Les Galettes de Pont-Aven (1975)

Francuski novi talas revolucionarizovao je svijet filma 60ih godina a na talasu talentovanih mladih američkih reditelja dospio je i do Hollywooda. Nadareni stvaraoci, ohrabreni tehničkih inovacijama, predočavali su publici intimne priče običnih ljudi, bez junaka u tipičnom smislu riječi i glamura filmskog platna koji je krasio zlatno doba Holivuda.

Trgovački putnik Henry Serin (kanarinac u bukalnom prevodu sa francuskog) se budi usred noći željan suprugine nježnosti. Nadaren je za slikanje ali njegova supruga nema razumijevanje ni za konstruktivno kanalisani seksualni nagon. Na putu seoskim krajolicima junak nailazi na atipične mještane a ponekad se i okoristi o slabosti usamljenih gospođa koje padaju na njegov nesporni slikarski talenat.

U tipičnom drumskom filmu kroz subjektivne kadrove iz ruke se upoznajemo se sa navikama sredovječnog muškarca. Kada ga bezazlena saobraćajna nezgoda i kvar na automobilu vežu za kraj u kojem se obreo pronalazi prijateljstvo profesionalnog slikara, razvratnog Emila. Slikareva kuća postaje junakov dom a pijani prepotentni stvaralac demonstrira bahatost nad Angelom, svojom djevojkom i muzom iz Kanade. 

Zaštitvši djevojku od nasilnika Henri razbija bračnu učmalost, prepušta se nagonima i sa djevojkom odlazi u selo pokraj mora gdje ponovo pronalazi svoju mladost. Njegova sreća je kratkog daha jer djevojka odlazi bez riječi, što ga tjera na mučni povratak kući gdje zatiče suprugu sa ljubavnikom.

Pijani Henry napušta porodicu dok na biciklu pijan luta sa slikarskim priborom, progonjen sjećanjem na mladu ljubavnicu. Ne primjećuje da se u njegov život ušunjala brižljiva mlada sobarica Mary sa kojom razvija emotivni ljubavni odnos i vraće mu se poletnost jer je ispunio svoju svrhu. Ostavio je za sobom stari život da bi radio ono što voli sa ženom koju voli za konvencionalni ali neotrcani srećni kraj.

Jean Pierre Marielle fantastično prikazuje sopstvenim životom nezadovoljnog Henrya prinuđenog da u nesigurnosti nepoznatog potraži svoj identitet i seksualnu energiju konstruktivno iskanališe kroz umjetnost. Reditelj smatra da iako je ostavio porodicu za sobom zaslužuje drugu šansu jer je život previše kratak da bi ga potrošili prepuštanju inerciji rutina.

U susretu sa žiteljima ruralnih zajednica u kojima glavni junak boravi reditelj Joel Seria intimnim, gotovo voajerskim potezima kamere slika heterogenu zajednicu bogobojažljivih ljudi. Oni svoje dane troše u sigurnosti rutine kao i sam junak. Susret sa slikarom Emilom daje priliku da stvari posmatramo iz modernijeg ugla ali razočarenje dolazi brzo jer umjetnici nisu nužno dobri ljudi samo zato što stvaraju vanvrmeneska djela zbog kojih ih obožavaoci bespotrebno idealizuju. 

Živopisni francuski krajolici sa obalom u blizinu predstavljaju savršeno mjesto dešavanja radnje a tehnika snimanja koja spaja subjektivne kadrove sa netipičnim objektivnim kadrovima čini priču zanimljivom i lakom za praćenje. Pažljivo korišćenje određenih muzičkih numera daje još jedan modernistički efekat u vizuelno impresivnoj erotskoj drami sa obilnim satiričnim elementima. Banalno jednostavno poruka na kraju glasi da je zdrav seksualni život uz voljenu osobu baveći se poslom koji voliš najbolji lijek protiv poroka, nezadovoljstva i depresije, a protiv takvog zaključka je teško pronaći kontra-argumente! XD

Leave a comment