Faraon (1966)

Dok se u Holivudu 1960. spremao prelaz iz zlatnog doba u novi val, evropski reditelji su kroz antičku dramu tražili priliku da mikroskopski precizno seciraju i kritikuju moderno doba. Priča o fiktivnom faraonu Razmesu XIII (Poslednji iz dinastije Ramzes je bio Ramzes XI) je realistična disekcija oronulog carstva koje je odavno doživjelo vrhunac i klizi ka neizbježnom padu nakon vjekova dekadencije i robovlasničke eksploatacije.

Mladi naslednik razočaran je kratkovidošću i primitivnim pogledima na svijet sveštenika koji uživaju ogromni uticaj kod njegovog oca i još veći kod njegove majke koja ni ne odobrava mladićevu vezu sa Jevrejkom Sarom. Velika moć je ležala upravo u  manipulaciji izaslanika paganskih bogova pred neobrazovanom pukom sirotinjom koja nema vremena da razmišlja o filozofskim pitanjima koja muče vlastelu. U djetetu iz mješovitog braka gramzivi duhovni stalež vidi novog izraelskog kralja i sve je na prodaju i na dohvatu ruke u bjelini saharskog pijeska. Manipulacijom običajima tumačenje predskazanja u sopstvenu korist vladajući klerici su čvrsto stegli za vrat i Faraona kao vrhovnog simbola vlasti i narod koje drže u kontrolisanom strahu.

Ambiciozni princ nasijeda na manipulacije moćnih Feničana, lukavih trgovaca i sveštenika koji sarađuju sa asirksim kraljem čija vojska je trostruko brojnija od faraonove. Sveštenica Kama i njegov dvojnik Lydon su sredstva obmane vještih manipulatora koji su spremni da sve urade da bi se domogli poluga moći, odvoje ga od žene i natjeraju da razmišlja kako oni žele. Misli mladog plemića su dobre ali jedno je stvarnost koju on percipira a drugo je realni položaj snaga na terenu. Nakon smrti oca i vojnog podviga na bojnom polju Ramzes XIII je ohrabren u ispravnost svog cilja i kao dobar vladar želi da osnaži carstvo. 

Sveštenici predvođeni prepredenim Herhorom koriste i poznavanje astrologije da bi obmanuli naivni narod koji je faraon htio da upotrijebi protiv njega i ostalih božijih izaslanika pa se bitka mladog faraona pokazuje uzaludna – uzde vlasti koje su jednom preuzeli hierofanti ne žele da prepuste nekom ambicioznom balavcu koji sa velikim idejama posmatra Keopsovu piramidu i želi da je nadmaši svojim djelovanjem, suprotno volji većine dvorskih predstavnika.

Priča bazirana na romanu poljskog pisca Boleslawa Prusa obrađuje izmišljeni nastavak postojeće dinastije Ramzes, a istorijske činjenice o krahu dinastije se doslovce podudaraju sa fikcijom, potvrđujući tezu o cikličnim periodima ujedinjavanja teritorija, a nakon toga i neizostavnog cjepkanja. Sa stanovišta istorije, u periodu XI vijeka prije nove ere egipatska dinastija Ramzesa je krenula da gubi snagu iako su postojali faraoni kao isturene vođe sa njim su vješto upravljali klekiralni manipulatori.

Epski spektakl dobija novu dimenziju kroz fantastičnu fotografiju eksterijera pustinje snimano u ruskoj pustari do zatvorenih prostora ukrašenih prepoznatljivim egipatskim obilježjima i klaustrofobičnosti lavirinta u kojem je sakriveno blago o kojeg nastaje finalni sukob i neizbježni tragični kraj faraona željnog uspjeha, nesvjesnog da se ne može suprostaviti sili točka vremena. 

Posvećenost detaljima je izuzetna – filmska ekipa je provela pet mjeseci u sovjetskoj pustinji Kyzylkim boreći se surovim uslovima nepogodnog terena a varšavsko brodogradilšte je napravilo repliku broda prema nacrtima starim 4000 godina. 

Leave a comment