-
Breakdown (1997)
Noćna mora američke srednje regije dobija novu ekranizaciju u triler / drami ceste Jonathana Mostowa – Jeffrey i Amy u potrazi za boljim, unosnijim poslom napuštaju Massachusetts i odlaze ka Californiji. Naizgled slučajan susret sa lokalnim fanaticima pretvara se u pakao kada Amy nestane a Jeffrey među lokalnim stanovništvom pokuša da razazna ko je upleten u suprugin tajanstveni nestanak.
Kurt Russell je izuzetno uvjerljiv kao predstavnik visokog srednjeg staleža koji jurca za suprugom. Poslije čitanja scenarija bio je oduševljen što tumači lika koji je ‘komično iritantan’ jer svo bogatstvo i uspješna karijera ne znače ništa kada se boriš za goli život u otvorenoj pustari. JT Walsh (Inače jedan od omiljenih glumaca Kurt Russella i četvrti zajednički projekat) je jezivo proračunati kamiondžija Red, mozak operacije koji je odlučio da sa timom ljudi unovči nesnalažljivost razmaženih gradskih faca. Komplikacija nastaje kada Jeffreyev gainc novi automobil stane usred pustare a jezivo uzdržani i umjereno ljubazni Red naiđe i ponudi prevoz suprugi kojoj se, od tog momenta gubi svaki trag.
Otplata kredita za pokvareni skupocjeni automobil ostaje realnost a junak nije voljan da ga na milost i nemilost lokalnim divljacima sa kojima je ušao u konflikt. Ovaj trenutak označava i promjenu stava lokalnog stanovništva koe se pravi ludo na očajničke Jeffreyeve vapaje za pomoći. Kome god da se obrati nailazi na zid od kojeg se odbijaju njegove riječi, ali po njihovim pogledima zaključuje gdje mu je supruga. Jedino mu preostaje da se frontalno suoči sa cijelom zajednicom i napeta jurnjava automobilima postaje borba za život i smrt, a most u kanjonu postaje prigodno mjesto za obračun.
Umjetničku vrijednost u žanrovskim filmovima izgubljene žene obožavaoci mogu pronaći u naslovima kao što su Spoorloos i Frantic, gdje se misterija nestale supruge se pretvara u besomučnu potragu za istinom. Inspiraciju za priču reditelj je dobio kada se sa suprugom vozio prema Las Vegasu i to je ono što privlači kod američke ceste. Širina i poetska otvorenost koju one donose dolaze po cijeni koju plaćaju i mještani kao kolateralna šteta ogoljenog terena – prolaznici iz urbanizovanih zona neupućeni u užase koji se preklapaju sa bajkovitim predjelima. Drama, tenzija i akcija u kojoj se odjednom pronađu supružnici su nepodnošljive a naročito nosilac priče Jeffrey koji se suočava sa jednodimenzionalnim izvršiteljima naredbi velikog šefa, koji vješto čuva tajnu svoga ‘zanata’ od porodice.
Ono što prosječnom gledaocu iz urbanih jezgara uliva strah u kosti je lakoća sa kojom ljudi , ostvareni u svojoj struci i materijalno i profesionalno postaju laka meta, topovska hrana za seljačine koji koriste izolovanost svog zabačenog grada i otimaju od naivnih predstavnika visokog staleža. Muka u kojoj se jadni čovjek našao dolazi bez mnogo pojašnjenja i logike kao i Spielbergovom Duelu, a glavni krivci su ruralni žitelji željni krvi japija kao u Boormanovom Deliveranceu i Hillovom Southern Comfortu. Za razliku od spomenutih naslova Mostowov naslov je komercijalniji i pristupačniji širem auditorijumu.
-
Borderline (2025)
Kult popularnih ličnosti krajem prošlog vijeka doživio je uzdizanje na dotad nezapamaćenih visina – paparaci novinarstvo i pristupačnost video kamerama izlagao je zvijezde na tacnu na način kakav do tada nije viđen. Privatnost i diskrecija izgubili su na važnosti a sa njihovom odlaskom pojavila se i nova vrsta obožavaoca – ostrašćeni ludaci opčinjeni likom i djelom poznate osobe koju proganjaju iz fanatične neuzvraćene ljubavi. Upravo jedan od takvih fanova daje uvodnu riječ kao narator, uvevši nas u priču retrospetkivno, a do krajnjih granica uznemirenog psihopatu ni (manje ni više) igra sin velikog Jacka Nicholsona..
Paul je zaluđen za pop divom Sofijom i želi sa njom da se vjenča. Toliko je pomračena njegova svijest da ne može da razazna djevojku iz svojih snova i njenog tjelohranitelja, pa na nesrećnog Williama projektuje svoju opsesiju i zariva mu nož u slezinu. Pola godine kasnije odbjegao iz mentalne institucije sa prijateljicom Penelope i uz pomoć J.H.-a, ne pretrjerano pametnog prijatelja iz djetinjstva kreće da realizuje svoj dijabolički plan. Korijeni njegove ludosti nikada nisu do kraja razloženi – jednostavno pred nama gledaocima se nalazi nestabilna ličnost koja nije naučila da odgovara za svoje postupke. William dobija novu priliku za život ali odlučuje da i dalje do kraja ostane posvećen svojoj profesiji uprkos molbama zabrinute maloljetne ćerke, koja i sama zna sa kakvom vrstom manijaka se suočava.
Sofia, sa druge strane je razmažena diva i ima problem da uspostavi odnos sa normalnim svijetom. Veza sa NBA zvijezdom Rhodesom njena je karta za izgradnju imidža obične djevojke, ali muškarac brzo shvata da je samo instrument u rukama njenog menadžmenta, iako kvalitetno provode vrijeme zajedno. Očigledna je inspiranost Sofijinog lika Madonnom i košarka manje ekstremnom verzijom Dennisa Rodmana. Vrlo brzo par završava odnos raskidom, a na njihovu žalost, taj se trenutak poklapa sa Paulovim dijaboličnim planom. Tragedija koja je zadesila odbjeglog ludaka se desila baš na Sofijinom koncertu i zbog nespospobnosti suočavanja sa činjenicama, što potvrđuje psihičku labilnost utemeljenu u realnoj traumi.
Strana psihički oboljelih antijunaka nikada do kraja ne ostaje temeljnije razrađena, te publici samo ostaje da uživa u prekomjernoj ludosti trojca zlikovaca – Paula, Penelope i J.H.-a. Priča nikada ne uzima sebe za ozbiljno i reditelj Jimmy Warden u svom debitantskom ostvarenju nastavlja da boja priču satiričnim elementima. Nakon scenarija za Cocaine Bear koji je dostigao svjetsku popularnost on nastavlja sa svojom dobro oprobanom formom, spajajući komično, krvavo i bizarno.. Junacima možda nedostaje dubine ali je sve nadomješteno ležernim pristupom pitkoj fabuli. Izmještanje priče u poslednju dekadu prošlog vijeka ima za cilj približavanje mladima jednog kempi / razuzdanog perioda dok starije publike igra na nostalgičnu karta.
Filmski elementi su besprekorni naročito kada se doda i originalna i birana muzika tog perioda. Režiser koristi vizuelne metafore (naborano staklo, isprekidani kadrovi kroz objektiv kamere) kako bi dočarao fragmentisanu psihu glavnog junaka, a boje retro dekora i kostima stvaraju ironičan kontrast njegovoj mračnoj svijesti. Glamurozni par muzička diva Sofia – nba zvijezda Rhodes (trejdovan u Nuggetse lool) donosi površinsku eleganciju, ali upravo njihov karikirani odnos naglašava otuđenost savremene slavne kulture.
Ostaje utisak da je u raskošnijem scenariju dopadljiva Samara Weaving mogla još da pridoda ulozi razmažene dive – ovako njeni pogledi ka neobičnim svatovima pojačavaju grotesku. Iako se radnja vrti oko nasilne opsesije i medijske histerije, „Borderline“ ne zaobilazi dublje pitanje – koliko smo sami odgovorni za granice svoje privrženosti i percepcije stvarnosti i šta tražimo od društva u kojem živimo, a šta zahtijevamo od sebe samih? Tipično srećni kraj narušavaju facijalne ekspresije Paula koji pokazuje svjesnost svojih djela i osjeća grižu savjesti za svoje unutrašnje nemire koje je projektovao ka Sofiji i ljudima oko nje.
-
El Ojo De Huracan aka The Fox with the Velvet Tail (1971)
Visoko stilizovana ljubavna drama sa uzbudljivim obrtom kao centralnu figuru ima Ruth (Analia Gade), imućnu djevojku koja ostavlja supruga Michela (Tony Kendall) i pođe sa novim ljubavnikom Paulom (Jean Sorel). Bivši supružnici se sporazumno rastaju jer je Michel svjestan da silom ne može zadržati odlučnu djevojku. Novopečeni ljubavnici uživaju u čarima španskog primorja u eksluzivnoj vili sa sopstvenim egzotičnim dvorištem i direktnim prilazom na plažu. Ruth čak pronalazi vremene da se bavi grnčarijom između čestih razmjena nježnosti sa harizmatičnim Paulom.
Susret u gradu sa Rolandom, drugarom iz vojske nadvija sijenku misterije nad do tad savršeno brižnim i uviđavnim Paulom, a tu je i nepoznata djevojka koja cijelo vrijeme posmatra zaljubljene golupčiće. Savršeno ljetovanje prekida nekoliko naizgled nesrećnih slučajeva koji životno ugrožavaju glavnu junakinju. U momentu nesigurnosti kontaktira supruga Michela koji automatski koristi priliku da pokuša da izvuče ličnu korist. Ispuštena tečnost iz kočionog sistema i prekinuti dovod kiseonika prilikom ronjenja su prevelike slučajnosti i jadna Ruth uskoro saznaje da se uplela u đavolje kolo – siromašni Michel je angažovao Paula da zavede suprugu i učini da njena smrt izgleda kao nesrećan slučaj da bi naslijedio njeno bogatstvo. Misteriozna djevojka je Daniela (Rosanna Yanni), Paulova izabranica koja svudo slijepo prati svoga pokvarenog dragog.
Nakon početne letargije i razočaranosti u ljubav glavna junakinja preduzima korake da bi spriječila zavjeru koja bi rezultirala njenom smrću – pretvara se iz žrtve u grabljivicu koja psihološkim igrama i konkretnim djelovanjem odstranjuje štetočine iz svoga života. Nakon svega što je prošla u nesrećnom braku sačekao ju je novi muškarac željan da se okoristi o njeno bogatstvo, te na kraju Ruth izlazi kao pobjednica života i odlazi u sumrak sa labudom, ekstravagantnim poklonom od bivšeg ljubavnika i Rolandom, koji je sve događaje do tada posmatrao budnim okom ali bez ikakvog djelovanja. Na kraju cijeli plan da se oslobodi koristoljubivog ljubavnika je samo Ruthin, ali je uz Rolandovu pomoć uspijela je da dobije mentalnu igru sa prepotentnim mačom Paulom, zaslijepljenog sopstvenim egom.
Čari savršenog ljetovanja uz sve prirodne ljepote i bezbrižnost uvale u sredozemnom moru osim luksuzom, naglašene su i prikazom junaka priče bez odjeće i senzualnim fizičkim kontaktom suncem opaljenih, izvajanih tijela. Muzika je važan segment priče i dopunjava i stilizuje artistične kadrove. Gledalac gotovo da čuje rediteljevu kritiku izvitoperenih ljubavnih odnosa u modernom društvu, kontaminiranih pohlepom i željom za lakim parama i zgrtanjem bogatstva. Artistički kontrabalans ljudskoj gramzivosti sitnih prevaranata dostojnih prezira trijumfuje kroz Ruth, savremenu, mladu obrazovanu ženu spremnu da se zauzme za svoja uvjerenja i odbrani se od malicioznih napadača.
Argentinska glumica Analia Gade se odlično snalazi i drži svoje naspram prekaljenih asova eksploatacione/giallo kinematografije kao što su Jean Sorel, Maurizio Boniglia i Rosanna Yanni. Iskusni španski reditelj Jose Maria Forquq efektno miješa elemente krimi priče sa uvidom u ljubavni život, savremenog, elitnog društva i obrađuje teme kao što su razvod, ljubavni trouglovi i istopolni odnos (prijateljstvo između Rolanda i Paula ima latentno homoseksualni priznak).
-
Serbis (2008)
Zgrada u kojoj se nalazi bioskop za odrasle je ujedno i mjesto stanovanja i izvor prihoda za porodicu Pineda; dok se članovi brojne familije kreću spiralnim stepenicama i zatamnjenim, uzanim hodnicima kamera ih prati i voajerski nas uvlači u jedan prosječan dan oronulog objekta koji toliko puno znači ljudima iz različitih razloga.
Glava porodice je teta Flor koja iščekuje završetak parničnog postupka protiv supruga koji je vodio dvostruki život i ima porodicu zbog koje ju je i ostavio. Nayda ne bi željela da joj otac bude zatvoren zbog majkine ideje o osveti a i ona ima svojih problema – prikrivenu vezu sa Rolandom, momkom koji radi za projektorom dok je suprug zadužen za upravljanje malim barom i restoranom u objektu. Tu je i mladi umjetnik Alan koji radi na održavanju zapuštenih prostorija i njegova trudna djevojka Merly. Momak ima čir na dupetu što je veoma nesuptilna metafora za maltretiranje koje mu predstavlja bavljenje porodičnim poslom, a dijete na putu je tu da dodatno zakomplikuje situaciju i oteža ionako tešku egzistenciju. Najmlađi članovi su Jewel koja treba da upiše fakultet i radi na kontroli karata i Jonas koji bezbrižne dane djetinjstva provodi po prostorijama u kojima muškarci glasno nude seksualne usluge iz naslova filma.
Bioskop igra važnu ulogu u životima njegovih posjetilaca i vlasnika. Za vlasnike je prijeko potrebni izvor prihoda, a iz dijaloga zaključujemo da je biznis imperije porodice Pineda u padu i da su u, ne tako davnoj prošlosti u svom posjedstvu imali tri takva bioskopa. Posjetiocima tamni hodnici i sala obasjana svjetlom velikog ekrana predstavljaju jedinu sigurnost i priliki da udovolje svojim seksualnim nagonima. Stepenice bioskopa djeluju transformacijski, pa zaposleni u bioskopu sa jednog nivoa prelaze na drugi iz stana na posao u svega nekoliko koraka. Tako i osude društva ostaju na dnu stepenica dok pojedinci koriste svoju šansu za malo ljubavi i tjelesnih užitaka. Mnogima od njih to oronulo mjesto je jedina prilika da dođu u kontakt sa svojom pravom prirodom što je rediteljev jedinstven način da prikaže težak položaj pripadnika LGBTQIA+ zajednice. U hodnicima se kriju i mračne tajne porodice – bilo da se radi o poligamiji, preljubi, neželjenoj trudnoći ili hirovitom fizičkom odnosu na meniju bioskopa je sve servirano.
Realizmu teme koju obrađuje drama koja se odvija u periodu od 24 sata doprinose i drhtavo kretanje kamere, dugački kadrovi i minimalistička montaža kao i naturalistički pristup koji ne uljepšava ni stvarnost junaka, ni same junake koji su svi obični ljudi sa svojim dobrim i lošim osobinama. Brojne eksplicitne scene izmamile su pohvale većine kritičara za rediteljevu hrabrost da naslika stvari onakvima kakve jesu. Težak položaj momčića koji nude ‘serbis’ (uslugu) je uzrokovan pukim siromaštvom a u pojedinim slučajevima i željom za lakom zaradom i užitkom proisteklim iz osviješćene seksualnosti.
Slika stvarnosti nije do kraja surova zato što ostaje nada prikazana sa tetka Flor iza blagajne u čvršćoj kontroli rada bioskopa i Alanov odlazak u bijeli svijet kontra religioznoj povorci je još jedan od nesuptilnih načina da se naglasi želja za ličnom borbom, makar to značilo kontru društvenim ili porodičnim normama.
-
They Only Kill Their Masters (1972)
Tijelo udavljene djevojka iz okeana vadi doberman i naslovi lokalnih novina krcati su bombastičnih naslova. Abel Marsh (James Garner), šef policije priobalne varošice po imenu Eden Landing se nedavno vratio sa odmora u Los Angelesu i odmah se baca na slučaj, zato što se rijetko što interesantno dešava u mjestu gdje, zajedno sa njim, rade tri policajca i imaju dva službena auta. Naravno, da sve ne bi bilo tako idealno Abel mora da podnosi raport šerifovoj kancelariji i svom nekadašnjem najboljem drugu, koji mu je ujedno i nadređeni.
Slučaj je mnogo komplikovaniji od običnog napada životinje jer je djevojka pronađena na plaži udavljena, ali u posoljenoj slatkoj vodi. Ubica je pedantno očistio sve tragove u kući žrtve te vispreni detektiv tapka u mraku dok ne pronađe bocu skupocjenog viskija koju je teško nabaviti u njegovom kraju. Kao pomoć u rješavanju slučaja (i naravno, iskra za neophodnu romansu) priskače djevojka iz veterinarske ambulante Kate (Catherine Ross).
Tokom širenja istrage hladnokrvno proračunatog zločina trag vodi ka bivšem suprugu koji otkriva lascivne detalje iz života svoje bivše supruge, kojoj nikada nije dosta ljubavnika i fizičkog zadovoljstva. Kao da to nije dovoljno, nesrećno stradala žrtva je polaroidom fotografisala svoje prijatelje u kompromitijućim pozama. Veliki broj pronađenih tragova se miješa i više ni mi, ni protagonisti i policijaci na slučaju nismo sigurni radi li se o ubistvu iz ljubomore, požude ili osvete.
Satiričan pristup je evidentan kao namjera reditelja James Goldstonea a nekad razgovori i riječi koji izgovaraju junaci su toliko nevjerovatni da ostavljaju zapanjene gledaoce da se pitaju šta su vidjeli. Ogromne količine ispijenog alkohola su još jedan od znakova vremena u kojem je priča nastala. Otrcani, klišeizirani dijalozi su svrsishodni u izgradnji slike o zatvorenom krugu ljudi koji nemaju pametnijeg posla od tuđeg. 🙂
Histerična komičnost proizilazi iz svakodnevnih situacija u gradu – policajac službenim kolima vozi suprugu (sekretaricu u policiji) kod stomatologa, drugi policajac taksijem traži nadređenog Abela; pripiti vlasnik kantine ljušti viski kao vodu dok mehaničar zdušno želi da pomogne u pronalaženju ubice. Vlasnik prodavnice pića ipak želi da sazna o osvajačkim pohodima i bezobraznim detaljima iz njegovog odmora u Los Angelesu. Zajednica je toliko mala da njeni članovi znaju kako dišu njihove najbliže komšije, a njihova prostodušnost je potpuno kontradiktorna kalkulisanom ubistvu s predumišljajem, sve dok upravo cinični detektiv ne sklopi rasute tragove u smisleni mozaik koji ga upućuje na pravog ubicu.
Poslednji film snimljen na prostoru velikog legendarnog MGM studija poslužio je glumcima kao prilika za ponovno skupljanje da bi uputili poslednji pozdrav i oprostili se od mjesta na kojem su toliko dugo radili. Moguće je vidjeti brojne građevine i ulice iz filmova snimanih tokom zlatnog doba Holivuda. Osim istrage ubistva i romanse u najavi između istražitelja suprotnog pola bitnu ulogu u priči igraju i mještani, prostodušni ljudi koji dnevnu rutinu razbijaju neumjesnih humorom i masnim šalama. Sa današnjeg aspekta zbog upotrebe pogrdnih, homofobnih izraza djelovi scenarija djeluju uvredljivo zastarjelo, što ipak ne oduzima od prosto postavljene misterije ubistva i istrage koja nosi brojne obrte i iznenađenja.
-
Midsommar (2019)
Nepunih mjesec dana nakon velikog uspjeha debitantskog ostvarenja Hereditary, Ari Aster nastavlja tamo gdje je stao – pažljivo analizirajući i razrađujući vezu između lične tragedije i psihičkih tegoba. Tako je nastavio i sa Beau is Afraid i očigledna je njegova zamisao da prikaže misli nastale iz mračnih komora podsvijesti kao veći užas od bilo kakve zaposjednutosti (Hereditary), kulta (Midsommar) ili fizičke traume (Beau is afraid).
Glavna junakinja Dani (Florence Pugh) emocionalno doživljava grupno samoubistvo sestre i roditelja trovanjem monoksidom. Njen momak Christian (Seth Rogen prop’o) djeluje kao da želi da se iščupa iz veze koja ga iscrpljuje, ali dvolični mladić nikada ne smogne hrabrosti da se suoči sa djevojkom. Uprkos savjetima svojih prijatelja ostaje sa njom i odvodi je na putovanje u Švedskoj koje je trebalo da posluži kao prilika za nezaboravan provod i doktorsku tezu njegovog prijatelja Josha. Christian je toliko ohol i bezosjećajan da se ne libi da otme svom prijatelju tezu a njegov odnos prema nestabilnoj Dani ga čini dostojnim prezira.
Selo u Švedskoj djeluje izgubljeno u vremenu jer ljudi i dalje žive od zemlje, u skladu sa prirodom i onim što mogu od zemlje povratiti. Domaćin grupi turista je njihov prijatelj Pelle, koji savršeno poznaje čudne, paganske običaje svoje ‘porodice’, a kao dio ekipe tu je i Mark (Will Poulter) u ulozi tipičnog, razuzdanog američkog turiste. Ono što djeluje kao zanimljiva ekskurzija studenata u inostranstvu se brzo pretvara u pakao na zemlji kada se članovi zajednice razotkriju kao neuravnoteženi ludaci spremni da učine sve da bi ispoštovali rituale zapisane u runama. Devetodnevni festival u čast ljetnje dugodnevnice za njih ima poseban značaj, a američki turisti na teži način saznaju da su oni samo tijela koja služe da upotpune krvave rituale.
Dani pokušava da se pohvata sa realnim svijestom nakon što ju je tragedija izmijestila sa kolosjeka. Sa svim neurozama, psihozama i traumama ona je jedina dovoljno lucidna da može da se prilagodi običajima čudnih lokalaca. Da li je to instinkt za samoodržanjem ili je život djevojku toliko puta bio nemilosrdan prema djevojci da je razvila perfektni mentalni odbrambeni mehanizam? Boravak u selu pokazuje prava lica posjetilaca iz SAD-a koja su još jezivija od euforičnih članova kulta; vječiti dan u Švedskoj ne može da sakrije niti jednu tajnu i stvara se atmosfera u kojoj su sve tajne transparentno a ogoljene istine zastašujuće sablasno.
Praznik sredine ljeta (midsommar) je stari nordijski običaj proslave ljetnjeg solsticija, koji se održava krajem juna, najčešće između 20. i 25. juna. Ova tradicija ima posebno mjesto u Švedskoj, Finskoj, Estoniji i baltičkim zemljama, ali se obilježava i u drugim djelovima Skandinavije. Midsommar je vezan za dolazak proljeća i buđenje prirode, zbog čega je usko povezan sa ritualima plodnosti. Tradicionalno, vjerovalo se da su letnji meseci povoljni za sjetvu i berbu, a proslave su imale za cilj prizivanje dobre žetve.
Centralni deo proslave je podizanje majskog stuba (majstång) (u filmu je to izbor majske kraljice), oko kojeg se okupljaju ljudi i plešu. Ceremonija se održava u junu (riječi maja na švedskom imaju originalno značenje ‘ukrasiti lišćem’ i nepravilno su prevedene u filmu) i to je prilika za zajednicu da se okupi, uživa u prirodi, hrani i druženju. Na ovaj dan služe se tradicionalna jela, kao što su haringa, krompir, kisela pavlaka i jagode, uz dosta rakije i piva (reditelj je ovome pridodao i napitke od psihodeličnih gljiva). Proslave često uključuju pjesme, igre, i nošenje tradicionalnih vjenčića od cvjeća. Dublje značenje praznika leži u povezivanju sa starim nordijskim vjerovanjima o duhovima prirode. Ljudi su u prošlosti vjerovali da su na ovaj dan magične sile najjače, pa su djevojke skupljale cvijeće kako bi u snovima predvidjele buduće muževe. Reditelj samoinicijativno uključuje psihodelične droge i halucinogeni ‘tripovi’ koje imaju konzumenti nisu ništa manje realistični od Gaspar Noeovog Enter the Void i Climaxa.
Osim horora koji se odvija u glavi glavne junakinje koju je zadivljujuće dočarala Florence Pugh paganski običaji postaju sve bizarniji kako vrijeme a odmiče a naročito se po surovosti izdvajaju punjenje odranih koža žrtava slamom i ‘attestupa’ koji ima istorijsko utemeljenje u islandskoj percepciji šveđana kao varvara zato što su primili hrišćanstvo cijeli vijek poslije ostrvljanja. Švedska publika je smijehom ispratila većinu jezivih scena, dobro razumjevši očigledni crnokomični, satirični ton. Nešto veselo kao festival buđenja prirode se pretvara u užas uma a najizdrživljija, kao nagradu, novi život dobija u šizofrenom skladu sa prirodom.
-
Friendship (2024)
Sredovječni junak Craig je sebi dodijelio epizodnu ulogu u životu: u sijenci je supruge Tammy, koja se izborila sa opakom bolešću, na poslu ga kolege gledaju kao čudaka zbog uvrnutih rituala sa kafom a društvene sposobnosti su mu, najblaže rečeno zarđale. Kada poštarevom greškom dobije paket novog komšije Austina, za sredovječnog gubitnika se otvara novi svijet – šansa za prijateljstvom usahla mu je životnu energiju za koju nije ni znao da ima u sebi. Posao ga ni približno ne ispunjava i zračak svjetlosti koji unosi Austin u njegov život je možda slabo razumljiv mlađoj publici, ali je teško vratiti se u društvene krugove nakon dužeg perioda odsustva. Austin je naravno, čovjek od krvi i mesa opterećen jurnjavom za svojom karijerom ali je makar okružen prijateljima sa kojima ima visok stepen uzajamnog razumijevanja.
Craig u Austinu vidi sve ono što mu nedostaje u životu – hobi, preduzimljivost, impulsivnost, fizička sprema i radoznalnost, jer on se se nigdje ne može uklopiti, između ostalog, zato što se ne osjeća ugodno u sopstvenoj koži. Najveći uspjeh reditelja može se smatrati lakoća sa kojom se publika poistovjećuje sa problematičnim glavnim junakom. Teško je nositi se sa sopstvenim očekivanjima, ambicijama i egzistencijom u realnom svijetu, prepunom peripetija i izazova koje preživljavanje u modernom vremenu nosi. Supruga je zaokupljena cvjetnim aranžmanima, tj pronalaskom ljepote u prirodi nakon što je pobijedila u bici sa rakom. Craigu nije problematično što Tammy stalno spominje svog bivšeg momka vatrogasca, jer 16 godina braka mu je dovoljno uvjerenje u ljubav svoje supruge.
Najveća greška asocijalnog junaka koji vapi za pažnjom i muškom ekipom je to što se posvetio porodici i pokušao da bude glava porodice, kao što se od njega i očekuje. Potpuno je nesvjestan da je izgubio sopstveni identitet, da dijalozi sa njim ljudima u bližem okruženju donose nelagodu. Njegov problem je što se učaurio u komformizam svakodnevnog preživljavanja, pa je smetnuo s uma da je socijalizacija ogroman i bitan segment društvenog bića kao što je čovjek. Spiritualno psihodelično iskustvo koje proživljava sa mladim radnikom naigled mu ne donosi mnogo, ali upravo od tada je spreman da se zauzme za sebe i stane iza svojih postupaka.
Nivo nesvjesti o teškom položaju u kojem se nalazi nikada ni ne spozna do samog kraja. Iako je povukao određeni broj poteza koji bi trebalo da naznače poboljšanje u Craigovom životu usamljenost i nerazumijevanje su uzeli danak i obične neprijatne situacije se pretvaraju u konkretna krivična kao što su obijanje, krađa, prijetnja vatrenim oružjem i zastrašivanjem. Njega je najbolje pročitao prvi komšija Austin kada je u njemu vidio neiživljenog dječaka i u Craigovim postupcima zaista ne postoji zle namjere. Gubitak sebe će morati da nadoknadi nakon kratkog boravka u zatvor, ali barem je pobrao simpatije Austina, osobe koju najviše cijeni i svoje supruge Tammy, sa kojom je shvatio šta ima tek nakon što je sve izgubio.
Završna scena pokazuje da se priča ne završava, već da se nastavlja u svakom pogledu razmijenjenom na ulici; svaki osmijeh nakog slučajnog susreta, svako “dobar dan” upućeno nekom prolazniku ili nenametljivi površni razgovor u prolazu pitanje nose u sebi potencijal da probude davno uspavanu radoznalost i toplinu u ljudima koje smo već jednom otpisali. Upravo ta jednostavnost, ta čista želja da nekome ponudimo malo svog vremena i pažnje, postaje iskra koja razgoni sivilo svakodnevice i podsjeća da nijedno prijateljstvo nije suvišno – svako je prilika za novo otkriće, za ponovno buđenje dijela nas koji smo možda zaboravili. Kada konačno, bez velikih gesti i prevelikih očekivanja, pitamo “hoćeš li da budemo prijatelji?”, otvaramo vrata ka nebrojenim mogućnostima i sopstvenom rastu, potvrđujući da je upravo u tim malim koracima povjerenja i dobročinstva sakriveno pravo bogatstvo ljudske veze.
-
Neighboring Sounds (2012)
Istorijske slike Brazila na crno bijelim fotografijama svjedoče užurbanom urbanističkom razvoju i osvajanju surovog prašumskog terena koje su donijeli imućni bijeli invenstitori uz eksploataciju domicinilnog stanovništva. Ni u modernom Recifeu, petom po veličinu gradu u Brazilu nije se smanjio klasni / rasni jaz, pa je blokovsko naselje koje je poprište događaja potpuno izolovano visokim betonskim ogradama, vrata su pojačana čeličnim rešetkama a video nadzor snima hodnike ulaza. Soliter je zatvoreni kompleks u kojem stanuje srednja / visoka srednja klasa i predstavlja jedno od elitnih naselja u gradskom građevinskom džumbusu. Ogromna građevina je ujedno i pozornica života njenim stanarima.
Joao se budi u krevetu pored lijepe Sofije nakon burne kućne žurke; on je jedan od nasljednika djeda Francisca koji živi od izdavanja apartmana, u dobrim je odnosima sa lokalcima, dopušta dugogodišnjoj služavki Mariji da dovodi svoju djecu i svog starijeg problematičnog sina da skloni sa ulice. Djevojci koja se sviđa Joau je obijen auto a krivac je izvjesni Dihno za kojeg se ispostavlja da je bliski Joaov rođak i jednako imućan kao i on. U dva unuka naslednika bogatstva i moći su prikazani pravični i oholi odnos prema pripadnicima radničke klase i siromašnima. Dihnu nije dovoljno svo bogatstvo i svi stanovi koje mu je djed ostavio; on kriminalom želi da sije strah i teror po kraju jer mu finansijska moć omogućava dozu sigurnosti.
Bia ima problema sa nesanicom i nedostatkom lične satisfakcije u životu; zanemarivanje supruga je projektovala na komšijskog vajmarskog hrta koji zavija bez prestanka i pokušava na svaki način da ga ućutka; dani joj prolazi u pukoj dokolici domaćice koja ne izlazi iz kuće i sa tim se teško nosi. Bezbjednost stanarima policija ne može da garantuje i to koriste razne kompanije koje se bave privatnim obezbjeđenjem na čelu sa Clodoaldom, bivšim policajcem koji je fasciniran video snimcima surovosti nad ljudima.
U Brazilu, privatno obezbjeđenje često djeluje kao dodatak policiji zbog visokog nivoa kriminala, što uključuje čuvanje ulica, objekata i ljudi. Ovaj sektor zapošljava više od 500.000 radnika kroz oko 2.500 licenciranih firmi. Na jugoistoku i jugu zemlje, gdje je najgušća koncentracija stanovništva i ekonomske aktivnosti, djeluje preko 60% ovih firmi. Privatne kompanije u Brazilu pružaju usluge zaštite imovine, nadzor događaja, kontrolu pristupa, i čak transport novca.
Pravne regulacije za privatnu sigurnost donosi savezna policija, koja nadgleda licenciranje i pridržavanje zakona; iako je privatno obezbjeđenje zakonski regulisano, može djelovati samo u okviru ograničenih ovlašćenja i ne smije preuzeti funkcije državne policije. Na primjer, nemaju pravo da vrše hapšenja, iako mogu intervenisati u određenim situacijama opasnosti, što obično podrazumijeva ograničen obim rada usmjeren na preventivu i posmatranje. Brazilske vlasti često stimulišu zajedničko djelovanje javne i privatne sigurnosti kako bi se unaprijedile bezbjednost u rizičnim zonama sa visokom stopom kriminala.
Dolazak privatnog obezbeđenja u debitantskom filmu reditelja Clebera Mendoce Filha pojačava osećaj nesigurnosti, ali i invaziju na privatnost, jer se čini da je njihovo prisustvo podsjetnik na hronični / latentni strah od kriminala. Tenzija među stanovnicima raste dok postaju svesniji međusobnog nadgledanja, što simbolizuje gubitak privatnosti u urbanim sredinama. Osim paranoje i evidentne izolovanosti stambenog bloka film istražuje način na koji bogatstvo i moć prolaze kroz generacije jedne porodice i njihovu dominantnu poziciju u zajednici, nasuprot služavkama, čuvarima, i stanovnicima niže klase.
Na dubljem nivou, film se bavi nasljeđem kolonijalizma i klasne nejednakosti, prikazujući kako trauma iz prošlosti i dalje prožima svakodnevni život. Slojevi psihe se postepeno otkrivaju kroz intimne događaje u životima naizgled nasumičnih likova i kroz njihove ljubavne veze, nesigurnosti i povremene neizbježne izlive agresije upoznajemo se sa istorijskim prilikama i nezaliječenim ranama koje je duboko u ljude urezao višedecenijski totalitarni režim. Društvena situacija u jednom od boljih gradskih naselja mogla bi se opisati stihovima Damian ‘Jr Gong’ Marleya: Sad to see the old slave mill is grinding slow but grinding still. Naročito su prigodni stihovi imajući u vidu da je Seu Francisco stvarno vlasnik šećerane koja se služi mlinom. 🙂
Lavež pasa, glasna muzika uz šumove zgrade i žamor njenih stanara – stvara atmosferu neprijatnosti i nadvijajuće podsvjesne pretnje. Ime filma upravo potiče od toga kako ovi „zvuci komšiluka“ mogu postati sredstvo zbližavanja, ali i uzrok podsjećanja na sveprisutnu opasnost i nelagodu na koju je nemoguće uticati. San djevojčice u kojem horda lopova preskoče ogromnu betonsku ogradu predstavlja ono čega se svi boje i da pomisle a to je okretanje brojnijih pukih siromaha protiv srednje i bogate klase društva.
-
Walkabout (1971)
Pojam iz naslova potiče iz australijske aboridžinske kulture i ima duboko ukorijenjeno značenje u njihovom društvu; odnosi se na duhovno putovanje koje tradicionalno praktikuju mladići iz aboridžinskih zajednica kao deo inicijacije u odraslo doba. To je vrijeme kada mladi aboridžinski muškarci odlaze na putovanje kroz divljinu, obično na duži vremenski period od nekoliko mjeseci. Tokom ovog perioda, oni se oslanjaju na svoje veštine preživljavanja, iskustvo svojih predaka i znanje o zemlji kako bi preživeli.
Jedan od ključnih aspekata walkabout-a je uspostavljanje veze sa zemljom i prirodom, a vjeruje se da tokom ovog putovanja mladić dospijeva u stanje povezivanja sa duhovnim svijetom, pri čemu učvrsšćuje svoj identitet i pronalazi svoje mjesto unutar zajednice i Majke Prirode. Za aboridžinske zajednice, to je više od fizičkog putovanja; to je iskustvo koje im pomaže da se povežu sa svojim nasleđem, precima, duhovnim vrednostima i zemljom koja je od ključnog značaja za njihovu kulturu.
Film istog imena 1971. godine, režisera Nicolasa Roega, je britansko-australijski avanturistički film koji istražuje teme preživljavanja, sukoba kultura i prirodnih ljepota Australije. Sniman je u stvarnoj australijskoj pustinji, i tokom snimanja, ekipa se suočila sa izazovima preživljavanja u surovim uslovima. dodajući dodatnu dimenziju autentičnosti i realnosti. U otvaranju je brzim rezovima i haotičnim kosim uglovima kamere prikazan pritisak urbane vreve koji slama labilnu psihu muškarca, ostvarenog člana društva sa svim komoditetima modernog života – kolima, stanom i dvoje zdrave djece – velikom tinejdžerkom i bistrim dječakom. Neuravnoteženost i vidna psihična uznemirenost odvodi staratelja u smrt, a djecu ostavlja u nemilosrdnoj, golemoj pustari australijskog kontinenta.
Sestra se instinktivno zaštitnički postavlja prema bratu i preuzima brigu o njemu tokom putovanja krcatog iskušenjima. Uloga prirode je apsolutno ravnopravna sa junacima jer posmatramo rezultat višemilionske evolucije i čovjeka kao savršenog primjerka tog procesa. Kada se susretnu sa aboridžinom mladi Britanci uviđaju koliko su razmaženi i uljuljkani konformizmom i koliko su neupotrebljive vještine kojima ih podučava, na papiru superiorni obrazovni sistem. Surovosti nad životinjama su uvijek uznemirujuće na velikom platnu ali ljudi koji žive od zemlje kada love živote to čine da bi preživjeli, što je bitna razlika u odnosu na zapadnog, ‘obrazovanog’ čovjeka.
Putovanje za svakog od protagonista reflektuje unutrašnju introspekciju i nagli skok u razvoju koji im drastično mijenja poglede na svijet. Bujanju seksualnog nagona ne mogu da se suprostave ni momak ni djevojka, a sve to im je oboma nepoznanica. Tek kada se djevojka vrati u isto gradsko grotlo , tj. na istu tačku pucanja od koje je otac pobjegao sa njima uviđa da je iscrpljujući boravak u surovoj prirodi najbolje što joj se ikad desilo, jer je uspjela da dođe u kontakt sa svojim unutarnjim bićem. Divljina ne mari za norme i kalupe koje dobro ustrojeni sistemi pokušavaju da nametnu gušeći individualnost. Taj zov iz prirode, iskonska povezanost sa terenom u kojem bivstvuje je toliko intenzivan: blagodeti suživota sa prirodom bude ono iskonsko u čovjeku, najsavršenijoj tvorevini Majke Prirode.
Minimalna upotreba dijaloga ostavlja prostora impresivnim prirodnim ljepotama Australije i samim time lako postiže atmosfera izolacije i misterije. Brzi rezovi i paralelno oslikavanje gradskog života nižu se uzastopno sa okrutnim, ali za pažljivog posmatrača darežljivim terenom neukaljanim ljudskom aktivnošću. Prirodna čudesa terena služe i kao ogledalo unutarnjeg stanja junaka – kada su srećni osjećaju sve blažene trenutke prirodnih ljepota a isto tako se priroda kao da se okreće protiv njih kada su opterećeni tamnim, defetističkim mislima.
Jedna od ključnih tema je sukob između zapadne civilizacije i tradicionalne aboridžinske kulture. Djeca iz grada, koja su naviknuta na udobnosti modernog života, uče o preživljavanju u divljini uz pomoć aboridžinskog mladića. Nisu njih troje jedini ljudi koji borave u ovom nemilosrdnom prostoru. Naučnici u jurnjavi za mjerenjima se odvažno upuštaju u borbu sa terenom a mnoge naseobine potvrđuju upornost čovjeka da savlada sve prepreke i obezbijedi uslove za život na najnepristupačnijim mjestima, a tu su i gradovi duhova kraj iscprljenih rudnika. Film istražuje razliku između prirodnog svijeta i modernog društva. Priroda je prikazana kao surova, ali puna života, dok je civilizacija prikazana kao otuđena i destruktivna. Tema preživljavanja je centralna u filmu – djeca moraju da se suoče sa izazovima koje postavlja priroda, ali takođe moraju da se nose sa svojim unutrašnjim strahovima i neznanjem.
-
Femme (2023)
Pripremu pred nastup Julesu olakšava bliski prijatelj Toby a muškarac u crnoj haljini najavljuje senzacionalnu Aphroditu Bang. Metamorfoza junakinje i sjedinjenje sa alter egom je apsolutno prirodno i očigledno je da se rođeni muškarac osjeća komfornije kao žena. Kontrast između neonskih svjetala i sijenki u hodnicima kabarea naglašava dvojnost njegovog identiteta. Nakon nastupa junakinja ostaje bez cigareta i u prodavnici nailazi na plavokosog muškarca koji ju je bojažljivo odmjeravao na početku, ovoga puta u momačkom drušvu; tajne inhibicije su potisnute i Preston mora da se dokaže rasipanjem agresije. On isprovociran komentarima koji su ga pogodili u srž bića fizički napada Aphroditu i ponižava je da bi je potpuno ogolio ostavivši je bez odjeće nasred ulice.
Par mjeseci kasnije uznemireni Jules ima problem da se vrati svom životu zbog transfobnog napada. Kada jedne noći odluči da pobijedi sebe i napusti četiri zida u gej sauni! (Hello Sailor XD) zatiče svog napadača koji vidno ima problema sa seksualnošću. Na svoj bespotrebno agresivno prenaglašeni način Preston stavlja Julesu do znanja da je zainteresovan za kombinaciju i tu Jules ima svog zlostavljača na udici. Sada je pitanje koliko je daleko spreman da ode da bi ostvario svoju zamisao i razotkrio ga kompromitujućim videom?
Osim što gubi od svoga originalnog identiteta u potrazi za osvetom Jules počinje da razvija osjećanja za vidno psihički nestabilnog mačo grubijana. Početno potčinjivanje Prestonovim željama dodatno je otežano traumom izazvanom napadom ali mu promjena dinamike u odnosu donosi izgubljeni osjećaj moći, i tek uspijeva da se zadovolji kada mu plan konačno uspijeva – da svog napadača protiv volje ogoli i ostavi ga izloženog kad je najranijiviji.
Kroz dva potpuno različita muškarca sklonih ka istopolnim vezama prikazan je i njihov odnos u skladu sa njihovim unutrašnjim glasovima. Preston je možda prvi put u zatvoru dobio priliku da osjeti zainteresovanost da istraži takvu vrstu emocije ali ne pokazuje nikakvu želju da to osjećanje i produbi. Njemu je potrebno brzinsko pražnjenje u seksu sa muškarcem i to je sve što želi od toga osjećaja. Jules je naprotiv, skroz u skladu sa svojim osjećanjima i voli sebe dovoljno da shvati da je njegov pol rođenjem zapravo maska, a Aphrodite Bang je pravo lice. Preston je i veća žrtva popularnog društvenog sistema, dok Jules odbija da robuje normama sve dok se ne upusti u odnos sa neautovanim gej muškrcem.
Rediteljski dvojac Sam H. Freeman i Ng Choon Ping dugometražnim debijem istražuju raskorak između unutrašnje i spoljašnje prezentacije ličnosti, kombinujući dramsku napetost sa kabaretskom estetikom. Kroz spoj psihološkog trilera i intimne queer drame, oni postavljaju pitanje autentičnosti u svijetu prepunom društvenih očekivanja; dublje istražuju kako trauma transfobnog napada oblikuje Julesov unutrašnji svijet i pokazuju da je prava transformacija mnogo više od odeće ili šminke – ona je proces ponovnog povezivanja sa sopstvenom istinom. Paralelno, psihološkim portretom napadača otkrivaju koliko i on sam pati od sopstvenih neriješenih želja i društvenih pritisaka. Osim omaža pozornici i raskošnim scenskim nastupima kao neizostavnim dijelom queer kulture reditelji dublje zadiru u pitanje moći i ranjivosti, iako su prizori nasilja ponekad potresni, oni podstiču neophodan dijalog o transfobiji i samoprihvatanju.
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
filmaginacija.blog 