Gloria (2013)

Razvedena gospođa potpuno je u skladu sa svojim samačkim životom, iako to znači brojne trenutke usamljenosti. U površnim odnosima sa partnerima svojih godina pokušava da pronađe nekoga sa kim bi mogla da podijeli pozno doba i dobije drugu šansu u ljubavi. A na kraju dana i fizički odnosi jednako su prikladni svim uzrastima i dobima odrasle osobe. Povremeni odnos sa takođe rastavljenim sinom koji je zaokupljen podizanjem djeteta i ćerkom Annom, instruktorkom joge, uz bogat socijalni i poslovni život dočaravaju jednu emancipovanu samodovoljnu gospođu koja može da bude primjer kako se žena nosi sa samačkim životom. 

U posjetu joj je konstantno mačka bez dlake koja je podsjeća na to kako se osjeća  u spoljnom svijetu bez nekoga sa kim bi ostvarila značajniji emotivni odnos. Odbojan stav prema mački se mijenja kako i ona nauči da otpusti stvari koje ne može da kontroliše. Komšija iznad se konstatno svađa sa partnerom a jednu noć je greškom ostavio paketić misterioznog sadržaja pred njenim vratima. Kada shvati da je riječ o kanabisu pristane da odbaci kontrolu tek kada joj doktor dijagnostifikuje glaukom.

Velika prekretnica u njenom životu je upoznavanje sa Rodolfom, razvedenim muškarcem sa kojim se duboka veza ostvaruje spontano. Slatki, ljubavni zanos prekida šamar realnosti kada Gloria shvati da se Rodolfo, uprkos razvodu, nije otkačio od svoje bivše žene i neudatih, nezaposlenih ćerki. One ga manipulišu krivicom i kukavički odbija da se sa problemom nosi kao odrasla osoba. Umjesto toga, ostavlja je na cjedilu pred cijelom porodicom a kada treba da se izvini nestaje bez riječi ostavivši je samu u hotelu.

Srećom, titularna junakinja koju tumači Pauline Garcia (zavrijedila nagradu za najbolju žensku ulogu na festivalu u Berlinu) ima dovoljno svojih briga da bi nasjela na džentlmensko udvaranje neiskrenog muškaraca. Ona je ljuta na sebe što je dopustila da je uopšte neko obmane ali to proizilazi iz predavanja nečem nepoznatom – razočarenja su, nažalost česta u potrazi za pravom stvari. Najvažnije je biti svjestan sopstvenih vrijednosti i znati cijeniti sebe i svoj emocinalni angažman sa ljudima. Ples uz numeru Laure Branigan još jednom potvrđuje o kako se snažnoj i psihički stabilnoj ženi radi. Ranjiva, a odlučna spremna je da ostvari svoje lične želje, uprkos društvenim očekivanjima. Moderna žena ne može sebi dopustiti poniženje kojoj je priredio nezreli muškarac i na, najblaže rečeno, komičan način mu vraće puške za paintball, koje je ostavio u njenom automobilu.

U jednom od razgovora na duplom sastanku Glorije i Rodolfa i njenih prijatelja poteže se priča o istoriji Čilea i koliko se društvo promijenilo. Upravo su zaneseni ljubavnici na početku veze primjerci dva različita svijeta – jednog izumrlog u kojem je nemoguće otkačiti se sijenke prošlosti koja zauvijek determiniše sve buduće odnose i drugog, svijetlog u kojem druga šansa dolazi prirodno za onog ko je spreman da je potraži.

Kakav god da je Rodolfo jedno mu se mora priznati: pjesma čileanskog pisca Claudio Bertonija iz 1946. upečatljivog naziva Para Una Joven Amiga Que Intentó Quitarse La Vida ostavlja snažan utisak. Veliki dio poezije je upravo ritam stoga na originalnom španskom pjesma glasi:

Me gustaría ser un nido si fueras un pajarito

me gustaría ser una bufanda si fueras un cuello y tuvieras frío

si fueras música yo sería un oído

si fueras agua yo sería un vaso

si fueras luz yo sería un ojo

si fueras pie yo sería un calcetín

si fueras el mar yo sería una playa

y si fueras todavía el mar yo sería un pez

y nadaría por ti

y si fueras el mar yo sería sal

y si yo fuera sal

tú serías una lechuga

una palta o al menos un huevo frito

y si tú fueras un huevo frito

yo sería un pedazo de pan

y si yo fuera un pedazo de pan

tú serías mantequilla o mermelada

y si tú fueras mermelada

yo sería el durazno de la mermelada

y si yo fuera un durazno

tú serías un árbol

y si tú fueras un árbol

yo sería tu savia y correría

por tus brazos como sangre

y si yo fuera sangre

viviría en tu corazón.

Leave a comment