Mladića, po izlasku iz zatvora, pratimo do zgarišta doma; šćućurio se u podrumu , a bolni jecaj pokreće retrospektivu događaja. Dječiji psiholog Geert Taghon, iz svoga ogromnog iskustva u radu sa delinkventima maloljetnicima je prikupio građu i napisao knjigu o momku Liamu i njegovom problematičnom odgoju. Momak je žrtva psihofizičke torture roditelja; ima duboko ukorijenjene traume, a jedina utjeha mu je hladna katodna cijev na kojoj iznova i iznova gleda špageti vestern Bruno Matteija po imenu Scalps.
Filmsko nasilje mu pruža komfor dok otac prodaje majčino tijelo i organizuje biseksualne orgije u ćumezu koji nazivaju kućom. Bijedni uslovi za život ne smetaju ocu da se diči novim sportskim automobilom. Nekontrolisano obavljanje velike nužde u gaćama je samo nuspojava konstatnog terora u kojem klinac živi. Tek u domu za mlade osjeća šta znači biti zanemaren kako je biti uvažen kao individua. Djeca roditelje gledaju sa božanskim strahopoštovanjem, zato ni ne iznenađuje njegova nesvjesna potreba da se vrati domu i da zaštiti zlostavljače zidom ćutanja kojim se ogradio od autoriteta.
Mladići sa kojima dijeli zajedničke prostorije imaju svoje probleme, a jedino sa Johanom uspijeva da ostvari dublji, smisleniji odnos koji bi se mogao nazvati prijateljstvom. Polin, jedna od instruktorki je tu da pruži utjehu; lako je shvatiti sedamnaestogodišnjeg mladića sa pozadinom kakvu on ima da može njenu pažnju pogrešno tumačiti kao ljubav. To je prvi put da se neko za njega istinski zainteresovao i posvetio mu prijeko potrebnu pažnju, što je drastična kontra dosadašnjem fizičkom kažnjavanju, vezivanju za stolicu, konzumaciju kreka pred njim i zatvaranjem u podrum tokom svingerskog bludničenja.
Liam sve u životu mora da radi iz minusa, a jedino on može osloboditi sebe od nagomilanog bijesa i frustracija koju su u njega sručili neodgovorni roditelji. Breme tog tereta slomilo je njegov duh pa trenuci zadovoljstva koji proizilaze iz rada sa konjima u domu, zanat u radionici i povratak u školu pružaju samo kratkotrajno zadovoljstvo. Suštinski mu nedostaje krov nad glavom i briga bioloških roditelja koji mu je nikada neće pružiti na način na koji je njemu potrebna. Sve što umiju je da naprave scenu u kojem se fizički razračunavaju sa sagovornicima koji pokušavaju da im skrenu pažnju na Liamove probleme.
Sistem pokušava da ga izvede na pravi put, ali je i on manjkav i prepun nedostataka. Starješina i staratelji svjedoče svakodnevnom zlostavljanju nesposobni da išta preduzmu, osim da gnijevne tinejdžere odvuku u samice ili u sobe za time-out. Socijalne službe su tek mogle da djeluju kada je otac Liama pregazio od batina, a odveli su ga sa lisacama na rukama kao da je on kriv za pretrpljeno iživljavanje. Višedecenijsko maltretiranje, neuhranjenost i zatvaranje u podrum dolaze po naplatu kada ga jedan od kolovođa iz doma seksualno zlostavlja i nepovratno ga gurne u ponor iz kojeg se više ne može izvući. Liam odgovara jedinim jezikom kojim razumije – nasiljem. Time zatvara krug zlostavljanja pročišćavajućom vatrom koja je zbrisala one koji su ga donijeli na svijet i nanijeli mu toliko bola.
Mračna, a realistična dramska priča sa brutalnim završetkom je praćena uvjerljivom glumom cijelog kasta, uz naročito isticanje Liama. Čitava paleta emocija nesigurnog tinejdžera perfektno se reflektuje na njegovom licu. Tamni tonovi, tmurni oblaci i klaustrofobične prostorije doma za mladiće, njegove kuće pa i škole koju pohađa ostavljaju malo prostora za bilo kakav tračak svjetlosti. Djeluje očigledna inspiracija sa ovovjekovnim ukrajinskim instant klasikom sa gluvonijemim glumcima The Tribe. Takođe je vjerno prenešeno beznađe iz britanskog The Scum. Ta ološ, ili tvor kako je bukvalni prevod naslova filma redielja Koena Mortiera je produkt kolektivne neodgovornosti svih slojeva društva – roditelja, staratelja i obrazovnog sistema.
filmaginacija.blog 