Ništa se surovije ne može podigrati ljudskim životima od elementarne nepogode – tako je i rančer Dusty ostao bez imanja, stoke, profesije i prihoda. Simbolična socijalna pomoć na raspologanje mu je stavila kamp prikolicu, ali teško da život može smjestiti u par kvadratnih metara može izgraditi sa skromnim prihodima. Banke ga ne smatraju podobnim za zajam; sve što mu preostaje jeste da krivi požar za gubitak društvene uloge.
Jedina svijetla tačka u životu je ćerka Callie-Rose koja postaje sve nezavisnija od roditelja i potrebna joj je konkretno razumijevanje a otac koji se traži u četvrtoj deceniji života nije baš idealan oslonac. Majka Ruby, Dustyeva draga iz djetinjstva je i dalje u dobrim odnosima s njim i prijateljskim sugestijama ga navodi da treba da poveća prisustvo u ćerkinom životu. Ona to radi suptilno, ne pokušavajući da ga spasi, nego mu pokazuje put razgovora i podrške.
Park kamp-prikolica je krcat ljudima sličnih sudbina i, htio to Dusty priznati ili ne, oni postaju njegova slamka spasa i izvlače ga iz ponora depresije. Osjećaj zajedništva proistekao iz druženja jači je od bilo kakve socijalne pomoći. Podjelom iskustava proisteklih iz gubitaka, zajedničkih objeda i izrečene nježnosti sebi omogućavaju da uvide da, pored nemjerljivih materijalnih i porodičnih gubitaka, imaju zdravlje, krov na glavom i sapatnike sa kojima mogu i dalje uživati u malim stvarima. Te sitnice čine život veličanstvenim i vrijednim življenja a Dusty ima dovoljno ljubavi u životu da bi toga bio svjestan.
Transformacija glavnog junaka podijeljenja je u tri filmske cjeline – u prvoj se suočava sa bolnom činjenicom da je ostao bez ičega, u drugomradi na odnosu sa porodicom i novim prijateljima a u trećem se kompletira metamorfoza. Ljubav prema imanju ostalom od čukundjeda iz pepela rađa neočekivane plodove.
Nevolje Josh O’Connorovih junaka se nastavljaju; zamišljeni i egzistencijalnim brigama opterećeni Dusty, za razliku od maltene karikaturalnih zlikovaca iz Chimere i Masterminda ima potencijala da prevaziđe sve što mu se nađe na putu. Kao radnik održavanja puteva gleda kako pored njega prolazi veliko stado krava, kao da mu na nos natrljava sve što je izgubio; supruga je srećna pored drugog muškarca i on nema problema sa tim. Mirnoća koja proizilazi iz brige o velikom imanju i posvećenosti voljenom poslu nije se ugasila sa katastrofalnim požarom. Dusty je kauboj u duši, navikao da bude na otvorenom, da živi od svoga rada, okružen bliskim prijateljima i komšijama.
Dugi, tihi trenuci Dusty preispituje prioritete: treba li ponovo podići farmu, ili prilagoditi ambicije novoj stvarnosti? U gubitku i pepelu svog ranča, Dusty nalazi tihu hrabrost u malim, tvrdoglavim gestovima dnevnih rutina – interakcije sa prijateljima i razvijanju odnosa sa ćerkom. To mu vraća osjećaj svrhe i pripadnosti; nije povratak na staro nego nova vrsta bogatstva — smisao koji se ne mjeri zemljištem, već prisustvom, odgovornošću i ljubavlju koju ulaže u ono što mu ostane. Upravo u tim sitnicama rađa se neuništiva nada. Dusty nije savršen otac, nesiguran je i uzdržan — ali njegova prisutnost govori glasnije od bilo kakvih djela.
Instrumentalne kantri podloge koje prate glavnog junaka podsjećaju na veseliju verziju Neil Youngovog soundtracka za Dead Man, a sama priča je slična Oskarom nagrađenom Nomadlandu. Kamera koristi prirodno svjetlo i dugu ekspoziciju da pojača autentičnost. Montaža je podređena ritmu svakodnevice, s rijetkim rezovima – takav tempo djeluje sporo, ali se na taj način dosljedno gradi osjećaj stvarnog vremena u kojem lik živi.
filmaginacija.blog 