Spiritualna kinematografije neizbježno je povezana sa kontemplacijom junaka u spoljnom, ljudskom rukom nekontaminiranom prostoru. Rediteljski duo iz Holandije Felix van Groeningen i Charlotte Vandermeersch bira italijanski dio dolomitskog vijenca planina za dramsku postavku koja obuhvata period od pola vijeka. Odlaze toliko daleko da uče italijanski da bi bolje iskomunicirali sa glumcima.
Dječak Pietro sa majkom provodi ljeta u planinskoj kući gdje upoznaje lokalnog dječaka Bruna. Klasna razlika između dvije porodice je očigledna, ali njima to ne predstavlja problem da zajedno provedu najljepše trenutke i udahnu život punim plućima kao bezbrižni klinci u rajskim krajolicima italijanskih Dolemita. Ubrzo se upoznaju sa teškoćama koje dolaze sa odrastanjem pa Bruno, uprkos obećanju Pietrovih roditelja ne odlazi na dalje školovanje, već sa ocem uči zidarski zanat i mlad počinje da zarađuje svoj novac. Razmaženi Pietro dugo pokušava da pronađe ono što ga zanima i zbog nerazumijevanja i velikih očekivanja prekida kontakt sa ocem dugi niz godina.
Očeva smrt Pietra vraća na planinu gdje otkriva da je tata koristio svaki trenutak odmora planinareći sa Brunom kojeg je natjerao da mu obeća da će napraviti kuću u piktoresnom planinskom raju. Razdvojeni životni putevi Bruna i Pietra se ponovo prepliću i vatra prijateljstva koje su raspalili u djetinjstvu bukti još snažnije dok ispunjavaju obećanje pokojnom ocu. Brunovo bjekstvo iz civilizacije je razumljivo utoliko više što ga je odsutni otac mladog gurnuo u rad, ne omogućivši mu da se ostvari kroz obrazovanje. Pietro, sa druge strane, radi sve da pobjegne od tereta svoga oca, a to uključuje i konačno otkačivanje od kolibe i odlazak u Nepal.
Šetajući planinama narator Pietro uspijeva da dođe do svog unutrašnjeg bića a Bruno sa zajedničkom poznanicom Larom zasniva porodicu u planini gdje se bave poljoprivredom na starinski način. Problem za čovjeka iz planine dolazi kada mora da razmišlja kako preživjeti zimu, otplatiti kreditni dug i prehraniti ženu i ćerku. Prolaznost trenutka i privremenog zadovoljstva oba junaka osjećaju na svojoj koži. Jedan je želio život u planini po bilo kojoj cijeni dok ga realnost života odraslih nije otrijeznila, drugi je pobjegao na drugi kraj svijeta da bi pronašao nešto što je oduvijek bilo u njemu.
Ljudska bića uvijek žele ono što im je van domašaja pa je brižni otac davio Pietra ali je njegovu pažnju prihvatio zanemareni Bruno, čija sanjarska priroda mu se obija u glavu kada ga napuste supruga i ćerka i shvati da ne može živjeti od vazduha, kako je i sam ljutito objašnjavao turistima. Izgubiti se u idealima i snovima je odraz čovječnosti, a samo jedan od junaka dobija drugu šansu da shvati ono što je bilo očigledno cijelo vrijeme – da je unutrašnji mir bitno pronaći duboko u sebi.
Kantri rok soundtrack upotpunjuje planinske krajolike i munjevite tranzite godišnjih doba i decenija koje lete i ostavljaju ožiljke po dušama junaka dok je priroda (riječ koju baš Bruno ne voli) jedino što se ne mijenja i služi kao podsjetnik na prolaznost ljudskog vijeka. Minimalistički kasting uz ogoljenu, linearnu fabulu savršeno balansiraju umjetnički dio filma, draži pravim sinefilima i komercijalnim, dopadljivijim dijelom tople priče o prijateljstvu koja ga čini lako gledljivim i prijemčivim širom audiotorijumu.
filmaginacija.blog 