-
Pedro Paramo (2024)
Glas naratora / glavnog protagoniste zatičemo na raskršću puteva usred meksičke nedođije, u blizini gradića Colima. Malena nenaseljena varošica bitna je zato što je naratorova majka Juan Preciada rođena tu, a na samrti je sinu ostavila u amanet da posjeti svog oca, čovjeka po imenu Pedro Paramo. Sve u vezi ovog grada duhova je jezivo – od spržene zemlje neumoljivim sunčevim zracima do misterioznih žitelja koji kao utvare bauljaju između napuštenih kuća. Tanka je granica između razuma i ludila i ubrzo gubimo povjerenje u pouzdanost naratora, jer ni sam nema nit za koju bi se uhvatio, osim nejasnih glasova i preplavljujućih sjećanja na tragične događaje koji su definisali sudbinu ovog sela.
Nejasno je vrijeme zbivanja radnje, ali sitni detalji otkrivaju da se radi o Meksiku prije svih građanskih ratova koje su pokrenuli upravo najugroženiji seljani i zemljoradnici pogođeni nerazumnim zahtjevima alavim zemljoposjednicima. Skokovima iz jedne priče u drugu, prelaskom iz svijeta živih u svijet mrtvih reditelj i poznati kinematograf Rodrigo Prieto koristi priliku da prikaže pravu sliku i priliku seoskog Meksika koji se sprema da pretrpi brojne političko vojne prevrate. Najsnalažljiviji od svih je upravo naslovni junak koji je odlučio da u maloj sredini nečasnim metodama uništi svu konkurenciju i sam diktira pravila koja su ostali mještani prinuđeni da slušaju. Jednom riječju samoproglasio se gospodarom sudbina svih stanovnika nekad prosperitetnog i plodonosnog tla.
Skupo plaća cijenu junak Pedro Paramo svoga bogatstva dok priča prelazi sa naratora na istoriju mjesta i njene žitelje koje vlastelin smatra svojom svojinom. Razočarenje u ljubav donijelo mu je razočarenje i iscijedilo je iz njega svaku kap ljudskosti. Svi oni koje je upleo u svoju mrežu otimačine i prevare pojavljuju se kao neupokojene duše koje pojašnjavaju preminulom autoru kako je nekad perspektivni gradić pao na tako niske grane. Još jednom se potvrđuje univerzalno pravilo ‘kako činiš tako ti se i vraća’ i Pedru nikada ne uspijeva da doživi istinsku radost.
Puko siromaštvo je najniže društvene staleže tjeralo na razne kompromise na štetu sopstvene duše. Preživljavanje, želja za produženjem života ili bogatstva navela je ljude na nezamislivi grijeh, a svještenik Renteria, onaj koji dijele oproste i blagoslove na smrti od kojih zavisi mjesto zagrobnoh života najveći je grešnik od svih njih. Iskupljenje duše moguće je kupiti po pravoj cijeni. Upravo gotovo životinjska težnja za dominacijom i samoodržanjem učinila je od Pedra Parama okrutnog vlastelina kojem je jedino bitan sopstveni interes. U tako nezdravoj atmosferi ni od njegovog sina nemoguće je očekivati išta drugo. Generacijski ukorijenjeno zlo nastavlja da živi u njegovim žilama dok tragična slučajnost još jednom ne uspostavi prirodnu ravnotežu u univerzumu.
Drama potrage za roditeljskim korijenima pretvara se u transcendentalno putovanje kroz ulice koje pamte ljude koji su ih ispunjavali pjesmom, žamorom, ličnim sitnim ciljevima, podlim smicalicama. Ovi prašnjavi sokaci pustog grada natopljeni su krvlju nevinih, žrtvi prizemnih ciljeva onih koji imaju (mnogo) više od njih. Duše tih ljudi, nekada od krvi i mesa i dalje nastavljaju da žive za one koji znaju pažljivo da oslušnu i razumiju kontekstualno prostorno vremensko djelovanje koje je nesavršene junake potjeralo u vječni krug beznađa.
-
Morgiana (1972)
Na čitanju testamenta zatičemo nasljednice, dvije sestre koje su sušta suprotnost jedna drugoj iako ulogu tumači ista glumica: Viktorija je u crnom, dominantno tamnim tonovima i dobija kao nasljedstvo nakit od oca dok Klara, oličenje čednosti i dobrote dobija dvorac u kojem nastavlja da spokojno bivstvuje sve do trenutka kada Viktorija nakon konsultacija sa proročicom shvati da joj je rođena neprijatelj do puta sreće. Čudna sestra ima plan da eliminiše konkurenciju po bilo kojoj cijeni.
Viktorija je zajedljiva i sa razlogom ljubomorna zato što je Klara spontana i u svakom društvu predstavlja centralni predmet interesovana. Kap koja preliva čašu ozlojođene Viktorije je kada njen partner, porodični advokat pokaže interesovanje za ljupkiju od dvije sestre. Tada iz ogorčenosti prelazi u djelovanje: od proročice čuje da joj je sestra prepreka na putu pa od nje uzima otrov sa kojim će postepeno, bez tragova, ukloniti prepreku do ogromnog bogatstva i željene pažnje koja joj nedostaje.
Frustracija mračnije od dvije sestre proizilazi iz neosviještene seksualnosti, želje za pažnjom i slijepom ljubomorom ka, u njenim očima superiornoj sestri. Viktorija je izuzetno inteligentna i pronicljiva pa njeni postupci špijuniranja i kvarenja bezazlene zabave golišavim djevojkama na plaži ima dodatnu težinu i dugo vremena misli da su svi konci u njenim rukama a pravi motivi njene zloće nikada se ne prikažu. Time reditelj ostavlja gledaocu da povjeruje u priču o neospornoj dualnosti dobra i zla na ovozemaljskom svijetu.
Muški likovi su ostavljeniu drugom planu pa je akcenat osim na dvije sestre i na proročicu koja bi ucjenjivala Viktoriju jer zna da je otrov kupila da bi naudila sestri. Prilično linearna fabula krije duboko pritajene frustracije i neosviješćene traume koje su Viktoriju gurnule u uračunato ludilo da naškodi svojoj sestri. Otvoreni kraj je u Poovom maniru: mačka nastavlja da živi a sa njom se čuje i ropac sa usana Viktorije. Morgiana je ime Viktorijine mačke i ona služi kao lelujavi tranzit u scenama da bi uvrnutim uglovima sa poda i iz vazduha prikazali labilni svijet dvije djevojke. Takođe kroz oči nesrećne mačke svjedočimo i neizbježno tragičnim posledicama Viktorijinog djelovanja i svojevrsni karmički bumerang koji se upravo krznenom ljubimcu obija o glavu.
Imponzantni vizuelni izgled film duguje snimanju na egzotičnim prirodnim lokacijama, a brižljivo postavljeni enterijeri ovu porodičnu dramu smještaju u neodređeni istorijski okvir. Kositimima i šminki je posvećena naročita pažnja i pred nama se nalazi fantazijsko gotsko ostvarenje sa određenom giallo primjesom, a šou je naravno ukrala glumica Iva Janzurova u dvostrukoj ulozi. Sjajna je kao hladno proračunata sestra željna lako stečenog bogatstva dok je kao Klara koja gubi razum još impresivnija. Halucinacije su efektno realizovane snimanjem iz subjektivnog kadra i promijenom filtera i pomoću njih dobijamo uvid u djevojčine muke.
Na momente triler sa izmučenom djevojkom u prvom planu podsjeća na mješavinu legendarni Henry George Clouzoutov Les Diaboliques (1995) sa češkim arthouse naslovom Valerie and her week of of Wonders (1970) a samostalno se čvrsto ustoličava unikatnim snenim iskustvo jedan od stubova temeljaca umjetične eksploatacije sa seksualnim konotacijama u zavidnoj konkurenciji imena prekaljenih majstora kao što su Mario Bava, Jesus Franco, Jose Ramon Larraz, Sergio Martino…
-
Boccaccio ’70 (1964)
Antologija četiri italijanska reditelja po motivima Boccacciovog Dekamerona, osavremenjene i uklopljene u kontekst brzorazvijajućeg savremenog italijanskog društva; Uvodna prilča Mario Monicelija predstavlja Renza i Lucianu, par zaljubljenih radnica zaposlenim u industriji; ne mogu da konzumiraju svoju ljubav zbog rigidnih pravila da radnice ne smiju da se udaju i rađaju djecu. Trenuci koje pokušavaju da provedu zajedno razmjenjujući bilo kakvu nježnost, uvijek ostaju nedosanjani što zbog nedostatka ličnog prostora a što zbog pritiska sa posla. Oslobođenje koje im donosi otkrivanje istina nadležnima u fabrici ostavlja ih oboje bez posla, ali to je nova prilika za oboje da ostvare zajednički san. Potraga za poslom ih ostavlja u suprotnim smjenama i mimoilaze se da bi mogli sebi da priušte skromni stančić ali to je i svrha njihovog postojanja.
Druga priča Felinija prati Dr. Mazzuola, čednog puritanca koji se suprostavlja svemu što je nemoralno, ali postaje opsjednut djevojkom sa bilborda koja u izazovnjoj pozi nudi proizvod krajnjim konzumentima. Mazzuolov otvoreni rat nailazi na negodovanje svih iz okruženja a brzo se toliko optereti sa uklanjanjem bilborda da na sve strane vide djevojku koja je oživjela. U konačnom obračunu sa reklamnom industrija krajnji korisnik je žrtva vješto plasirane propagande jer više ne može da zamisli život bez Anite Ekberg, zanosne dame sa bogatim poprsjem. Što se više pojedinac opire reklamama to mu se one više uvlače pod kožu a jadni gospodin Mazzuolo je to saznao na teži način u prvom Felinijevom segmentu snimljenom u kolor tehnici.
Razmaženi grof Lech pokušava da zataška skandal u novinama koji govori o njegovom razvratnom životu a jedan od koraka je da privoli suprugom aristokratskog porijekla Pupu i da je ubijedi da stane na njegovu stranu uprkos činjenicama koje ga optužuju za preljubu. Pupa je svjesna teške situacije u koju je stavio bezobzirni suprug i odlučuje da završi sa starim stilom života u kojem je uvijek očekivala od nekoga da joj neko priušti svaku želju bez rada i truda. Djevojka odlučuje da želi da pronađe posao ali brzo uviđa da je sve to prolazni hir i da je spremna oprostiti suprugu nevjerstvo da ne bi odustala od svog komfornog života. Njen ‘posao’ kako je i ime priče je bespogovorno predavanje suprugu uz nadu da će se prema njoj bolje ophoditi. Dramski najzahtjevnija od tri priča uveliko se oslanja na glumački talenat Romy Schneider i Thomasa Miliana u režiji Luigi Viscontija.
Četvrta priča De Sice ujedno je i najkomičnija – vješti prevarant prodaje srećke za lutriju dobitni broj osvaja noć sa zanosnom Zoe (Sophia Loren). Karavanom putuju od grada do grada izvodeći istu tačku ali Zoe počinje da dublje razmišlja o nekom boljem životu od pukog prodavanja tijela zarad životarenja. U malenim mjestašcu nema većeg događaja i jednostavni seljani su apsolutno zaokupljeni izlačenjem pobjedničkog listića. Ovim ljudima je bitnija ideja o vođenju ljubavi sa tako zanosnom damom nego sami fizički čin, pa Zoe uspijeva da se izbori za vezu koja je sama odabrala – bez novčane nadoknade.
Čitav italijanski socijalni realizam do najsitnijeg detalja je rastvoren u raznovrsnoj antologiji – svi društveni staleži se spajaju ljubavnim problemima i finansijskim nedaćama. Zafivljujuća kinematografija kroz raskoš jedinstvenih setova, ogromnih ekipa statista, angažovanja vrhunskih glumaca i zadivljujuće fotografije u boji uz kompozicije velikih muzičkih majstora kao podloge ponosno predstavljaju sav filmski potencijal filmske Italije. Od realne drame i teških uslova za rad, preko fantazije uzrokovane vještom marketinškom kampanjom, do seciranja odnosa među predstavnicima ‘plave’ krvi i željama i čežnjama običnog građanina svi vape za pažnjom, ljubavlju i svojim sigurnim utočištem. Svi junaci vjeruju da su kovači svoje sreće i da im ona zasluženo sleduje, a stremljenje ka njoj je i ljepota življenja na jedinstveni italijanski način.
-
The Novelist’s Film (2022)
Spisateljka sa kreativnom blokadom Kim Junhee posjećuje koleginicu iz mladosti, blisku prijateljicu, vlasnicu knjižare sa kojom se, spletom okolnosti odavno razišla. Dvije žene ćaskaju i rastaju se uzdržano prijatno, sa određenom dozom distance koja izazvane jazom ambicioznosti poznatije umjetnice. Kamera nastavlja da prati junakinju dok spontano susrijeće kolege iz branše, a iz jednog neprijatnog susreta sa rediteljem koji je odbio saradnju sa njom se rađa nešto predivno, inspiracija koju je starija gospođa tražila. Šetnju sa nadmenim rediteljem i njegovom suprugom i njihov obračun intelekta kroz učtivi razgovor prekida susret sa super popularnom, mladom a već penzionisanom glumicom.
Pri susretu starije i mlađe gospođe starija se svesrdno zauzima za mlađu kada reditelj nepristojno preispituje njenu odluku o penzionisanju. Dvije nove prijateljice lako pronalaze zajednički jezik kroz uzajamno poštovanje i sličan pogleda na svijet – brzo dogovaraju snimanje filma i to je sve značajno što se od fabule u tipičnom smislu riječi dogodi. Ostatak filma posvećen je detaljima oko snimanja, preispitivanju kreativnog procesa, teškoću sa kojima se suočava autorka između ostalog i sa velikim (nerealnim) očekivanjima publike , krajnih korisnika.
Dugi razgovori i statični objektivni kadrovi proizvode osjećaj prisutnosti pri najljepšem mogućem procesu, stvaranju filmske magije. Iako iskusna kao spisateljka Kim Junhee nikada nije prije režirala film i u tome pronalazi izazov, prevazivši blokadu sa početka. Proces stvaranja likova, smještanje u situacije je toliko izmorio gospođu da ona jednostavno želi da napravi film koji neće biti vođen bogatom fabulom i kompleksnom karakterizacijom, već želi upravo da pokaže da umjetnički izraz ne mora isključivo biti vezan za ove uobičajene elemente. Izražavanje unutrašnjeg glasa kroz kreiranje kratkog filma je mnogo zamršeniji proces od rigidne forme koju priča mora slijediti.
Težnju perfekcionizmu novopečene rediteljke na svojoj koži najbolje osjećaju članovi ekipe predvođeni mladom glumicom i njenim nećakom, studentom filmske umjetnosti ali trud se ne kraju isplati jer magija filmskog procesa koja nam je tako koncizno razložena pred očima obavlja ostatak posla. Koreanski reditelj Hong Sang-Soo kroz svoje ostvarenje preispituje stvaralački proces servirajući svoju percepciju kinematografije kroz spisateljku iz naslova, što ovo ostvarenje čini metafilmom podsjećajući na mješavinu nekoliko klasičnih filmova slične tematike, a radnja je vođena realističnim dijalozima nalik na naslove Erica Rohmera.
Spora drama snimana je crno bijelom tehnikom sve do poslednjih scena kada provirimo i mi kao gledaoci u toliko spominjani film. Snaga ovako ispričane priče leži u jakim glumačkim izvedbama koje potpuno nadoknađaju nedostatak komplikovane fabule. Ostvarenje koje se direktno i iskreno obraća svim umjetnicima, filmskim radnicima i svima koji su uključeni u kreativni proces. Kroz suočavanja sa stvaralačkim izazovima reditelj razotkriva i čistotu motivacije svoje junakinje koja je suprotna početnoj nadmenoj fasadi umišljene intelektualke. Upravo ta motivacija je natjerala penzionisanu glumicu da preispita svoju odluku o povlačenju – stvaranje novog umjetničkog djela je ispunjavajući proces koji uvijek donosi nemjerljivo zadovoljstvo autorima i naravno, krajnjim konzumentima gledaocima -
La Camarista (2018)
Spremačice predstavljaju čvrstu osnovu bilo kojeg ugostiteljskog objekta, zato što su neophodne za održavanje besprekornog imidža čistoće i luksuza. Brzina kojom spremaju sobe sa gostima unutra ili nakon odjavljivanja pravi razliku i izdiže nivo usluge na sledeći nivo. Zbog izuzetne fizičke zahtjevnosti posla često su i one plaćenije osoblje od recepcionera, a zbog fleksibilnosti uslužne djelatnosti pokrivaju i razne poslove koji nisu isključivo vezani za higijenu.
Evelia je potpuno predana svom poslu i obavlja ga vješto i savjesno. U njenom životu nema ničega drugog osim obilaska soba posjetilaca ogromnog elitnog hotela u Meksiko Sitiju – njenog četvorogodišnjeg sina pazi dadilja sa kojom telefonom ostvaruje jedini kontakt sa spoljnim svijetom. Cijeli univerzum heroine iz radničke klase staje u apartmane nepoznatih ljudi sa panoramskim pogledima, sterilne vešeraje sa do vrha nakrcanim posetljinama, duge vožnje liftom prilika su za površne razgovore sa koleginicama između jurcanja po enormnom hotelskom kompleksu. Jednolični fizički posao ima svoju dobru stranu a to je stalni kontakt sa novim ljudima uz dobru šansu da pronađe nešto vrijedno među stvarima koje su imućni gosti zaboravili.
Njena izgubljenost proizilazi iz prepuštanja nepoznatom: iščekivanju stvari koje su van njenog domašaja; od obećane crvene haljine koju je gošća zaboravila do obećanog posla u penthaus apartmanima; povratak učenju u večernjoj školi organizovanoj za radnike za sticanje diplome srednje škole je još jedna vrsta predavanja obrazovnom sistemu uz ukazivanje slijepog povjerenja predavač. Sva težina koju junakinja nosi tjera gledaoca da smetne sa uma da je pred nama 24. godišnja djevojka kojoj životno doba i godine dozvoljavaju da se preispituje dok pokušava da uradi nešto dobro za sebe.
Ni u jednom trenutku ne napušta zgradu, jer na radnom mjestu ima bolje uslove nego kod kuće, gdje ima problema i sa tekućom vodom, a sve to zaključujemo iz razgovora za ženom koja brine o mališanu koji nema priliku da vidi majku. Što više vremena provodi u hotelu to je veća šansa da dođe do željenih viših spratova hotela gdje su luksuzni apartmani i klijenti koji ostavljaju veći bakšiš. Osoblje je toliko mnogobrojno da ima šanse da stekne prijatelje kroz ekstrovertnu i nametljivu Miriam, a razmjenjuje i više od romantičnog pogleda sa tehničkim osobljem.
Evelia je predstavnica siromašne radničke klase koja zbog nedostataka sredstava nikada nije imala šansu da stekne formalno obrazovanje. U večernjoj školi da se ostvari u očima društva sa stečenom diplomom srednje škole. Teško joj je da se oslobodi svojih predrasuda proisteklih iz neznanja, ali kada pusti da dopre do nje drugačiji svijet počinje da se otvara i dobre stvari se naziru u njenom životu. Naravno da je realnost komplikovanija od percepcije prostodušne djevojke koja odmah nakon što se vinula u visine samopouzdanja proisteklog iz rada na sebi dobija prizemljujuću lekciju usled nekoliko vezanih razočarenja na poslu. Suočena sa teškim položajem odlučuje se da razdvoji prioritete u svojoj glavi, prvi put napusti hotel, jedini izvor prihoda i ode kući svome djetetu.
Objektivni kadrovi Eve dok obavlja posao miješaju se sa bliskim klaustrofobičnim kadrovima naglašavajući skučenost koju osjeća pod teretom iscrpljujućeg posla. Rediteljka Lila Aviles je na svom debiju savršeno kroz rutine glavne junakinje predstavila svakodnevnu jurnjavu sa kojom se spremačice suočavaju i njihovu marginalizaciju uprkos nemjerljivoj ulozi u ugositeljskoj djelatnosti. One su jedan od najvažnijih šrafova sistema hotelijerske djelatnosti i bez njih hotel ne bi mogao da funcioniše normalno, a iza njih se kriju ranjiva ljudska bića suočena sa ličnim problemima i strepnjama.
-
Nightbitch (2024)
Transformišući čin majčinstva dolazi naglo, beba nemilosrdno okrutno cijepa ženu koja ga je nosila devet mjeseci u stomaku i svi govore o divnim aspektima i blaženom stanju koju donosi najsnažnija ljubav u kosmosu. Sudar idealistične i realistične slike teško pada novopečenim roditeljima koji često ne znaju ni u šta se upuštaju kada odluče da dobiju dijete, kao i odricanja na koja su instinktvno primorani brinući o bespomoćnom organizmu.
Amy Adams je u ulozi bezimene Majke sa čijim dnevnim obavezama i poteškoćama koje iz njihovog obavljanja proizilaze. Odrekla se karijere u svijetu umjetnosti da bi se ostvarila u majčinstvu; njeno jedino društvo je Dječak i grupa preentuzijastičnih majki punih podrške za svoje mališane. Iz roditeljskog ugla lako je poistovjetiti se sa mukama oba roditelja a urnebesno komične toliko su realistične da naslov koji je trebao da bude prikazan direktno na striming platforma naišao je na tako dobar prijem u testnim grupama pa je doživio i zasluženu bioskopsku premijeru.
Svaki trenutak proveden sa djetetom je magičan u smislu uspostavljanja neraskidivog i čvrstog odnosa koji se nadograđuje cijeli život – povjerenje koje jedan mladi organizam ima u magičnu moć roditelja da učini stvari boljem briše sve neprespavane sate i prenatrpane pelene čudne sadržine. Osmijeh ili blago odobravanje djece čine sav trud i odricanje nebitnim. Ali do koje granice ova Majka (pa i bilo koja druga) može da podnese poništavanje svog unutrašnjeg glasa i da li sva ta potisnuta kreativna energija može da naškodi ljudima u okruženju prilikom neminovne implozije?
Okolnosti u kojima se našla junakinju tjeraju da bude mrzovoljna i neprijatna, a prva asocijacija na odbojno žensko ponašanje je riječ koja označava žensku psa. Rediteljka tom očiglednom metaforom naglašava animalistički nagon duboko ukorijenjen u psihi, koji se oslobađa prilikom fizičke traume tokom porođaja – tijelo novopečene majke više nikada ne može da bude isto; psihičko zdravlje se usled represije nagona urušava i bez adekvatnog kanalisanja nepovratno pogoršava.
U Jesenjinovoj Keruši opisana je bezuslovna majčinska ljubav, što je još jednan detaljno razložen motiv, sloj u lika Majke; racionalno obrazloženje asocijacije i postepenog preobražaja junakinje u dlakavu četvoronožnu kučku donosi joj zadovoljavanje primalnih potreba i sposobnost da preispita sopstvenu majčinsku ulogu i položaj u braku. Povratak umjetničkom iskazu zaustavlja njenu potrebu Majke da vjeruje u ekspresiji kroz svoj animalistički ego koji je započeo da je obuzima i narušava vezu sa stvarnim svijetom.
Sav pritisak psiho fizičkih promjena uz neprestanu brigu o stvorenju kojem je potreban konstantan nadzor tjeraju majku da ponovo definiše odnose sa suprugom, jer on, iz muškog neznanja, zdravo za gotovo uzima ženinu brigu o domaćinstvu; nije ni svjestan čega se sve odrekla da bi on mogao da ima karijeru i česta putovanja na kojima nadoknađuje slabo prespavane noći. Roditeljstvo osim što je posao sa cijelim radnim vremenom potrebno je ravnomjerno raspodijeliti između oca i majke, što zbog boljeg povezivanja a što i zbog održavanje veze zdravom i funkcionalnom. Najvažnija stvar na svijetu jeste briga o djetetu ali pronalaženje slobodnog vremena za hobije i stvari koje ispunjavaju pojedinca.
-
Revanche (2008)
Reditelj Gotz Spilmann naizmjeničko prikazuje dva austrijska para: jedan sa hladnim odnosima, riješenim stambenim / bračnim pitanjem i jedan sa neizvjesnom sudbinom proisteklom iz nedostatka bilo kakvog osjećaja sigurnosti. Robert je policajac koji živi u modernoj kući na selu kraj jezera sa Susanne i suočavaju se sa problemima sa intimom proisteklim iz gubitka djeteta u ranoj fazi trudnoće. Alex radi u bordelu za sumnjivog lika slovenskog porijekla i zaljubljuje se u ukrajinsku noćnu damu Tamaru koju bi bahati šef pretvorio u poslovnu pratnju, dodatno zaradio na njoj i nausput je prisvojio kao sopstvenu igračku.
Prvo presijecanje priča proizilazi iz susjedskih odnosa, jer Alexov djed je prvi susjed; druga je religijska, jer usamljeni starac koji je nedavno ostao bez supruge zajedno sa Susane odlazi u crkvu svake nedjelje. Opcije koje su pred bivšim robijašem sigurno nisu sjajne što dovodi do treće tačke preklapanja – kada odluči da opljačka banku i podlegne pod Tamarinim pritiskom da je povede u pljačku. Robert u patroli nailazi na par kojima je otimanje novca jedina karta za bjekstvo iz mračnog svijeta bordela i sumnjivim karakterima koji u njemu obitavaju. I nesrećni policajac plaća neiskustvo kada zalutali metak pogodi i na licu mjesta usmrti jadnu djevojku.
Prinudni povratak na selu Alexu služi kao ventil za suočavanje sa neizmjernim gubitkom voljene osobe – fizički poslovi na imanju mu odvraćaju pažnju dok boluje i priprema se za osvetu Robertu koji je doživio mentalni krah ali i dalje nema povjerenja da se obrati svojoj supruzi. Supruga je ujedno i četvrta tačka dodira priča jer privučena sirovom, animalističkom stranom Alexovog lika koristi večeri odsustva supruga koji biježi iz kuće i od lika djevojke kojoj je nenamjerno oduzeo život. Djelovanja pojedinca utiču na sve u okruženju, poput kamenčića koji talasaju glatku površinu jezera.
U suživotu sa djedom, pripadnikom starije generacije, romantičnim čovjekom koji je cijeli vijek proveo obrađujući zemlju koja ga je hranila Alex shvata da se nove šanse ne ukazuju tek tako, i da kao odraz zrelosti mora prihvatiti svoj udio odgovornosti u trapavoj pljački koja ga je koštala ljubavi života. Veza sa Susanne je svojevrsna osvete a da nešto dobro može proisteći i iz preljube ubrzo pokazuje pragmatična djevojka koja ipak previše voli svoga supruga za nešto više od pukog, tjelesnog zadovoljavanja.
Morbidna priča nikada nije do kraja pesimistična, jer u preispitivanju sopstvenih postupaka i samom željom za promjenom junaci doživljavaju transformaciju. Naslov filma ostavlja prostor za dvosmisleno tumačenje – osveta ili nova partija, još jedan oduzeti život ili prilika kroz preobražujuće iskupljenje u bliskoj kohabitaciji sa prirodom. Austrijski (generalno germanski) stvaraoci su često percipirani kao hladni i njihovi likovi ne koriste riječi da bi se izrazili ali takve junake svestrani glumci razrađuju do savršenstva. Svaki od junaka iz priče je zanimljiv i sa razlogom umetnut u priču. Sve su to obični ljudi koji se nose, najbolje što mogu, sa egzistencijalnom zbiljom.
Zasluženu nominaciju za Oskara predstavnik Austrije dobila je dobro postavljena tragično, romantična kriminalna drama bez ijedne pjesme koja je tu da olakša tenziju, već cijelo vrijeme sa junacima osluškujemo prirodu, praktično u realnom vremenu. Hrišćanski motivi su sveprisutni, duboko integrisani u podsvijest cijelog društva i poglede junaka različitih klasa na religioznost i spiritualnost u modernom vremenu uopšte.
-
Matt and Mara (2024)
Životne okolnosti naveli su dvoje prijatelja iz škole na profesionalnu vezu sa književnošću: Mara je profesorica kreativnog pisanja na univerzitetu a Matt ima dva objavljena romana iza sebe. Drhtava kamera iz ruke, osim što nadomještava budžetske nedostatke, intimno nas uvodi u svijet dva junaka potpuno drugačijih dostignuća, nadanja i ambicija, a koji uspijevaju jedno u drugom da proniknu u dubinu duše i zapale iskru najiskrenijih osjećanja.
Osim što je u braku sa muzičarem Samirom Mara je i majka male Avery. Njen život je ispunjen rutinskim radnjama a svaka aktivnost zahtijeva pažljivu pripremu i lišena je spontanosti. Sa studentima secira njihove radove konciznom analizom dokazajući svoje izdašno poznavanje književnosti. U braku postoje i neke nesuglasice koje su na prvo oko nebitne, ali nakon upliva u život haotičnog muškarca iz prošlosti prerastaju u nešto ozbiljnije što bi Maru moglo natjerati u naručje drugome. Okružena suprugovim društvom osjeća se primorana da brani svoje stavove u kojima ne smatra muziku jednakim moždanim stimulansom kao njena voljena književnost.
Nadmeni pisac Matt ne mari mnogo za norme i radije bi se spontano osmijehivao ljudima na ulici i otvoreno flertovao sa svakom ženom u svom okruženju. U razgovorima o književnosti sa Marom je na jednakom nivou i osjeća se intelektualno izazvanim, što je u njegovom svijetu vrhunac dostignuća. Teško prihvata odbijanje ali pristaje na strpljiviju pristup sa oprezno zainteresovanom profesoricom. Šeretsko ciničnim pristupom zapravo se štiti od otkrivanja pravih osjećanja jer i on ima nježnu unutrašnjost skrivenu iza sarkazma i samoživosti.
Ono što Matt može da pruži Mari da se osjeća intelektualno izazavnom, a istovremeno ne mora da se prilagođava, jer savršeno se razumiju putem umjetnosti kojoj su oboje predani bez uzdržavanja. Uživanje u iskrenim zajednički provedenim trenucima razvlači osmijeh na njihova lica a ljubavni odnos je sveden na suptilni nagovještaj i jedan ukradeni poljubac kraj impresivnih Nijagarinih vodopada.
Prisebna i uzemljena Mara bila je u stanju da djelić sekunde da transformiše svoj život i pođe za Mattom, ali nepodudarnost tajminga ili glas razuma sprječava ih da naprave nešto što bi ugrozilo njen brak. Ipak je za dom više potrebno od intelektualnog stimulansa i prolazne erotske privlačnosti. Šansu daje predivnoj muzici svoga supruga koja joj može na slikovitiji način od riječi prikazati njegova istinska osjećanja. A Matt ostaje draga uspomena na polici, sa ostalim dragocjenim knjigama – prozorima u njen književni multiverzum.
Fluidnosti radnje i brzoj montaži doprinosi spomenuta lelujava kamera iz ruke dočaravajući naintimnija osjećanja junakinje, koja ipak dobija naklonost publike spram brbljivog pametnjakovića Matta. Samir je najmanje razrađen od centralnih likova ali kroz Marinu posvećenost njemu i Avery razumijemo da sitne nesuglasice koje život donosi mogu da se prevaziđu. Reditelj / scenarista Kazik Radwanski savršeno uspostavlja atmosferu između svoja dva junaka koji se nikada ne upuštaju u banalni ljubavni odnos. Nesporna je hemija među glumcima kojima je lucidni reditelj prepustio udio u razradi sv likova koje tumače, što mu se višestruko vratilo. Sa relativno skromnim budžetom uspio je da ispriča jednu priču o osobama iz stvarnog svijeta nikada ne pretjeravši, klišeizirajući jedinstven odnos. Naslov je preporučljiv za sve ljubitelje dijalogom vođenih ljubavnih drama u šta spadaju Linkateroga Before trilogija i opus Erica Rohmera (njegova knjiga upravo krasi Marine police)
-
From Whisper to a Scream (1987)
Četiri priče strave koje sačinjavaju antologiju b horor reditelja Jeff Burra ujedinjuje Vincent Price u ulozi bibliotekara u Oldfield, Tennessee. Novinarka koja je prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad njegovom nećakom želi da istraži srž mjesta u kojem je odrasla pogubljena zločinka. Staloženo svojim baršunastim glasom Vincent Price objašnjava genezu nasilja koje je prožeto duboko u korijenima grada kroz četiri priče koje obuhvataju razne istorijske periode a čiji su akteri upravo stanovnici izmišljenog gradića.
Prva priča govori o nesrećnom muškarcu Stanleyu koji je zadužen za brigu o svojoj psihički uznemirenoj sestri. Pokušava da pronađe sreću van kuće i posesivnih kandži zavisnice od njegove brige ali djevojka na koju je bacio oko ga gleda potcjenjivački i odbacuje ga uz ponižavanje što budi u njemu bijes. Stanley izjavljuje ljubav uz poljubac mrtvoj simpatiji i uz (očigledni) vremenski okvir – 9 mjeseci kasnije kapiramo šta se dogodilo van ekrana. Tragediji koju plaća glavom prethodi umišljeni obračun sa dosadnom sestrom.
Nakon nekrofilije, u drugoj priči obrađena je tema vječnog života koja je oduvijek bila predmet alhemičara i sledbenika crne magije. Ranjeni kriminalac Jesse završi u močvari gdje ga spasi misteriozni Afroamerikanac koji krije tajnu. Svoju halapljivost i želju za vječnim životom sitni prevarant plaća glavom kada se njegov spasilac pretvori u dželata i izvršitelja stroge karmičke kazne.
U gostujućem karnevalu glavnu riječ vodi dominanatna crnkinja koja smatra da je vlasnica život svojih atrakcija, pa je život mladog gutača stakla Stevea u njenim rukama. U trećoj priči Mladić je zaljubljen u djevojku iz Oldfielda neobičnog imena Amarrillis i pokušava da zaštiti svoja osjećanja prema njoj od neimenovane posesivne vlasnice potpisane kao Snakewoman. Svu moć koju imaju njeni izvođači duguju njoj i čom joj Steve uskrati pažnju oduzima mu sposobnost da podnosi bol. Nakon krvlju natopljene scene sa nesrećno zaljubljeno Amarrillis trijezni nas surova realnost u kojoj je i ona pretvorena u novu atrakciju cirkusa nakaza umjesto svog izabranika.
Na kraju građanskog rata vojnici američkog sjevera surovo oduzimaju živote već savladanom neprijatelju. Kada naiđu na naseobinu Oldfield suočavaju se sa svim posledicama ratnog razaranja. Gradom bez odraslih upravljaju djeca, demonstriraju svoju krvožednost nad suparničkim vojnicima koju su naučili od odraslih. Klinci su produkt, neželjena nuspojava krvavog petogodišnjeg bratoubilačkog obračuna i moraju odrastati u svijetu ispunjenu stravom i užasom, za koje su i sami odgovorni.
Jedva vidljiva na mapi varošica Oldfield duboko u sebi krije zlo starije od njega samog a stanovnici mogu samo da pokušaju da se izbore sa teškim teretom korijena nasilne istorije. Nezadovoljstvo koje je čuveni Vincent Price osjetio radnjom ovog naslova se uopšte ne osjeća. U horor antologiji antologiji b produkcije reditelj Jeff Burr uspješno prikazuje ružnu skrivenu istoriju idiličnih gradića, gdje se rađaju psihopate i čije su najponosnije stranice istorije umrljane krvlju nedužnih, krvlju budućih generacija koja će ponovo natopiti ovo tragično tle. Vincent Price u centralnoj priči svojim prisustvom dopunjuje jezivu gotsku atmosfera mjesta u močvarama Misisipija. Cameron Mitchell u poslednjoj priči je najzvučnije ime uz njega a ostali glumci su vjerodostojno prikazali nasilne žitelje srednje ruralne SAD.
-
Strange Darling (2023)
Uvodne riječi o potrazi za najspecifičnijim masovnim ubicom uz eterealni folk soundtrack kantautorke Z Berg odmah stavljaju pod sumnju glavnog protagonistu, brkatog muškarca u potjeri za bezazlenom ranjenom plavušom. Ova tvrdnja da je riječ o istinitom događaju je dio neobične narativne strukture i služi kao sredstvo manipulacije očekivanjima gledalaca. I to nije jedini trik koji koristi reditelj – isparcelisana priča na 6 cjelina u kojima se cjeline prepliću nehronološki, stoga ne dozvoljavaju gledaocu bilo kakav stabilni oslonac i bez heroja sa kojem bi se poistovjetio.
Neimonovani muškarac i plavuša imaju zajedničku pozadinu koja ih je dovela do situacije u kojoj su trenutno. Instinktivna reakcija može djelovati prirodno i razumljivo od gledaoca da se prikloni dami u nevolji. Ali šta ako je ta dijabolična dama okrutnija i proniciljivija od svih mužjaka predatora? Ona savršeno poznaje svoje mete, naivne lakomislene muškarce koji su željni da je zaštite a onda ih u krvavoj seksualnoj igri žigoše nožem kao govečad. Jasno je da svijet nije bezbjedno mjesto ni za koga, a ponajmanje za žene koje su vječiti primjer objektifikacije i nikako da izmigolje iz naslijeđenih okova muške dominacije.
Vješta i do najsitnijeg detalja proračunata sociopatkinja i egomanijakalna Lady obrazlože razloge koji su dovoljni da natjeraju bilo koga na revolt i osvjetničko djelovanje. Prirodna težnja ka preživljavanju ne opravdaju je, jer sprovodeći sopstvenu misiju dominacije nad jačim polom uništava i nedužne žrtve čiji je jedini grijeh što su se našle na putu njene izgubljene borbe. sa đavolima koje tvrdi da vidi. Đavoli koje tvrde da vidi umanjuju ikakvu vjeru u razumnost njenih postupaka, ako je ikada išto slično razumu u njenim djelima postojalo.
Rediteljeva vizija je mnogo više od pukog trilera preživljavanja/rape and revenge podžanra te okršaj polova krije mnoge neočekivane obrte koji se postepeno razotkrivaju i spajaju u koherentnu cjelinu. Obrti u borbi za premoć suprostavljenih polova su toliko besprekorno izvedeni da upravo taj osjećaj lutanja u priči; od djevojke do momka i nazad u potrazi za nečim za šta se gledalac može uhvatiti unosi nelagodu u iščekivanju epiloga i neminovne borbe za opstanak do istrjebljenja.
Dvije odrasle osobe sporazumno provode noć u autu nakon evidentnih početnih simpatija produbljuju priču o odnosu i otkrivaju se nastrane sklonosti iz spavaće sobe. Sado mazohističke porive zadovaljavaju jedno drugom do određene granice kada jedno od njih dvoje puca a drugo otkriva svoje pravo krvavo lice – nemilosrdni fiktivni ubica spreman je da učini sve da bi ostao na slobodi. Stalna jurnjava u igri dominacije među polovima je napravila nepremostiv jaz među polovima i racionalizuje se motivacije navodnog serijskog ubive najavljenog na početku. Svijet nasilja i surovosti podsjeća atmosferom i na Rob Zombieve rane naslove a djevojkina zloba je dostojna Javier Bardemovog paklenog Antona Chighurga iz No Country for Old Man. Srećom pa svako u SAD-u ima pušku pri ruci inače bi broj žrtava manijakalne psihopatknjinje bio još veći.
Prva trećina filma je nabijena klasičnom akcijom i jurnjavom golemim središnjim američkim kontinentom. Skačući sa poglavlja na poglavlja naglim rezovima reditelj nas lucidno sprovodi do krajnjeg cilja, a to je metafikcijsko razlaganje međupolnih odnosa uz jasno naglašenu ulogu predrasude u percepciji stvarnosti. Komplikovani svijet izlazaka i pronalaženja partnera dovoljno je komplikovan da je teško brinuti o tome i ko je opasni psihopata, a ko umjereno nastran i drag ljubavnik spreman za eksperiment. XD
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
filmaginacija.blog 