj Španiji.
Tačke dodira Octavija i Adele su bolne, jer donose umiranje i tragično stradanje roditelja, ali su isto tako oslobađajuće, jer iz tih susreta imaju priliku da upoznaju sve radosti življenja koje donosi ljubav. Najkrvaviji građanski rat prošlog vijeka, koji je poslužio kao uvod u Drugi svjetski rat, toliko je traumatizovao i polarizovao društvo da je suživot gotovo nemoguć. Jedino tolerancija i uvažavanje različitosti mogu ublažiti mentalne rane. Ako se ne zaboravi i oprosti cijenu mržnje će plaćati djeca sa obije strane.
Reditelj Julio Medem fluidnim kretanjem kamere kao da ispisuje kružnice – prikaz jedne strane priče se nadovezuje na drugu, a jedna bez druge ne mogu postojati. Subjektivni kadrovi prate kretanja junaka, prelazi između epoha prikazani su marširnim bubnjevima i bijelim ekranom, a bijeli ekran služi i za prekide toka svijesti šokantnim otkrićima ili bolnim realizacijam. Devedesetogišnja epopeja prikazana je na različite načine – od bolnih porođaja u skučenim sobama tog famoznog aprila 1931., preko crno bijele uspomene na dolazak frankista na vlast; progresivnih 60-ih i 70ih pa do savremnog doba i zaključne 2021. – sve se mijenjalo a rane su ostajale neiscijeljene.
Octavio i Adela su uspjeli ono što nije pošlo mnogima koji su bili na vlasti tokom njihovih dugačkih života – shvatili su da ne mogu jedno bez drugog, kao što ni Španija ne bi postojala bez jedne ili druge strane. Oni nisu spasili Španiju, ali jesu sebe – u dugoj, krvavoj istoriji izabrali su život. Oprost i tolerancija nisu laki moralni kompromisi, ali su neophodni lijek generacijama koji nemaju veze sa krvoprolićem iz prošlosti. Sa tim saznanjem i ljubavlju koju su podijelili mogu da se osvrnu na svoje bolne živote i zadovoljno zaključe da su uspjeli da nađu sreću kojoj su stremili; mogu mirno i spremno pogledaju smrti u oči, kao prirodnom ishodu ispunjenog života.
filmaginacija.blog 