Napuštena vila predmet je interesovanja starog biologa svjesnog vrijednosti botaničke bašte koja je magnet za različite vrste i omogućuje strastvenom ornitologu priliku da snima pernate posjetioce vrta. Domar ne samo da ne spominje prethodne stanare već tvrdi da su pravi vlasnici u SAD i da nemaju interesovanje za ukusno opremljenju vilu, krcatu vrijednim antikvitetima. Iza nemara prema rodnom mjestu i insinuaciji potrage za lakim životom u inostranstvu krije se mračna tajna sakrivena na odbačenoj magnetofonskoj traci.
Pažljivom restauracijom profesor oživljava stare zapise koje neko nije želio da čuje – radi se o seansama djevojke Azurre sa Martinom i komplikovanom, neprirodnom, destruktivnom ljubavnom odnosu koji je razvila sa bratom, vječno namrštenim Manfredijem. Kada se Azurra uda za pijanistu alkoholičara Timothya, ljubomorni brat je ogorčen i napušta ženu koju voli, ali vješta manipulatorka kao što je glavna junakinja, pacijentkinja doktora Martina, ne dozvoljava bratu da se nikada odalji od nje, gurajući i sebe i njega u spiralu autodestrukcije i samoprezira.
Hipnotisan onim što je čuo profesor shvata da se neka velika misterija krije iza ni po čemu neobičnih terapijskih seansi. Pauze između traka služe reditelju da nas vrati u prošlost , da bolje uvidimo perspektivu prvo manipulativne sestre, a zatim i ugao frustriranog brata koji je prava žrtva toksičnog odnosa. Labilni mladić Manfredi ubrzano klizi u psihozu kada Azzura pokuša samoubistvom da ga privuče sebi, baš kada je bio spreman da nastavi dalje, hirovita Azurra ga je poželjela za sebe i pravi dupli trougao sa njim i Manfredijevom djevojkom Violom.
Centralna tema je priča o zabranjenoj ljubavi, toliko jakoj da je sa sobom donijela uništenje i ljubavnika i svih oko njih. Dvorište, mala rajska oaza za ptice sakrilo je tajnu incesta, preljube, požude i oholosti. To je i iscjeliteljsko svojstvo savršeno izbalansiranog svijeta zakona Prirode gdje jedino čovjek odudara svojim prizemnim mislima, slabostima i površnim djelovanjima. Azzurra pritom nije klasična fatalna žena, već figura unutrašnje rascijepljenosti: istovremeno manipulator i žrtva sopstvenih impulsa. Njena nemogućnost da pronađe izlaz iz začaranog kruga govori više o potpunom odsustvu identitetskog uporišta nego o svjesnoj zloći, što cijelu tragediju čini još sumornijom.
Atmosfera često ustupa mjesto logičnom scenariju pa ne zalazimo u detalje odakle toliko trake profesoru da odsluša cijelu priču. Brojni elementi gotskog stila inkorporirani su u modernu današnjicu. Jednako bitni elementi priče su i spoljni i unutrašnji prostor. Zajedno sa prepunom samodestruktivnih težnji Azurrom koja djeluje potpuno izgubljena u hodnicima svojih misli, oslikanim vanjskim enterijerima pustih stepeništa i uskih prolaza. Želja za iskupljenjem kod nje gotovo i da ne postoji i ni sama ne vjeruje u izbavljenje ili bilo kakvo razrješenje osim tragičnog.
Profesorov okvir nije samo narativni alat već i arheologija potisnute intime.- preslušavanje oštećenih i odbačenih traka djeluje kao čin nasilnog oživljavanja prošlosti koja je očigledno željela ostati zakopana, čime se diskretno sugeriše da svako zadiranje u tuđu traumu nosi dozu voajerizma. Nije slučajno što je upravo posmatrač prirode taj koji zaviruje u ljudsku izopačenost – između ptica koje slobodno obitavaju u savršenom ekosistemu i ljudi zarobljenih u sopstvenim opsesijama stoji nepremostiv jaz.
Nesreća sa kojom se suočava ljudski rod u potrazi za ljubavlju čini da pojedinci ostanu nesvjesni ljepote sadašnjeg trenutka koju predstavlja božanstvena bašta iz naslova. Jurnjava za idejama jeste osnovna pokretačka snaga, ali u ovom slučaju potpuno udaljave junake od svoje suštine i priprema ih za tragični rasplet u snažnoj drami krcatoj prepoznatljivih euro sleaze elemenata.
filmaginacija.blog 