U zanosnom plesu plesu sa prirodom Walt krati dane – jedino što može da ga optereti su egzistencijalne problematike koje more njegove prijatelje i komšije. Kako izdržati do naredne žetve i da li će zalihe hrane potrajati tokom zime? Selo u kojem žive je toliko udaljeno od bilo kakve civilizovane sredine da nikada do kraja ne dobijemo vremenski okvir radnje, kao ni u Villageu Shymalayna ni u Hanekeovom White Ribbonu.
Ono što je jasno je da su seljani neprosvećeni i dalje vrše paganske obrede. Izolovanost u škotskim pustarama ih je učinila okrutnim prema svakoj nepoznanici – od spoljnog svijeta do odnosa prema strancima. Požar koji ih je zadesio desetkovao je golubarnik gospodara Kenta – blagog zemljoposjednika koji bi da je ravnopravan sa svojim podređenima. Dolazak kartografa i ucrtavanje teritorije sije nemir među ionako nezadovoljnim seljanima koji svoj bijes izazvan požarom iskaljuju na strance koji su se zadesili na njihovom rodnom tlu.
Neobrazovanje, nedostatak medicine i bilo kakvih kulturnih sadržaja drži narod u totalnom mraku neznanja, a njihove potrebe ne mogu biti zadovoljenje obradom zemlje. Period zbivanja se može tumačiti kao napuštanje feudalnog sistema i ulazak u kapitalizam, s tim što i prije nego što je došao, novi sistem pokazuje sve svoje dobro poznate manjkavosti. Briga o sudbini pojedinca je u drugom planu pri sticanju zarade, a stara i dobro poznata veza čovjeka sa prirodom kroz zemljoradnju i poljoprivredu ustupa mjesto naučnom pristupu i maksimalnoj iskorišćenosti obradive površine.
Walt je jedini koji uspijeva da vidi ljepotu prirode u kojoj živi i bude u skladu sa njom, dok ostali nemaju kad da se bave tim finim osjećajima. U kartografu Philip Earlu junak nalazi dostojnog sagovornika ali ubrzo postaje svjestan da njegovo prisustvo označava i kraj perioda lagodnog života. Mapiranjem i imenovanjem Philip otima selu ono magično i neopipljivo što ga je vezivalo za prirodu. Karte postaju hladan instrument razgradnje, alat koji pretvara iskustvo u podatak i narušava spontanu bliskost s okolinom. Napredak i razvoj znanja oduzimaju onu neizrečenu bliskost čovjekove duše sa spoljnim svijetom uprkos brojnim koristima.
Apsurdistički/oštro satirični pristup rediteljke Athine Rachel Tsangari ne iznenađuje, imajući u vidu saradnju sa Yorgosom Lanthimosom. Atmosfera u selu gotovo je fantazijska – prigušeni tonovi i pastelne boje umjetnički simbolizuju vrijeme kada je čovjek bio više u skladu sa sobom ali nije u tome mogao da naðe zadovoljstvo. Tišina i prirodni ambijenti postaju ključne supstance naracije. Obredi kojima se prepuštaju na prelascima između godišnjih doba i milost gospodara su neodrživi i točak vremena i osavremenjivanja ih slama i tjera da se povinuju sili van njihove spoznaje. Najjasniji fokus je stavljen na odnos čovjeka prema pejzažu i načinu na koji taj odnos određuje smisao postojanja i potrebu da život uskladi sa ritmom prirode.
Walt poetskom naracijom razotkriva tragičnost neminovne propasti, ne samo sela, nego i stila života. Seljani su ponekad prikazani pojednostavljeno, ali ta jednostavnost naglašava njihovu ranjivost i strah od promjene. Požar u golubarniku ne služi samo kao prizor destrukcije, već kao katalizator koji razotkriva skrivene odnose moći, kapitala i solidarne zabrinutosti koja polako iščezava pred naletom novog društvenog poretka.
filmaginacija.blog 