The Myth of American Sleepover (2010)

Odrastanje je ispunjeno mitovima, pričama koje dolaze iz nedokučenih prostranstava odrastanja; oni uvećavaju želju klincima i mladim odraslima da što prije dosegnu ‘zrelo’ doba. U toj jurnjavi za nečim neopipljivim značajni dogadaji ostaju u prošlosti, jednako nedodirljivi kao i nedosegnuti standardi, čime se potvrđuje istinitost izreke da je ‘mladost protraćena na mlade’. U treptaju oka svijet odraslih se obmota kao piton i zadavi djetinju čednost, a prilika za ispunjenje mladalačkih hirova ostaje sjetni, nedostižni ideal.

Svijeti maloljetnika su limitirani na skup određenih saznanja prikladnih za uzrast; tim ograničenjem nisu nužno uskraćeni za bilo šta. Tako je lako razumljiva apokaliptično gledište na svršetak ljeta i početak škole. Srednjoškolci predgrađa Detroita koriste poslednji dan pred paradu povodom Labor Day-a (ekvivalent našem Prvomajskom prazniku) da odrade sve ono što nisu tokom duge ljetnje pauze, ili da na neki način pokušaju da taj poslednji dan učine veličanstvenim i nezaboravnim.

Preplićuće priče timejdžera razne dobe imaju zajednički sadržalac – a to je taj famozni sleepover – prespavanjac kod drugara na koji su pozvani najbliži prijatelji. Ritual služi da učvrsti prijateljstvo i posluži kao dokaz samostalnosti od roditelja i preuzimanje kontrole nad sopstvenim životom.

Svako od tih naizgled običnih tinejdžera ima jasnu misiju; budući srednjoškolci tremu od izlaska iz osnovne škole razbijaju tako što rade ‘odrasle’ stvari; stariji tinejdžeri noćno skupljanje koriste za zloupotrebu narkotika, cigareta i alkohola a budući studenti se opraštaju od djetinjstva prije nego se raspu po univerzitetima širom zemlje. To druženje je ujedno i raskrsnica sa dječijim u sebi kada shvataju da su im se prioriteti nesvjesno promijenili.

Maggie i Beth jure za žurkom starijim i odraslim momcima; Ben je u supermarketu razmijenio pogled sa plavušom koju od tada neprestano traži; stariji student je izašao iz teške veze i želi sebi da dokaže da može biti voljen i traže bliznakinje maturantkinje od kojih je jedna bila zaljubljena u njega; nova djevojka Claudia želi da stekne nove prijateljice, a Janelle je spavala sa njenim momkom hira radi. 

Ispostavlja se da su bliže svijetu odraslih nego što su mislili. Potraga za partnerom, jurnjava za seksualnim podvizima, žurke, alkohol, opijati – to je sve čemu odrasle osobe teže. Razočarenje, odbijanje, nerazumijevanje i neshvaćenost nisu posebnosti adolescencije, već neminovnost u opštenju sa ljudima. Razlika je u tome što tinejdžeri sve to burnije doživljavaju usled nedostatka iskustva.

Debitantsko ostvarenje reditelja David Robert Mitchella u realnom vremenu govori o problematici odrastanja, u gotovo dokumentarnom stilu. U prividnoj nevažnosti krije se snaga priče, jer banalnost najbolje razotkriva emotivnu nesigurnost mladosti. Nalik na Van Santov Elephant (minus krvoproliće) prepliće naizgled trivijalne događaje mladih, a kao u Linklaterovom Dazed and Confused razlaže sve uzraste, pa je slojevitiji od Lucasovog American Grafiti koji govori samo o svršenim srednjoškolcima. Ograničenja u karakterizaciji junaka mogu se opravdati njihovom mladošću i godinama limitiranim pogledima na svijet. Mitologizacija i idealizacije bilo čega dovodi samo do razočarenja ili bolnog otrežnjenja. Jedini odgovor dolazi u epilogu tokom velike parade. Dok grad šeta svojom paradom, tinejdžeri konačno uče da je sloboda – pa i ona prolazna – stvar trenutka.

Leave a comment