Policijska akcija koju sprovodi poručnik Normad sa svojim ljudima Finny-em i Rickom za cilj ima razbijanje lanca trgovine drogom, ali svjesni poručnikov nemar donosi Finny-u metak u stomak, a revoltirani Rick fizički napada nadređenog. Na kontrolnom saslušanju poručnik svjedoči protiv svojih ljudi koji ostaju bez posla, Ricky je prinuđen da radi kao šofer limuzine a Finny se opija do stanja kontuzovanosti.

U Rickovom životu vratila se bivša djevojka Cindy, koja nije mogla da izdrži teret žene policajca. Sada kada je značka u životu brkatog muškarca prošlost obnavljaju vezu kroz obilne količine šampanjca, zdravica i nerezonski dugačkih scena seksualnih odnosa. Brojni faktori govore u odbranu ovakvog pristupa snimanju – Rick je ujedno reditelj, kompozitor, producent i direktor kastinga pa je za sebe ostavio najbolje scene i replike; erotski triler je žanr koji prodaje kasete; film gotovo da i nema nikakvih budžetskih vrijednosti pa su bilo kakvi obrisi kinematografije zadivljujući, a amaterska gluma proizvodi groteskni efekat.

Priča nikada ni izbliza nije imala ni gram smisla, ali sažetak bi mogao da stane u jednu rečenicu – prljavi policajac je vođa satanističke grupe koja prinosi bebe kao ljudske žrtve, a jedino samouvjereni moderni kauboj uz pomoć svog prijatelja, notornog alkoholičara, može da ga zaustavi i spriječi. Pregršt nerezonske golotinje i dugih scena koji ne doprinose razvoju radnje i, kao da sve nije dovoljno, naslovni junak i kreator ove nebulozne priče ima svoju kantri tačku a svaka prolongirana erotska scena ispunjena je upravo pjesmama praćenim njegovim glasom.

Ne zna se koji je segment neadekvatniji a koji je toliko loš da je dobar pa valja krenuti od zlikovaca koji prepakuju drogu / praškastu supstancu oštricom noža; bespotrebna golotinja u porodičnoj raspravi između Finnya i njegove djevojke koja intimno poznaje svakog policajca iz stanice bivšeg supruga; Cindyna majka je vlasnika kafane koja je istovremeno i kantri i striptiz klub; i fliperana i otvoreni šank. Zlikovci koje Rick kao od šale preslaže nikoga ne mogu uvjeriti u opakost samo sa bijelim trik majicama; otac od Cindy nije mogao da zapamti nekoliko replika pa je otaljao taj tekst kao što je otaljana i većina scena. Gledaocu ostaje da se pita šta je razmišljao Wings Hauser kada je prihvatio ulogu Finnya (možda je uzeo pare na kamatu od reditelja XD)

Glorifikacija mačo pravednika teško da je prikladna, naročito zbog toga što mu harizma i fizički izgled nisu jača strana.Reditelj debitant je iskoristio sve moguće zaplete kojih je mogao da se sjeti i pritom nije štedio na golotinji. Sve te plišane trenerke, kožne pantalone i uske trik majice služe kao samopromocija, kao privatni video manijaka koji se dočepao prilike da snimi igrani film i prikaže sebe u najboljem svijetlu i to svih deset godina godina prije Tommy Wiseaua.

John De Hart je praktično sve što stoji iza ovog filma Z produkcije, napravljenog gotovo isključivo iz sopstvenih sredstava. On je, kako je sam opisao u intervjuima, amaterski entuzijasta koji je Projekat stalno revidirao: originalni rez iz 1993. (pod naslovom Champagne and Bullets) kasnije je kraćen i prepravljan, a neke verzije su ponovno isplivale sredinom 2000-ih; sam De Hart je u intervjuima otkrivao da je mijenjao scene, dodavao pjesme i snimao dopune. Rezultat? Nekonzistentan, ponekad smiješan spoj akcije, erotike i amaterske estetike koji više otkriva autorov ego nego bilo kakvu umjetničku namjeru. Film je prihvaćen kao primjer outsider autorskog filma – kritičari ga često tretiraju kroz prizmu kultnog trash statusa, dok ga dio publike cijeni zbog djetinjastvo iskrenog entuzijazma.