Razarajuća okrutnost ratnih zbivanja primorava obične ljude da migriraju iz svojih domova ostavivši živote i porodice za sobom, u novo društvo koje ih gleda sa nepovjerenjem i otvoreno iskazanim predrasudama a pritom jadni migranti počinju sve ispočetka dokazajući se ponovo u novom okruženju.
Donya je prevoditeljka koja radi u kineskoj fabrici kolačića sudbine, osjeća se usamljeno i ima problem sa nesanicom. Živi u posebnom naselju iz naslova Fremont u Kaliforniji gdje je smještena većina avganistanskih izbjeglica. Okružena je muškim figurama svoga naroda koji različito tumače njenu poziciju u društvu, a samim tim i drugačije reaguju na nju. Konzervativni Soyleman je smatra izdajnicom zbog prevodilačkog angažmana za američku vojsku koji ne voli da vidi ni suprugu za problematičnom djevojkom. Srećom drugi muškarci u njenom životu su otvorenih vidika izbjegli nametnutu netrepeljivost prema pripadnicima drugog naroda. Selim joj čak ustupa svoj termin kod psihijatra koji je veoma zainteresovan da pomogne djevojci a treći muškarac je i vlasnik restorana u kojem Donya gleda beskonačne sapunice i lamentira nad svojom nimalo veselom sudbinom.
Glas starine ne morališe i ne primorava je da se prihvati uokvirenih normi, već da je u ovom velikom ‘ključalom loncu’ zvanom SAD sve na dohvat ruke, pa i muškarci druge vjere. Daljina od doma i svjedočenje svim nedaćama avgantistanskog društva se nadvijaju kao crni oblaci nad Donyinom blistavom budućnosti ali je starac prvi koje te oblake rastjera.
Bitna je uloga najbolje prijateljice Joanne, koleginice iz fabrike, u motivaciji flegmatične i na sve ravnodušne Donye. Hrabri je da mora zagristi život i poželjeti više od singl kreveta. Vlasnik radnje Raymond u kojoj je zaposlena joj nudi posao jer, za razliku od njegove žene, ne posmatra sve kroz prizmu materijalnog. Toliko je veliko njegovo povjerenje u djevojku bez samopouzdanja da joj nudi da i sama piše proročanstva u kolačićima sudbine i spreman je da oprosti njenu malu omašku u svom zadatku, jer u kolačiću sudbine koji je Donya poslala sa svojim brojem telefona vidi da joj je potreban barem razuman sagovornik.
Djevojčina ličnost, koja je sve u društvu sazdanom od predrasuda postigla iz debelog minusa mora da smogne snage da počne ponovo da traga za sobom na novom kontinentu. Komične situacije, ako se tako mogu nazvati, proizilaze iz dugih, neprijatnih pauza u dijalogu, koji su jedan od načina da naglase junakinjinu odsječenost. Doktorova želja za pomoći je nesporna ali njegova nesvakidašnja priroda ostavlja djevojku zatečenom na njegovo insistiranje o važnosti tumačenja romana Džek Londona – Bijeli Očnjak kao analogiji za djevojčinu situaciju.
Ono što preispituje Donya je iskonsko ljudsko pitanje da li ona ima pravo na drugu šansu nakon što je vidjela stvari koje niko ne bi trebao da vidi, užase rata i stradanje vršnjaka i kolega u vrtlogu obračuna? Da li može biti srećna sa saznanjem da je njena familija i dalje ugrožena i da se više nikada ne može vratiti kući i svi je posmatraju kao izdajnicu? Kalifornija je dobro mjesto za one koji žele da zaborave i upuste se u izazove modernog uređenog društva širokih paleta mogućnosti.
Tek onda kada razumije da ne mora biti rob svoje prošlosti oslobađa se okova i rješenje za usamljenost se spontano pojavljuje na benzinskoj pumpi kao usputnoj stanici. Dugi trenuci junakinjine introspekcije prožeti su miniminalnim instrumentalnim jazz komadima sa orijentalnim prizvucima; prikazuju kompleknost unutrašnjeg konflikta uspješne žene koja je trnovitim putem, grčevitim naporima izborila svoju drugu šansu i to je njena jedina ‘krivica’. Američko društvo sazdano je upravo od ljudi koji su utočište pronašli u Novom Svijetu i svojim doprinosom ga učinili boljim mjestom.
filmaginacija.blog 