Miami Connection (1987)

Skladište u mračnoj noći preplavljeno je sumnjivim tipovima sa lošim frizurama i mac 10 puškama. Oko njih, iz sjene počinju da se kotrljaju nindža ratnici koji uzimaju i drogu i novac za sebe. Ovi orijentalni plaćenici su predvođeni Yamashitom koji sarađuje za Jeffom, vođom bande bajkera koje praktikuju nindžitsu.

Dva zlikovca nas dalje vode u noćni klub, gdje zajedno sa njima posmatramo nastup grupe Dragon Sound. Zaštitnički nastrojen Jeff je razjaren jer njegova sestra Jane nastupa zajedno sa tim propalicama, a propalice su, zapravo uzorni studenti, siročad, vlasnici crnog pojasa iz tae kwon doa predvođeni majstorom Markom (reditelj Y.K. Kim). Jedan od dobrih siročadi John je momak Jane i Jeff mu otvoreno stavlja do znanja šta misli o njemu. Sukob među zavađenim stranama se produbljuje kada članovi benda koji su nastupali u klubu prije Dragon Sounda zatraže osvetu.

Članovi benda predstavljaju oličenje političke korektnosti i američkog miješanja kultura, te imamo Afroamerikanca, Jevreja, Italijana, Irca i Korejanca. Podzaplet u kojem Tom traži svog oca je toliko urnebesan da je teško doći do vazduha od smijeha. Melodramatična postavka je spremna za srećni kraj a suze i bijes drugova, iskrenih prijatelja bivaju zasluženo nagrađeni krvavo zarađenim srećnim krajem (XD).

Rijetko šta ikada ima smisla u jednom od najboljih loših filmova svih vremena. Haotičnu radnju i krateri u priči nadomješteni su sa lakoćom nevjerovatnom dozom nenamjernog humora, urnebesno koreografisanih tuča i synth soundtrackom za sva vremena. Krvavo nasilje i specijalni efekti pokazuju i zavidan budžet za ovakvu vrstu projekta. Mješavina žanrova i amaterska gluma proizvode učinkoviti koktel koji zapanjuje čak i najiskusnije ljubitelje bizarnih ostvarenja. 

Film je imao premijeru u 8 bioskopa u Orlandu (gdje je većinom i snimljen film) zahvaljujući glavnom glumcu, producentu i reditelju Y.K. Kimu koji je iskoristio svoj novac i lični uticaj (vlasnik lanca tae kwon do škola iz kojih je i većina glumaca koji se pojavljuju filmu) ali film je doživio razočaravajući neuspjeh i  zaboravljena originalna filmska traka je skupljala prašinu sve do 2009. kada ju je na aukciji kupio programer Zach Carlson za svega 35$. Nakon projekcija organizovanih u Drafthouse bioksopima počeo je da se stvara kult obožavaoca a danas nema ljubitelja eksploatacione kinematografije koji nisu upoznati sa haotičnim kršem sumnjivih kinematografskih vrijednosti. Nakon eksplozije popularnosti iz Drafthousea su kontakirali Y.K. Kima i pozvali ga na jednu od projekcija ali je ovaj toliko razočaran prvobitnim neuspjehom da je mislio da je riječ o neslanoj šali.

Veliki broj epizodnih likova amatera daje poseban šmek ovom ostvarenju i izgleda kao jedna od ‘beat ‘em up’ igrica popularnih iz tog perioda, jer su česti tučaroški okršaji na nekoliko lokacija. Odjeća uz frizure i neukusno groteskno preglumljavanje aktera. Visok nivo nasilja, bespotrebna golotinja se stapaju u remek djelo B filma i predstavljaju ludačku stranu američkog sna gdje bajkeri nindže vladaju tržištem kriminala a jedino što ih može zaustaviti je muzička grupa tae kwon do siročića.

Leave a comment