Početak priče donosi trgovinu oca i sina i odlazak ka dnevnom porodičnom roštilju. Kupovini prethodi susret odraslog junaka Ryana sa svojim ocem na zgarištu porodične kuće u kojem stari pokušava da ga podsjeti da je pepeo najbolje đubrivo koje ubrzava rast biljaka. Odrasli za trenutak gube iz vidokruga petogodišnjeg Judea što ih tjera u potragu i proizvodi domino efekat u kojem se otkrivaju detalji iz prošlosti glavnog protagoniste Ryana i njegovih drugara. Tajna koju brižno čuvaju od supruga prijeti da razori ono malo normalnosti što im je ostalo od odnosa sa supruga i majkama njihove djece.
Nestanak klinca služi kao distrakcija za postavljanje jedne druge pozornice – dok se gledalac priprema za besomučnu potragu koja ne vodi nigdje kao u famoznom Spoorloosu ili About Elly reditelj debitant Imran Hamdulay je uveliko krenuo da raščivijava Ryanovu prošlost. Umreženost sa kriminalnim miljeom potvrđena je odsluženjem zatvorske kazne, a upravo je, umjesto Ryana, jedan od ortaka robijao jer kao sin svoga oca ne bi imao nikakve šanse za opstanak iza rešetaka.
Do konflikta dolazi kada u jednom od siromašnih kvartova naiđu na sumnjivog muškarca za kojeg posumnjaju da je otmičar i tu po prvi put ugledamo pravo Ryanovo nasilno lice. Obzirom da mu je dijete nestalo plaha reakcija nije neočekivana, ali se iza nje krije mnogo više od izliva bijesa – tu uviđamo šablon sklonosti ka nasilničkom ponašanju i opšti nemar za posljedice po voljene ljude.
Na uvijen način otkrivamo da je jedan od kriminalnih vođa upravo Ryanov otac a da se sada on kao roditelj nalazi na raskršću kojim putem bi trebao da pođe i da usmjeri svog sina. I sam intuitivno osjeća da mu je poslednja prilika da se promijeni kroz svoga sina i svjestan je da mora da ga zaštiti od mraka u kojem se podigao i odrastanja sa pištoljem u ruci koji mu je tutnuo, upravo čovjek koji bi od svega na svijetu trebao da ga zaštiti.
Muška svijest ne dozvoljava bilo kakvo otvaranje i iskren razgovor sa partnerkom do te mjere da Ryan i supruga djeluju kao da nisu zajedno. Srećom po njega majka njegovog djeteta je i više nego zainteresovana da ostane sa njim, i sama je svjesna opasnosti koju prenosi odgoj starijih pokoljenja. Ona nije tako pesimističkog gledišta – nisu sve stvari kojima su nas naučili stari sa iskrivljenim sistemom vrijednosti pogrešne. Iz ljubavi su se morale izroditi i dobre stvari i jedini je spas uhvatiti se za njih i njegovati ih tako da se probude i u sopstvenom djetetu.
Reditelj ne pokušava da se prodaje velikim tehničkim potezima, već se služi disciplinovanom tehnikom i umjerenošću. Kamera ostaje dovoljno blizu da uhvati sitne trzaje u ponašanju likova, ali bez potrebe da od svake scene pravi emocionalni spektakl, dok scenario kroz ekspozicije pušta da se prošlost otkriva u talasima, onako kako i dolikuje priči u kojoj ništa nije do kraja izgovoreno.
Posebno je pogođen zvukovni identitet filma: hip hop, boom bap i conscious rap nijesu tu samo radi ukrasa, nego da atmosferu prizemlje, da se vežu za ulice kojima šparta glavni junak, da evociraju sjećanje i onu vrstu unutrašnjeg pritiska koja se ne vidi odmah, ali stalno stoji u kadru. Završnica ne traži veliki lom nego sitan, ali važan pomak — Ryanov odlazak na razgovor u policiju, prvi put bez zataškavanja i pretvaranja svega u haos, djeluje kao trenutak u kojem čovjek makar na kratko prestaje da se ponaša po obrascu koji ga je do tog trenutka vodio pravo u propast.
filmaginacija.blog 