Psihološki horor smješten u harmoničnom britanskom zaseoku predstavlja kratki opis Alex Garlandovog trećeg autorskog filma. Harper (Jessie Buckley) je djevojka koja pokušava da se izbori sa još uvijek nejasnom traumatičnom smrti svoga supruga. U procesu bolovanja prisjeća se trenutka kada je ostavila supruga koji joj je zaprijetio samoubistvom.
U flešbeku koji se prožima tokom idiličnog odmora u seoskom krajoliku Harper dopunjuje fragmente sjećanja i pokušava da se nosi sa slamajućim osjećajem krivice. U selu upoznaje neobične muškarce koji sve nevjerovatno liče na Rory Kineara uključujući i golog čudaka koji pokušava da joj upadne u kuću. Golog čudaka je ‘isprovocirala’ time što ga je pozdravila.
Duge scene kontemplacije u prirodi pomažu Harper u samoposmatranju, pa sa njom postepeno razlažemo pozadinu tragedije u kojem je ostala bez supruga. Iz ugla žene prikazan je neizbalansirani svijet muškaraca zavisnih pažnje koji konzumiraju energiju. Prećutna muška solidarnost podiže tenziju do nepodnošljivih razmjera a krvavi klimaksom u vidu lančanog porođaja muškaraca nalik na Kronenbergov i Ducournauv prepoznatljivi extreme body horor reditelj pokazuje svestranost pripovjedačkih elemenata.
Emocionalna manipalucija muškaraca stereotipno poznatih kao snažniji pol samo je instrument u pokušaju uspostavljanja kontrole nad ženom u zabludi, kojoj se uvijek treba nešto objasniti ili još gore ‘utuviti u glavu’, često i silom. Fantazijsko pretjerivanje koje mnogi shvataju kao slabost filma, zapravo je moćan instrument u oslikavanju svijeta u kojem Harper nije dozvoljeno da preboluje smrt muškarca sa kojim je željela da se razvede.
Kinematografija je besprekorna, a kretanje glumice kroz piktoreskne ambijente podsjeća na najbolje filmove sa početka 70tih koji prikazuju ‘damu u nesreći’. Osim lične tragedije element izolacije u prirodi dodatno je pojačan okruženošću čudnim muškarcima sa kojima Harper stupa u bizarne interakcije, a one dostižu vrhunac u razgovoru sa sveštenikom koji je direktno optužuje za smrt supruga. Simbolika biljaka i prirode je naročito važna. Jabuka podsjeća Harper na primalni grijeh kada je Eva natjerala Adama da jedu plodove zabranjenog drveća i pod nos joj potura osjećaj krivice. Motiv maslačka, cvijeta koji se samooprašuje, je veoma bitna u tumačenju intenzivne završne scene rađanja , a služi i kao objašnjenje za fizičku sličnost među muškarcima, koje sve tumači izvanredni Rory Kinear.
Poruka reditelja je sumorna, sa uzdržanim optimizmom na kraju. Neravnopravnost polova je nešto što je ukorijenjeno u našim arhetipskim predstavama svijeta a žene mogu samo da pokušaju da smognu snage da plutaju među halapljivim predatorima. Muškarci uvijek sebe doživljaju sebe kao žrtve, gazeći sve oko sebe da bi došli do željenog cilja. Harper ne može promijeniti svijet, ali može svoju percepciju realnosti, pa zajedno sa trudnom drugaricom Riley, (otkrivamo da je trudna tek u poslednjoj sceni, nakon mučnih samoporođaja), koja joj je jedini kontakt sa spoljnim svijetom nastavlja da opstaje uprkos brojnim neplaniranim preprekama.
filmaginacija.blog 