The Night House (2020)

Predvodnik pokreta mladih horor stvaratelja David Bruckner je za sobom imao nekoliko uspješnih antologija: The Signal, VHS i Southbound, što mu otvara vrata da u snimi sopstvenu viziju nordijskog folk horora u prvijencu The Ritual (2017). Uspjeh drugog samostalnog naslova talentovanog reditelja ogleda se u dobro odmjerenoj mješavini realnog i fiktivnog horora: tragični gubitak životnog saputnika fakultetsku profesoricu Beth ostavlja u potpunom mraku. Owenovo samoubistvo uz nerazgovjetno oproštajno pismo je sve što je ostalo nakon veze koja je trajala skoro dvije decenije. U potrazi za odgovorima junakinja se suočava sa teretom samoće, boli, razočarenja i ljutnje sve pomiješano u haotičnom koktelu emocija nabijenom nepodnošljivom tenzijom.

Saznanja do kojih dolaze dijametralno (ha!) su suprotna od njene percepcije supruga. Slike drugih žena nalik njoj u mobilnom telefonu bude sumnju u preljubu a zamagljeno rezonovanje od boli i alkohola joj odmaže da stvari sagleda racionalno. Kada se svemu pridodaju okultne knjige koje pronađe među suprotnim stvarima a i činjenica da je ostala u istoj kući u kojoj je sve tako živo podsjeća na njihov zajednički život gubitak razuma zvuči potpuno realistično.

Što dublje kopa u prošlost svoga supruga to su saznanja do kojih dolazi poražavajuća ali junakinja u dubini duše osjeća da ima nešto više od onoga što se prikazuje na površini. Suprug arhitekta je, kao i ona, uvijek bio centriran u razumu, ali spisi koje pronalazi koji govore o paralelnoj dimenziji. Zvuci čudnog dozivanja koje čuje kasno u noć ionako rastrzanoj Beth dodatno uzdrmavaju slabašno samopouzdanje i urušavaju sistem vrijednosti .

Koleginica Claire joj je prava prijateljica a komšija udovac Mel (Vondie Curtis-Hall) je željan da se nađe mladoj djevojci koja mu je pomogla da preboli svoj gubitak supruge. Pitoreskna kuća kraj jezera sa privatnim pristaništem za brod pretvara se u lični pakao kada Beth shvati da smrt njenog supruga nije uzaludna, a povezana je sa njenim bliskim iskustvom sa smrti kada je bila tinejdžerka. (Carnival of Souls anyone?)

Atmosfera uspostavljena žaljenjem za voljenom osobom je dovoljno jeziva postavka psihološke drame u režiji Davida Brucknera, a suptilno pridodati natprirodni elementi pretvaraju sumnjičavu suprugu u psihološku tempiranu bombu koja je svakog časa spremna da eksplodira. Natprirordni element je toliko minimalistički naglašen da utjeruje jezu u kosti dok se pitamo da li je sve plod bujne mašte glavne junakinje ili se iza  prerane smrti njenog supruga krije nešto neopipljivo zlokobno. Tragovi vode Beth ka tajnom životu supruga prepunom ljubavnica za koje nije ni znala ali, nažalost po nju, istina nije tako banalna.

Strah od smrti je jedan od najiskonskijih strahova u ljudskoj prirodi i način na koji se sa njim suočavamo je potpuno individualan. Osobe koje govore o depresiji često su dovoljno psihički snažne da se iznesu sa tim strahom a oni koji djeluju jako pucaju pod rastućim pritiskom crnih misli.

Rebecca Hall je toliko uvjerljiva u ulozi ožalošćenje udovice i sa njom proživljavamo paletu bolnih osjećanja. Konačan krah u vidu katarzičnog pražnjenja kroz plač navodi da sve što smo sa njom proživjeli dio bujne mašte i podsvijesti mučene neraščišćenim odnosom sa čovjekom sa kojim je provela veći dio svoga odrasloga života. Sijenka Ništavila i neminovne Smrti se nadvija nad svima ali uz podršku bliskih prijatelja svjetlost nadjačava tamu mračnih uglova podsvijesti pune primalnih sila dobra i zla.