Jay Kelly (2025)

Završetak snimanja na setu uvijek označava završetak dugog zajedničkog poglavlja u kojem je veliki broj filmsih radnika zajednički dao dio sebe. Ovoga puta za glavnog glumca i superzvijezdu Jay Kellya kraj je mnogo više – sa svojih 60 godina nema ništa u privtnom životu za šta bi se uhvatio, a u filmu je dokazao sve što je mogao. To nije kriza srednjih, već poznih godina kada bi želio da se skrasi i posveti porodici koja mu je tokom karijere iskliznula kroz prste.

Dva puta razveden, odsustvom je upropastio odnos sa starijom ćerkom koja se osamostalila i ne želi kontakt, a mlađa se otiskuje na putovanje Evropom prije fakulteta i brzo će biti potpuno van njegovog domašaja. Reditelj koji ga je otkrio i učinio megazvijezdom je preminuo nakon 35 godina posvećenih jureći angažmane i poštujući ugovore. Na sahrani srijeće druga sa fakulteta – talentovanijeg glumca Timothya sa kojim nadoknađuje propušteno vrijeme od kada se nisu vidjeli. Ispostavlja se da je i to prijateljstvo slijepa ulica, jer je Jay na audiciji dobio ulogu iz Timothyievih snova a usput mu je preoteo i djevojku. Fizički sukob predstavlja i posljednje otrežnjenje za glavnog protagonistu koji mora nešto drastično promijeniti u godinama kada treba ga čeka penzija.

Tim ljudi oko Jaya sve je podredio ugađanju razmaženoj zvijezdi nauštrb sopstvenih života. Tako agent Ronnie nema vremena za sopstvenu djecu već sa publicistkinjom Liz manevriše karijeru i pegla sve nesporazume koji se nađu na putu. Osim finansijske dobiti Ronnie to radi iz čistih ubjeđenja, jer mu je to najstariji klijent, ali je nemoguće ne osvrnuti se na sve odluke koje je egocentrični Jay donio na njegovu štetu. Tu spada i impulsivna jurnjava vozom za ćerkom tinejdžerkom po Evropi i izmišljanje nagrade na festivalu u Toskani nakon što je prvo kategorično odbio ikakvo učešće.

U momentima introspekcije Jay vidi detalje iz svog života koji su determimisali njegov tok i sam postaje svjestan šta je sve žrtvovao. Davno je još projekcionista Alfredo rekao Totou da mora spaliti sve mostove da bi ostvario svoje rediteljske snove u Nuovo Cinema Paradiso. Paralela sa Tornatoreom nije slučajna jer se ljubav prema sedmoj umjetnosti otkriva u svakom segmentu. Od onog što je vidljivo samo krajnjim korisnicima pred platnom ili ekranom do bezskrupuloznih zakulisnih borbi moći. Sve je to dio magije i komfora koji film pruža i stvaraocima i uživaocima. Jay je samo krpena lutka u rukama studija ili pajac za zabavu širokim masama.

Povratak ozbiljnoj drami donosi reditelju Noah Baumbach fenomenalan rezultat, naročito nakon osrednjeg White Noise. Širina glumačke postave je impresivna: od George Clooneya koji unosi sebe u ulogu, preko u ozbiljnim ostvarenjima uvijek efektnog Adam Sandlera do epizodista poput Laure Dern, Patrick Wilsona, Albe Rorwacher i Stacey Keacha. Možda Jay ne popravi narušene odnose, ali scena u kojoj pokušava da uhvati ono što je prošlo govori o nečemu važnijem – svjesnosti pogrešnih odluka. Film nema čarobni razrješenje, ali ostavlja prostora za pomirenje i normalizaciju odnosa, makar sa mlaðom ćerkom, Ronniem i publikom koja se poistovjećuje i preispituje sopstvene životne izbore.

Leave a comment