Formiranje porodice, osim posvećenosti i dobre volje zahtijeva ogroman broj faktora van čovjekovog domašaja. Okolnosti koje utiču na formiranje djece su zastrašujuće i jedina stvar koju može roditelj da uradi je da bude prisutan i nada se najboljem. To često nije dovoljno i potrebna je priprema za dejstvo činilaca koji pojedinca ostavljaju paralisanim, a ukoliko dođe do nesrećnog slučaja ili neke nepredviđene tragedije prihvatanje i život sa bolnim posledicama je jedino što prostaje.
Mladić A Ho se priprema za fizički napad na jednog momka ali zabezeknuti momak nije svjestan da će njegov prijatelj Radish da upotrijebi mačetu, otkine ruku žrtvi i ubaci je u lonac sa supom. Reprekusije takvog djelovanja osjeća prilikom suđenja a razočarani otac A Wen smatra da sin mora biti adekvatno kažnjen. Otac tu čini najveću grešku koju roditelj može da napravi, odriče se živog sina u popravnom domu i okreće se ka starijem, talentovanijem i svestranijem. A Haou. Majka je naravno razumnija i skromno prihvata sudbinu koja ih je zadesila čak i onda kada je zatečena trudonoćom A Hoove maloljetne djevojke.
Oboje su predstavnici srednje radničke klase – otac instruktor vožnja a majka frizerka koji su bili zauzeti poslom i preživljavanjem da bi uvidjeli probleme sa oba muška djeteta. Breme izdržavanja porodice je otupjelo očeva čula i primorala ga da zaboravi slogan koji i sam tako često ponavlja svojim kandidatima: Iskoristi trenutak, izaberi svoj put. Toliko je puta ponavljao tu rečenicu da ju je pretvorio u jeftinu floskulu i zanemario dubinu njenog značenja.
Pritisak očevog očekivanja i dobrota na kojoj se insistira samo slama dobrodušnog A Haoa koji i sam preispituje stvarnost, što demonstira svojoj simpatiji pojašnjenjem legende o Simi Guangu, koji je razbio rezervoar sa vodom. Dijete zatočeno u mraku je zapravo sami Sima koji je morao da razbije mračnu posudu da bi ga obasjala sunčeva svjetlost. A u tome i leži kontradiktornost – ta svjetlost je neumitna konstanta – i snaga života i iscrpljujući pritisak kojeg na kraju psihički uznemireni mladić ne može da izdrži i presuđuje sebi skokom sa balkona.
Novi udarac i gubitak razorno djeluje na porodicu ali ujedno i otrežnjuje mlađeg brata koji odlučuje da promijeni svoj život po izlasku, ali to za oca nije dovoljno. Teško mu je i da pogleda sina kojeg je bio spreman tako brzo da se odrekne i sam mora da pronađe ljubavi u srcu za problematičnog mladića. Naravno da je kriminalna prošlost tu da ponovo povuče rehabilitovanog mladića u mračne, nelegalne vode. Srećom otac je na teži način naučio lekciju i odlučio da konačno pomogne svome preostalom sinu.
Oproštajna poruka A Haoa krije i najvažniji motiv u filmu – on naziva sunce „najpoštenijom konstantom na planeti Zemlji“. Ta rečenica udara pravo u srce jer sve drugo u filmu laže, izmišlja opravdanja, traži krivce ili ih odbacuje; samo sunce ostaje istinito, neumoljivo i jednako za sve. U toj jednostavnoj slici leži jeziv paradoks: svjetlost koja otkriva pukotine nije lijek, već ogledalo koje pokazuje koliko je kuća već razrušena. Porodica koja se raspada pred našim očima pokušava da zamagli pukotine — otac bijesan i slomljen, majka ćuti i trpi — ali sunčeva svjetlost ne trpi zavaravanje. Kao neko ko je izgubio blisku osobu, znam koliko je opasno kada svjetlo razotkrije ono što bismo radije skrili; film to prikazuje bez okolišanja i uljepšavanja. Ta poruka sunca ostaje sa junacima i gledaocima: istina nije utjeha, ali je početak — i ponekad jedini pitokaz ka nekom težem, ali istinskijem oporavku. Priča ne nudi lažnu utjehu, već zahtijeva da duboko preispitivanje, prihvatanje onog što se ne može promijeniti i izgraditi novi život ispočetka.
filmaginacija.blog 