Popularna TV voditeljka Lina meta je ogovaranja i online zlostavljanja zato što se nije, po standardima nadobudnih dokoličara i kritičara, suočila sa ćerkinim teškim zdravstvenim stanjem kako su oni zamislili. Među negativnim komentarima na mrežama je i onaj glavnog junaka Pedra, radnika održavanja golf terena koji se i sam osjeća izolovano razvodom, nastavkom života i očajnim odnosom sa svojom ćerkom. Do kolizije dva svijeta dolazi kada poznata novinarka zakuca na njegova vrata i traži od njega da joj u lice izgovori bljuvotine koje je pisao na internetu.
Javne ličnosti jesu, zbog svoje zastupljenosti, izložene obožavaocima i običnim ljudima i trebalo bi da su imune na teške riječi koje im se upućuju. Ovdje jednostavno nije taj trenutak i upravo ta negativna misao koju joj upućuje stranac iza tastature je gura preko ivice i želi sa njim direktno da se razjasni. To je možda povod da se sakrije od očiju javnosti i pritiska pod kojim puca dok treba da donese najtežu roditeljsku odluku – da ćerku koja je u komi bez poboljšanja nekoliko mjeseci isključi sa aparata. Dovoljno je teško da roditelj prežali dijete ali kada sam mora da se suoči sa takvom odgovornosti zakopavanje u mišju rupu ne djeluje tako drastično.
Njih dvoje započinju nesvakidašnji odnos kada Lina od Pedra iznajmi sobu u njegovoj kući gdje, u kohabitaciji, provode vrijeme zajedno jedno pored drugog. Nema ni govora o emotivnom ili romantičnom odnosu – njemu je dovoljno krivo zbog otrovnog zajedljivog komentara da joj pruža utočište od očiju javnog mnjenja a ona na taj način nastavlja da bježi od suočavanja sa gubitkom tinejdžera. Međutim, Pedro nije ništa bolji u suočavanju sa sopstvenim roditeljstvom. Njegova ćerka mu izmiče iz života, a njegov odnos prema njoj nije obilježen nekim velikim sukobom već mnogo neprijatnijom stvari – odsustvom. Ona je dovoljno blizu da dolazi u kuću, uzima stvari i brine o psu, ali ne i dovoljno blizu da sa ocem ima odnos kakav bi trebalo da imaju.
Polaroid koji je Pedro koristio da fotografiše ćerku postaje gotovo fizički dokaz te otuđenosti. On čuva fotografije i aparat kao što čuva sve ostalo u kući, ali predmeti ne mogu nadomjestiti ono što nije postigso kao otac. Kada Lina pokušava da mu objasni da njegova ćerka možda ipak želi lošeg oca umjesto odsustnog, Pedro konačno dobija sopstveni otrov nazad u lice. Zato je i svadba koju mu brat bivše supruge nedjeljama natura pod nos mnogo više od sporedne epizode. Dok drugi planiraju fotografije, okupljanje i porodični ritual, Pedro stoji sa strane kao čovjek koji je već jednom izgubio porodicu, a sada posmatra kako se život njegove ćerke nastavlja bez njega. Svadba je slavlje porodične povezanosti, dok je on postao izolovani posmatrač, neko ko pripada samo na fotografijama. Čak je i Polaroid koji bi trebalo da sačuva uspomenu istovremeno podsjetnik koliko je malo stvarnog odnosa ostalo iza tih slika. Kuća puna stvari dodatno pojačava taj osjećaj. Pedro ništa ne baca, kao da odbacivanje predmeta znači i odbacivanje dijelova života koje više nema. Gomilanje tako postaje njegova verzija tugovanja: lakše je čuvati stare predmete nego priznati da su neki ljudi, odnosi i mogućnosti već nestali. U tome je sličan Lini koja se, umjesto da prihvati ono što joj se događa, sklanja u tuđu kuću.
Prica ni najmanje ne štedi ni medije. Lina je javna ličnost samo dok je potrebna publici, a čim postane ranjiva, njena tragedija postaje sadržaj. Kamera, telefoni i novinari ne traže istinu o njenoj odluci već novi ugao, novu fotografiju i novu osudu. Njeno povlačenje ne zaustavlja javnost – upravo suprotno, odsustvo postaje senzacija. Zato ovo nije samo priča o mržnji sa interneta već o svijetu u kojem tuđa nesreća može postati roba, dok se iza ekrana zaboravlja da postoji čovjek koji mora da živi sa posljedicama napisanih / izrečenih riječi.
Pedro i Lina zato nisu slučajno spojeni. Oboje pokušavaju da pobjegnu od djece, porodice i odgovornosti, samo na različite načine. Njihov susret ne rješava njihove probleme, ali ih tjera da ih konačno pogledaju bez izgovora i odgađanja. Neskladno spojeni uspijevaju da reflektuju slabosti onom drugom što ostavlja izvjesni zračak nade da bi stvari mogle biti bolje. Upravo čovjek čije su je riječi natjerale da pobjegne od javnosti na kraju je vraća kući, suprugu i životu od kojeg je pokušavala da pobjegne, dok on dobija priliku da prisustvom u ćerkinom životu nadomjesti osjećaj neadekvatnosti.
filmaginacija.blog 