Summer of ‘42 (1971)

Prvo ratno ljeto najvećeg sukoba prošlog vijeka je vrijeme dešavanja ovog filma o odrastanju ali daleko od fronta. Narator Hermie sa najboljim drugarom Oscyem i njihovim prijateljem Benjijem svako ljeto provode na ostrvu Nantucket. Počinju da primjećuju djevojke i zainteresovano posmatraju mornara i njegovu prelijepu ženu. 

Kada u njihovim očima starija djevojka isprati svog supruga u inostranstvo i u nepoznato Hermie ugleda priliku da joj se približi. Željan ljubavi dječak pogrešno tumači znakove pažnje i lijepog vaspitanja djevojke kojoj ni ne saznajemo ime. Ona postaje objekat njegovog maštanja, osjećaj mnogo dublji i znažniji nego onaj koji ima sa svojim vršnjakinjama u bioskopu. 

Iskrenost njegovih emocija i čestita namjera guraju nesrećnu djevojku na jednu noć u zagrljaj tinejdžera kada je sačeka telegram o tragičnoj smrti supruga. To je sve što može da pruži punom nadanja dječaku koji je osim prvoga ljubavnog iskustva prvi put iskusio slast i gorčinu prave ljubavi.

Za dječake većina iskustava naročito u sticanju emocionalne zrelosti su prva i često bolna. Oscy, za razliku od nježnog i brižnog Hermia, od djevojaka samo želi jednu stvar i iz ukradenih udžbenika slijedi uputstva koja ga vode do slatkog raja i nove prilike za hvalisanje. Benjieva najveća krivica je što malo mlađi i još uvijek mu se nisu pokrenuli seksualni nagoni.

Dječaci prvi put osjete na svojoj koži da ih različitost uvjerenja razdvojiti jedne od drugih. Ulogu Hermia glumi tinejdžer glumac što dodaje vjerodostojnosti njegovih mladalačkih nedaća. Razgovori među mladim adolescentima su jednostavni do banalnosti, što je zapravo prava istina o muškom društvu tog, a i starijeg uzrasta.

Sunce i zasljepljujuća pješčana bjelina prikazaju predivne prizore ostrva koje ljudska ruka još nije uspijela da uništi. Drvene kolibe na plaži, mala zajednica mještana i vlasnika vikendica predstavlja rajsko okruženje i idealan prostor za upoznavanje sa svijetom mladih momaka. Sa druge strane strane Dorothyn svijet se ruši i mlada postaje udovica i mora pobjeći iz zlatnog kaveza kakvo je rajsko ostrvo.

Vanvremenska kompozicija Michel Legranda koja je dobila nagradu akademije 1971. kreira sjetnu atmosferu oko Dorothy i dopunjuje zvuke ambijenta uspostavljene snimanjem blizu okeana pa se govornici nadjačavaju sa vjetrom i talasima što doprinosi realističnosti pravog plažnog dijaloga. Jennifer O’Neal je sjajna kao čedna, misteriozna preplanula boginja ljubavi u očima dječaka. 

U italijanskoj kinematografiji je popularan i izražen žanr erotske drame odrastanja, u kojem najčešće starija djevojka uči ljubavnim trikovima nezrele tinejdžere. U ovom ostvarenju je priča malo ozbiljnija nauštrb manjka erotike pa su glavne teme istraživanje seksualnosti i potraga za ljubavlju i prvim iskustvima u odnosima u drugačijem, konzervativnijem i zatvorenijem vremenu, kao i neminovni prvi dodir hladne ruke smrti i razaranja rata koji je obilježio XX vijek.

Leave a comment