Sugar (2008)

Bejzbol kampovi u Latinoameričkim državama jedinstvena su prilika za lokalce da ovjere kartu za SAD, što im garantuje izlaz iz pukog siromaštva. Konkurencija je nemilosrdna –  kriterijumi su visoki i potrebno je zgrabiti svaku priliku i na nju se odlučno baciti. Tako i Miguel Sugar Santos dobija šansu da se oproba na sjevernom dijelu kontinenta, a odlazak u SAD je za njega sve – bjekstvo iz sumorne realnosti Dominikanske Republike u kojoj nema mnogo izbora za zaposlenje; može poslati novac majki koja se satire od posla u fabrici kao jeftina radna snaga; svojem bratu i sestri može biti očinska figura koju nikada nije imao.

Na proljećnom kampu u Kansas Sitiju pokazuje nesporni talenat, čime kupuje šansu u jednoj od nižih profesionalnih bejzbol liga. Igra je ujedno i najlakši segment za mladića jer ga nostalgija i jezička barijera potpuno izoluju od šljaštećeg kulturološkog šoka koji ga čeka na svakom ćošku. U bogobojažljivoj državi Iowa mladi imaju potpuno drugačiju viziju provoda –  tretman prema vršnjaku sa Stanford Univerziteta je drugačiji i saigrači ga lakše prihvataju dok Miguela najviše pogađa opstanak najsnažnijeg. Jorge je drugar koji mu pomaže da se asimiluje ali on nikad ne dobije drugi šansu nakon teške povrede. To je trenutak u kojem naslovni junak preispituje svoju posvećenost toliko voljenom sportu. Riječi da je riječ samo o igri počinju da dobijaju novi smisao a on želi da uradi nešto više od života od puke jurnjave za loptom i osvajanjem baza.

Intimna priča o putešestviji mladića razlikuje se od standardnih sportskih drama sa srećnim krajem. Kamera ga prati intimno preko ramena u toku utakmice a njegov pogled kroz prozor autobusa u pokretu akcentuje pomenutu izopštenost i učestalo samoposmatranje kojem je prepušten. Cijeli život posvetio je ovom trenutku a kada ga je dočekao shvata da postoji život i bez bejzbola. Stolarski zanat koji je naučio od pokojnog oca donosi mu veću satisfakciju nego nastup na Yankee stadionu.

Njegov nije izolovan slučaj – upoznaje Lationamerikance istih životnih sudbina, što potvrđuje da je neuspjeh mnogo češći od profesionalne sportske karijere. Sve ovo ne znači da treba da zaboravi na sport, naprotiv. Kada se otkači od pritiska moranja i jurnjave perfektne forme bacanja dobija priliku po prvi put da iskusi život na pravi način. Odlazak u SAD je zaista za njega pravi san jer pronalazi posao kojim može platiti kiriju, istinskog prijatelja kod kojeg se može baviti svojim voljenim stolarstvom i hiljade sličniih kao on da uživaju sa osmjehom, u bezazlenoj partiji bez opterećujeg rezultatskog značaja.

Anna Boden i Ryan Fleck nakon uspjeha Half Nelsona donose još jednu socijalnu dramu prikrivenu pričom o sportu. par je detaljno istraživao priče mladih Dominikanaca u američkoj farm-ligi, što ih je navelo da napišu i režiraju priču o Sugaru. Film je snimljen “iz prve ruke” – autori su proveli mjesece u San Pedro de Macorísu i Iowi istražujući dnevnu rutinu, mentalne i fizičke pritiske igrača. Snimanje na autentičnim lokacijama i angažovanje profesionalnog igrača za naslovnu ulogu doprinose realističnoj slici.

Kandidati prolaze kroz intenzivne dnevne treninge: od tehničkih vježbi gađanja i outfield drillova, preko kondicionih priprema, do mentalnih radionica u kojima se pokušava pripremiti na visok nivo takmičenja i kulture “biznisa” koja prati američku ligu. Za mnoge mladića ovo može biti prva prilika da dobiju školsku stipendiju, a za druge – direktan put u profesionalne farm-lige. No, atmosfera je natprosječno takmičarska, gdje samo najbolji uspijevaju zadržati pozornost skauta i izbjeći rano otpadanje iz konkurencije. Takav prikaz dočarava upravo tu surovu atmosferu: dugi sati na terenima prekrivenim prašinom, oskudnost opreme, ali i neuništiva nada da će baš danas, jednim potezom, promijeniti tok vlastite sudbine.

Istorijat latinoameričkih igrača u bejzbolu duboko je isprepleten s pričom o migracijama, društvenim pokretima i integraciji. Prvi značajniji proboj dogodio se još početkom XX-og vijeka, kada su Kuba i Portoriko slali svoje prvake poput Josea Migueza (“El Presidente”, MLB debi 1902.), ali pravi bum kreće nakon Drugog svjetskog rata – mijenjajući lice “velike igre”. Osamdesetih i devedesetih rast broja igrača iz Dominikanske Republike, Venecuele i Meksika kulminirao je legendama poput Pedroa Martineza, Albert Pujola i Miguel Cabrere, koji su višestruko osvajali MVP nagrade i World Series. Danas gotovo trećina svih MLB igrača dolazi iz Latinske Amerike, a milionerski ugovori potvrđuju neospornu vrijednost njihove vještine i strasti. Kroz decenije, od ranih pionira do današnjih superzvijezda, latinoamerički igrači promijenili su sam stil bejzbola – unoseći eksplozivnost u ofanzivi, beskompromisnost na brejlu i melodičnu strast u svaki potez. Naslov na intiman način evocira upravo taj most između dva svijeta: siromaštva i gladi za uspjehom s jedne, te glamura i pritiska američke lige s druge.

Leave a comment