-
Dust Devil (1992)
Anđeo smrti hoda po autoputu, polaroidom fotografiše žrtve prije nego što ih masakrira, pretvarajući prostorije njihove smrti u slikarska remek djela – zidovi umazani krvlju, osakaćena tijela je sve na šta nailazi policija predvođena veteranom Ben Mourabom. Glas naratora, jednog od plemenskih vračeva upozorava na mitsko stvorenje koje luta u potrazi za očajnim dušama da bi ih oslobodio teškog ovozemaljskog bremena. Potjera za serijskim ubicom je prepuna magijskih elemenata i tek kroz prihvatanje onoga što mozak ne može da pojmi se može zaustaviti krvoproliće.
U crvenoj volksvagenovoj bubi Wendy bježi od nasilnog supruga sa kojim odnos ne funkcioniše. Na dugom putu iz Južne Afrike u Namibiju nailazi na gradić Bethany koji je osuđen na umiranje i tu postaje meta đavola koji mijenja oblik. Lukavo je zavodi i sa njom provodi intimne trenutke dok umorni istražitelj Ben pokušava da dođe do odgovara sa Joeom, vračem projekcionistom bioskopa u gradu duhova, koji je samo jedan od mnogih žrtava suše i nemilosrdnih vjetrova koji mijenjaju prirodu po svom nahođenju.
Robert John Burke briljira u ulozi za minimalističkim razgovorima dok svoje žrtve priprema za obredne egzekucije a Chelsea Field je sjajna kao supruga u potrazi za boljim životom; Zakes Mokae savršeno uvjerljivo kompletira trojac glavnih likova u rijetkoj ulozi pozitivca. Atmosferični, surealni horor krcat natprirodnim elementima pretrpio je žestoku cenzuru nezadovoljnih filmskih producenata. Sreća pa je reditelj vjerovao u svoj projekat, otkupio je prava i izdao verziju koju je on snimio. Priča o demonima se prenosi na suludu čovjekovu borbu da pokori nemilosrdnu prirodu i da naseli pustinju u kojoj ništa živo ne može da opstane.
Velika je zabluda i Britanaca, bijelaca kolonizatora koji su vjerovali da mogu da donesu civilizaciju u najazabačenijim krajevima svijeta. Neke lokacije su jednostavno van domašaja ljudskog uma, starije od čitave čovjekove tradicije i ne trude se mnogo da zadovolje ljudsku prirodnu znatiželju i želju za potčinjivanjem svega što mu je dato na planeti Zemlji. Odnos između zaljubljenog demona i djevojke je delikatan, jer dok je u ljudskom tijelu nečastivi stvarno posjeduje ljudske osobe i zaista mu se sviđa nestabilna Wendy; sa njom pokušava da izgradi odnos, koji se na kraj pretvara u neujednačenu igru lovca koji svoju lovinu propušta kroz šake, sadistički odgađajući čin egzekucije da bi demonstrirao svoju moć.
Fabula ne igra glavnu ulogu u ovoj priči već kroz duge scene bez ikakvog dijaloga upoznajemo surovost sušnog terena koji je refleksija izmučenih duša koje u njoj žive. Filteri dodatno pojačavaju blještavilo neprekidnih pješčanih površina što uz kompetentne tehnike snimanja i brojnih snenih sekvenci duboko gledaoca uvlače u fantazijski svijet u kojem se gubi jasna veza sa racionalnim. Razum ne može objasniti demonovu žeđ za izgubljenim dušama a turobna krvava završnica označava nastavak demonovog lutanja u novom tijelu, u vječnoj potrazi za novim žrtvama. Srećom, slijepa ljudska ambicija i srljanje u opasnost uvijek će služiti kao hrana za entitete stare koliko i sama priroda.
-
Don’t Move (2024)
Poznavaoci urbanih legendi odavno znaju za špansku mušicu, mitsku tabletu koja se (tajno) sipa u piće i pojačava seksualni nagon, navodeći (žensku) osobu koja je konzumira na bludne radnje protiv svoje volje. Istina je da se u prošlosti upotrebljavao sastojak po imenu kantaridin kao afrodizijak, ali nerazumijevanje dejstva doprinijelo je širenju mita o njegovom djelovanju. Znatno konkretnija, mnogo rasprostanjenija supstanca po imenu flunitrazepam je u žargonskom jeziku poznata kao Rufie. Ona izaziva gubitak svijesti i pamćenja čime osobe koje su ingestirale opasni sedativ postaju izložene seksualnim predatorima.
Paralitički agensi poput kurarea i botulin toksina (botoksa) mogu blokirati signalizaciju između nervnog sistema i mišića, izazivajući privremenu paralizu. Kurara se može naći u prirodi (Indiosi je koristili kao otrov za vrh strelica) a botulin toksin deluje inhibiranjem oslobađanja acetilholina, neurotransmitera koji je potreban za mišićne kontrakcije. Ova supstanca ostavlja mozak potpuno funkcionalnim dok tijelo ostaje nepokretno, što je poslužilo kao inspiracija rediteljskom dvojcu Brian Netto / Adam Schindler kao inspiracija za prikaz još jednog okršaja suprotnih polova.
Nemirna savjest ne daje Iris da mirno spava i u krevetu sa suprugom se osjeća izolovano. Odlazak na vrh planine u posjetu malog spomenika pokojnom sinu donosi joj momenat spokoja, samo da bi odlučno zakoračila ka ivici litice. Slučajni prolaznik na sebe preuzima odgovornost da odvrati djevojku od suicidalnih misli i sa njom dijeli tragediju u kojoj je i sam ostao bez voljene osobe – njemu je supruga nastradala u saobraćajnoj nesreći. Kako su ljudski putevi osuđeni na međusobno preplitanje tako junakinja biva privučena nazad u sigurnost, da bi se svega nekoliko trenutaka kasnije našla u neumoljivoj borbi za preživljavanje.
Muškarac koji se predstavlja lažnim imenom savršeno je lucidan i proračunat u izboru žrtve. Iris je za njega savršena žrtva, sa kojom bi da provede momački vikend u kolibi u planini; sadista joj ubrizgava sredstvo koje izaziva potpunu tjelesnu paralizu dok mozak ostaje svega svjestan. Junakinja je do sekund htjela da oduzme sebi život a sada u bjekstvu po šumi se bori sa vremenom i otrovom koji joj se širi i postepeno joj gasi tijelo. Predator u šumi kojem bi pozavidio i sami Creep iz istoimene franšize u djevojci uspijeva da probudi životni nagon koji je dugo bio ugažen. Skrhana bolom nije u mogućnosti ni da zaplače za svojim gubitkom i kao prazna ljuštura se suočava sa svakodnevnicom. Elektrošok ju je bukvalno prodrmao i izazvao reakciju ali snažan otrov joj drastično smanjuje šanse i onemogućava fer borbu za opstanak.
Kukavičluk i licimjerstvo muškaraca kao jačeg pola su još jednom u prvom planu dok ludak razotkriva svoje podmukle planove – on je porodični čovjek sa ćerkom tinejdžerkom i zathjevnom ženom se iživljava nad nevinim djevojkama, koristeći izgovor da mu je potrebno vrijeme za sebe. Osim što se radi o očiglednoj kukavici i slabiću uživa u poigravanju sa nepoznatim ženama i oslobađa se safre kojom ga pune žene u njegovom životu. Kao otac i suprug on je posvećen ali svoje pravo lice čuva sa bespomoćne jadnice koje upadaju u njegovu zamku. Kada je naišao na Iris zagrizao je preveliki zalogaj što mu se veoma brzo obilo o glavu.
Napeti triler preživljavanja sniman je u Bugarskoj i uveliko se oslanja na glavne junake koji uvjerljivo predstavljaju likove koje tumače. Dobro napisan scenario doprinosi njihovoj karakterizaciji a konstantna borba junakinje za svaki pedalj prostora drži gledaoca napetim do finalnog obračuna na život i smrt.
-
Weather Man (2005)
Duboko nesrećan prognostičar Dave Spritz (promijenio ime Spritzer da bi efektnije zvučalo na TVu) reflektuje svoja unutrašnja osjećanja ka spoljnem svijetu; razveden je od supruge Noreen koja je nastavila dalje sa životom i živi sa vjerenikom Russom; sin Michael ima tinejdžerskih problema i zbog nemara oca postaje žrtva seksualnog grabljivca pritajenog u liku socijalnog radnika; ćerka Shelly ima problem sa prihvatanjem svoga tijela i naglim razvojem karakterističim za djevojčice i žrtva je vršnjačkog nasilja, ali i sama se nedolično ponaša. Otac Robert je uspješni, ostvareni pisac, dobitnik Pultitzerove nagrade i Dave čini sve da bi se našao na radaru i konačno ostvario dječački san i dobio odobrenje oca. To što nije završio meteorologiju i što je neupućen u živote svoje djece mu ne pomaže da osvoji srce zastrašujuće očinske figure.
Dave je javna ličnost koja uživa brojne finansijske olakšice i ljudi ga prepoznaju na ulici. Dok god ima problem sa sobom pažnja koju dobija u njemu proizvodi bijesne reakcije i meta je čitavog spektra jela i pića iz restorana brze hrane. Nadmeni junak se pokušao ostvariti i kao pisac ne bi li konačno dopro do oca, od čije sijenke stalno pokušava da se izmakne. U streličarstvu uspijeva da pronađe unutrašnji mir i konačno počne da prihvata sebe sa svojim vrlinama i manama. Iz prihvatanja sebe slijedi poboljšanje odnosa, a ništa od toga nije moglo da se desi bez očajnog propadanja na samo dno, a i neočekivano spontana očeva prećutna potvrda, koja je bila sve ono o čemu je sanjao.
Posao u kojem su greške podložne kritikama širokog auditorijuma prezahtjevni, egocentrični Dave ima problem da razdvoji atmosferske pojave od sopstvene ličnosti, kao da je on lično odgoran za temperaturne oscilacije. Njegovo mjerilo bogatstva su isključivo novac i slava, iako oboje, ima ne može da bude srećan jer nikad ni o kome nije razmišljao osim o sebi. Pored sveg zarađenog novca i bogatih premija nikada nema novca kod sebe. Ne samo što je samoljubiv nego odbija prihvatiti bilo kakvu odgovornost i zauzeti se za sebe u svijetu odraslih. Svi oko njega su krivi što je turobni, smušeni gubitnik sa petocifrenim godišnjim prihodom.
Kroz tok misli iz prvog lica upoznajemo se sa intimnim svijetom čovjeka čiji je posao da par sati na TVu pročita prognozu. Uspjeh dolazi kroz finansijsku dobit a nacionalna gledanost je prvi korak ka sređivanju sebe zadovoljenju bolesnih apetita nametnutih očevim likom i djelom. Na kraju puta junak konačno uspijeva u glavi da nađe prostora za komplikovane živote svoje djece i bude im najbolja moguća očinska figura.
Ozbiljnu drama sa crnokomičnim elementima predvođena je bogatim glumačkim ansamblom koji predvode Nicholas Cage, Hope Davis i Michael Caine, a režiju potpisuje iskusni mejnstrim reditelj Gore Verbinski. Mnogo je paralela između stvarnog života Nicola Cagea i lika koji tumači: promjena prezimena (prezime Coppola donosi teško breme očekivanja u filmskoj industriji), sopstveni razvod sa sličnim epilogom, komplikovan odnos sa ocem, a bačena hrana oslikava negativne recenzija publike i kritike. Sivilo junakovog svijeta dodatno je obojano debelom čikaškom zimom, snijegom i ledom. Instrumentalni soundtrack Hansa Zimmera stvara idealnu pozadinu za bizarne situacije u kojima se nalazi čovjek koji odbija bilo kakvo zauzimanje za sebe, dok u ruke ne uzme luk i strijelu XD.
-
Heretic (2024)
Religioznost je jedna od najintimnijih tema vezanih za čovjekov identitet. U modernom vremenu tehnološke jurnjave većina planete vjeruje i klanja se pred monoteističkim bogom, koji je u suštini sa manjim izmjenama isti u svim velikim jednobožačkim vjerama. Kanonsko učenje duboko ukorijenjeno u dogmama starih vremena nije uspjelo da odgovori na najveća pitanja koja i dalje tište čovjeka XXI vijeka..
Dvije mlade djevojke rade kao izaslanice mormonske crkve i preobraću u svoju vjeru nove zainteresovane članove, kojima prilaze jednostavnim sistemom od vrata do vrata. Mlađa od njih dvije sestra Paxton nije imala čak ni jedno pokrštavanje, dok iskusnija sestra Harris sa blage distance sluša ostrašćenu i božanskom energijom ohrabrenu saputnicu. Kratkovide usled mladosti ne vide koliko je osjetljiva tema koje se samouvjereno dotiču kada idu i u ime bilo koje organizacije pa i mormonske crkve nude spasenje uz čavrljanje o Knjizi Mormona.
Domaćin koji im otvori vrata i želi da ih sasluša krije iza sebe nešto jezivo, ali vjernice namjernice sa instant spasenjem na usnama ružno vrijeme iprisiljava da se sklone unutra kod svog dobročinitelja. Spontani razgovor vrlo brzo uzima pogrešan smjer i djevojke počinju da se osjećaju nelagodno u društvu starijeg, intelekualno superiornog i rječitog muškarca koji ih kao zamorce voda po svojoj kući, otkrivajući im tek toliko da zagolica njihovu znatiželje. Naravno, one su potpuno nesvjesne da su ušle u kuću pronicljivog čudaka koji savšrenim poznavanjem teologije, popularne kulture i muzike manipuliše svoje goste u zamku iz koje nema izlaska, a koja potvrđuje njegovu teoriju da je vrhovna religija koja ima odgovore na sve – kontrola.
Sudar generacija i informacije kojima su obasute djevojke uvodi ih u kontradiktorno stanje u kojem im se uvjerenja i gledišta na svijet mimolilaze, dok je šarmantni antagonista uvijek nekoliko koraka ispred njih. U igri umova i provjeri snage volje ipak zajedničkim djelovanjem uspijevaju da prevaziđu opasnost koja se krije iza lijepog osmijeha i gostoprimstva stranca, sa obilato krvavim tragičnim razrjerešnjem, naravno.
Ono što ih je najviše poremetilo je što većina stvari koje im je rekao imaju sasvim zdravu logiku utemeljenu u dokazima, ali prava vjera nema veze ni sa čim spoljašnjim. Ona dolazi iz složenih promisli svakog svjesnog bića pojedinačno i šta u njima pokreće vezu sa tim nekim svemogućim bićem ili materijom koja je stvorila svijet. Predavanje često nosi zamku potpunog prepuštanja nečemu nepoznatom što je podložno zloupotrjebi, kako su dokazali već brojni primjeri u kojima vjere velike trojke prećutkuju istine zarad održavanja sopstvenog, besprekornog imidža.
Hugh Grant cvjeta u ulogama negativaca u kojima se fenomenalno snalazi. Elokventi smireni predator koji vreba u kući sakrivenoj u šumi savršeno rezonuje i povezuje priču o vjerama sa društvenom igrom monopol, ili za audiofile još prijemčivijom metaforom o muzičkim iteracijama (Hollies, Radiohead, Lana Del Rey). Djevojke su kao ribe na suvom na nepoznatom terenu i njihovi likovi su razrađeni jer su dobili dovoljno vremena na ekranu. Zanimljivija od dvije sestre u crkvi je potražila spas od životnih okolnosti koje su je navele na pogrešan put. Druga se predala Bogu iz slijepe mladalačke, idealistične naivnosti i slijepo povjerala u sve što su joj servirali. Istina se zapravo krije iza samurajske maksime upotrijebljene u Ghost Dogu: ‘ It is bad when one thing becomes two. One should not look for anything else in the Way of the Samurai. It is the same for anything that is called a Way. If one understands things in this manner, he should be able to hear about all ways and be more and more in accord with his own’.
-
The Long Walk (2019)
Udaljeno selo u Laosu i stariji čovjek koji korača putem sa mladom djevojkom i razgovaraju o tome koliko dugo hodaju tim putem. Čovjek živi sam i prikuplja stvari uz put da bi ih mijenjao za novac, u bliskoj budućnosti. U varošici policija ispituje smrt vlasnice kafane i to gospođa nije prva koja je nestala, što tjera ćerku da se iz urbane cjeline vrati u rodno mjesto i potraži majku. U svojoj kući stariji samotanjak pronalazi leš djevojke koji zakopava uz rituelni obred i prinosi darove na maleni oltar dok oko njega u mraku posmatraju duhovi. U kojem pravcu dalje vodi zamršena priča koja zahtijeva gledaočevo strpljenje. Da li se radi o introspektivnoj drami, naučno fantastičnoj priči o putovanju kroz vrijeme, neumoljivoj globalizaciji, magijskom realizmu?
Dok osmatramo starog osobenjaka počinju da se povezuju naizgled nelogični fragmenti mozaika. On je u mogućnosti da komunicira sa duhovima, a na sebe je lično preuzeo odgovornost za njihov zagrobni život: on se stara da produže dalje ka svijetu mrtvih. Kroz magijsku ceremoniju čuva prst svake duše koju je spasio, ali tu već rediteljka usađuje sumnju u njega kao pouzadnog junaka i stabilnog posmatrača događaja. Duh djevojke koju je pronašao mrtvu u šumi kao dječak omogućio mu je da putuje kroz vrijeme – ona je i njegova veza sa prošlošću, jer uspijeva da se vrati u trenutak svoga djetinjstva neposredno prije tragedije koja mu je definisala život.
Briga o smrtno bolesnoj majci pala je na njegova pleća jer ih je otac iznenada napustio. Starac pokušava da pomogne sebi kao klincu na jedini način na koji umije – medijacijom između živih i mrtvih. Djevojka čija je majka nestala ga moli za pomoć; među njima se rađa prijateljstvo sve do momenta dok djelovanjem ne izmijeni prošlost sa posledicama koje se odražavaju na sadašnji trenutak. Promjenom prošlosti samotnjak mijenja i svoju sudbinu, i to na gore ili je oduvijek bila loša a sada ima priliku iz novog ugla da to jasno uvidi. Izigravanje svevišnjeg bića – posrednika između živih i mrtvih hrani njegov ego, a mrtvi ljudi ostaju neupokojeni zbog njegove zablude proistekle iz nesuočavanja sa sopstvenim strahovima.
Laošanska rediteljka publici predstavlja priču o duhovima koja je mnogo više od toga – dječije racionalizovanje pronađenog mrtvog tijela pokraj puta, kako se nosi sa teškim siromaštvom i neskladom u porodici i živi sa bolom i blizinom smrti cijeli svoj vijek. Putovanje kroz vrijeme je neočekivani, dodatni naučno fantastični segment uz čipove u rukama u nedefinisanoj budućnosti. Dvije fabule se sudaraju a sve kroz poznanstvo sa mladom djevojkom, prvom žrtvom koja je gurnula današnjeg starca u nestabilnost.
Oprezno optimistični kraj daje priliku za iskupljenje mladiću, kao da se realnost kojoj smo svjedočili nije ni dogodila. Duh djevojke je ostao uz junaka samo jer je dobila utjehu u poslednjim časovima života, prije smrti a ne iz neke imaginarne posredničke uloge ka zagrobnom životu.
-
Nosferatu (2024)
Njemački reditelj F.W. Murnau je 1922. napravio avangardi nijemi horor film koji će postati jedan od najvažnijih naslova u vampirskom kanonu iako predstavlja slobodnu adapataciju čuvenog Stokerovog romana Drakula. Zbog nedostatka autorskih prava grofa Drakulu je zamijenio grof Orlok, Jonathan i Mina Harker su postali Thomas i Ellen Hutter i priča je pretrpjela neke kozmetičke izmjene, zadržavši sve najvažnije horor elemente originalne priče.
Tokom bogate istorije podžanra nizale su se originalne adaptacije iz različitih filmskih epoha a u njima i poznati glumci u ulozi inspirisanoj stvarnim grofom Tepesom – od Bele Lugosija, preko Hammer produkcije i Christopher Leea; Hertzogove muze Klausa Kinskog u ulozi umornog grofa do Geri Oldmana u neravnomjernoj verziji Frensisa Kopole i Shadow of the Vampirea gdje se preispituju granice Shreckove posvećenosti ulozi. Trebalo je čekati kraj 2024. da bi Robert Eggers u svom četvrtom filmu ispričao novim generacijama obožavaoca svoju jezivu verziju famozne priče o najpoznatijem vampiru svih vremena.
Skeptičnost oko toga da li ima išta novo da se doda toliko puta ispričanoj priči odmah pada u vodu uz crno bijeli uvod u kojem Ellen Hutter (Rose Depp) zaziva neku silu kojoj ni sama ne zna moć. To je ujedno i zov koji budi iz sna hiljadugodišnje zlo. Reditelj u adaptiranom scenariju povezuje Elleninu žrtvu sa kraja originalnog Nosferatura sa buđenjem gospodara Tame, onog koji pije krv da bi vječno živio. Moderna mlada intuitivno osjeća da ima nešto više od običnog životarenja ali nije svjesna kako opasne sile je prizvala autosugestijom.
Tek vjenčani supružnici još uvijek pokušavaju da obezbijede sebi uslove za komforan život pa Thomas odlazi na dugo putovanje u Transilvaniju da bi sa grofom Orlokom sredio papirologiju oko kupovine zemljišta u njihovom Visburgu sredinom XIX vijeka. Putovanje u srce tame, duboko u karpatske planine pokazuje se kao izuzetno opasno za neiskusnog Thomasa koji je samo pion u pažljivo smišljenom planu zastrašujućeg Orloka kojeg tumači Bill Skarsgard koji djeluje kao da je sišao sa srednjevjekovnog portreta. Prelazak nepojmljivog zla sa istoka na zapad samo je formalnost i zajedno sa Orlokom u Visburg stiže kuga koja briše sve pred sobom.
Još jedna bitna izmjena u odnosu na original i na Murnauovu verziju je prikaz Von Franza kao sumanutog naučnika a i bratstvo i prijateljstvo između momaka koji se bore da riješe misteriju nepoznate bolesti koja je skrhala Elenino tijelo zamijenio je strah, panika i očaj nastao iz suočavanja sa kugom i sa spoznajom moći sile koju je jadna djevojka probudila zazivajući nešto izvan njenih domašaja- Rose Depp je izuzetna i dorasla je kompleksnoj većoj ulozi djevojke u cijeloj priči, a naročito su emocionalni trenuci u kojima saopštava najmračnije misli svom voljenom Thomasu.
Doslednost originalnoj priču snažnije je uz vizuelni zadiviljujući balans između prigušenog noćnog svijetla i dnevne svjetlosti pa u napetoj atmosferi prolazi iščekivanje dobro poznatih događaja čak i okorelim poznavaocima Stokerovog / Murnauovog djela. Još jednom Eggers uspijeva da nadmaši očekivanja svojih obožavalaca i sa ličnim pečatom obilježi i dodatno obogati kanon najpoznatijeg vampira na svijetu. Vrhunski detalj fizičkom izgledu glavnog antagoniste su i husarski brkovi kao sa portreta Vojvode Vlada. Lišen svake ljudskosti krvožedni stvor ima samo jedno na umu a to je kako da dobrovoljno natjera svoju voljenu da mu se preda i oslobodi ga hiljadugodišnje kletve.
-
Svegliati e Uccidi (1966)
Naslov Carla Lizzanija inspirisan je životom Luciana Lutringa koji se proslavio pljačkama u drugoj polovini prošlog vijeka. Poznat kao “pljačkaš sa violinom” (Lo Zingaro), bio je poznati italijanski kriminalac koji je izvodio pljačke banaka i drugih finansijskih institucija tokom 1960-ih . Lutring je postao ozloglašen zbog svojih smjelih i efikasnih pljački, kao i zbog činjenice da je često nosio automatsko oružje u futroli za violinu, što mu je donelo nadimak. Lutring je izveo više od 200 pljački tokom svoje karijere, a njegova sposobnost da izbjegne hapšenje dugo vremena dodatno je doprinela njegovoj legendi.
Njegovo hapšenje 1965. godine u Parizu bilo je veliki medijski događaj i nakon dramatične potjere i teškog ranjavanja Lutring je konačno uhvaće, što je bila glavna vijest u medijima. Detaljni izvještavaji o njegovom hapšenju, suđenju i zatvorskoj kazni učinili su Luciana Lutringa simbolom jedne ere kriminala, ali i pop kulture, a i jedan od pionirskih prikaza Njegova priča ostaje jedan od primjera kako mediji transformišu kriminalca u kulturnu ikonu. (Bonnie & Clyde anyone?)
Nakon hapšenja Lutring je osuđen i proveo je nekoliko godina u zatvoru pre nego što je pomilovan. Nakon izlaska iz zatvora, započinje novi život, piše knjige i slika i stiče slavu u svijetu umjetnosti. Mediji koji teže bombastičnim naslovima nazvali su ga “pljačkaš sa violinom” zbog njegovog običaja da nosi automatsko oružje u koferu za gudački instrument. Ovaj neobičan i dramatičan detalj učinio je njegove pljačke privlačnima za novinske naslove i senzacionalističke priče.
Luciano zajedno sa ocem pošteno radi u piljari sve dok se ne zaljubi u Yvonne, zanosnu pjevačicu u elitnim noćnim klubovima koja mu potpuno pomuti svijest. Mladić je svjestan da ne može da priušti vezu sa ženom izvan svog domašaja, i ubrzo otkriva čari lake zarade – kada izvede nekoliko uspješnih pljački juvelirnica, usred bijela dana, na razvijenom sjeveru zemlje. Porast apetita i želja za brzim novcem izlažu ga većem riziku i stavljaju pod lupu policije predvođene inspektorom Moronijem, i Yvonne ne želi da bude u vezi sa razbojnikom, jer je oduvijek bila magnet za loše momke.
Ogromnu ulogu u rastu popularnost neumornog pljačkaša ima i sklonost štampanih medija ka senzacionalističkom izvještavanju, pri čemu pune naslovne strane i stupce crne hronike. Važnost ‘sedme sile’ u stiskanju obruča oko odbjeglog kriminalca uviđa i policija pa ga vješto guraju u mrak podzemlja gdje mu je sve teže sakriti se od budnog oka javnosti. Hajka nije spriječila Lutringa da počini preko 200 pljački širom Italije, Švajcarske i Francuske i procjenjuje se vrijednost ukradenog nakita na 35 milijardi lira (56 miliona tadašnjih dolara).
Kriminalna akciona drama je napeta do poslednjeg trenutka zahvaljujući vrhunskoj izvedbi Roberta Hoffmana. Iako motivacija glavnog junaka ne biva razjašnjena, njegova želja za slobodom ga tjera da izbjegne sve postavljene zamke uključujući i saradnju supruge sa policijom i televizijskom stanicom. Reputacija kreirana u medijima mu dodatno otežava bjekstvo skrivanje od policije u stranoj državi imajući u vidu da ga ucjenjuju i kriminalci i otkupci ukradene robe. Bilo kakvo sklonište za nesrećnog mladića je vrijednije od svih ukradenih dijamanata.
Romantizacija kriminalaca duboko je utemeljena u kolektivnoj ljudskoj svijesti. Od Robin Hooda koji je krao od bogatih i dijelio siromašnima, preko Butch Cassidya i Sundance Kida do kriminalaca 20. vijeka evidentna je fascinacija prestupnicima sa one strane zakone. Da li je riječ o uzbuđenju koje donosi takav stil života i pristupu količini novca o kojoj obični pojedinci mogu da sanjaju ili je svakodnevica toliko učmala u razvojnom periodu italijanskog društva?
-
A Real Pain (2024)
A Real Pain (2024)
Pogubljeni mladić neurednog izgleda sjedi sam na aerodromu dok drugi pokušava da napomene svoga rođaka da ne treba da zakasni na avion. Ubrzo shvatamo da se radi o rođacima (braći od stričeva) koji su rođeni u svega 3 nedjelje razlike. Kao odraslima putevi su im se razdvojili i turistički aranžman u Poljskoj treba ponovo da ih poveže.
Razlike među njima su evidente i na prvi pogled – David je povučen ali odgovoran, zauzdan i odmjeren u ponašanju dok je Benji ekstravertan, komunikativan i spontan. Različiti stilovi života doveli su i do razilaska puteva – David je utonuo u svijet odgovornosti i prehranjivanja familije a Benji je zauzet konstantnim besposličarenjem. Odlazak u Poljsku je prilika za povratak i preispitivanje jevrejskih korijena, zato što je njihova baka preživjela jedan od ozloglašenih koncentracionih logora.
Na turi imamo priliku za dublje upoznavanje sa dva junaka koje tumače scenarista i reditelj Jesse Eisenberg i Keiran Culkin. David je konstantno iziritiran ponašanjem svoga rođaka a osjećanja prema njemu predstavljaju mješavinu ljubomore i zaštitiničke familijarne kritičnosti. Problem seže mnogo dublje jer sitna peckanja i mrki pogledi koje upućuje pasivno agresivni, smireni od dva rođaka kriju mnogo više od puke udaljenosti od doma. Kako se kreću svojim itinererom i otkrivaju dobro poznate užase najvećeg sukoba XX vijeka tako i temperamenti Benji dolazi do tačke pucanja, što gura Davida preko granice tolerancije, što dovodi do neminovnog konflikta koji otkriva šta se krije iza stalnog uzajamnog podbadanja.
Priča je kompleksnija od pukog mimoilaženja usled životnih okolnosti. Nježniji od dvojice Culkin teško se nosi sa bakinom smrću dok mrgodni Eisenberg pokušava da zauzda negativna osjećanja koji ga more. Ljutnja blokira Davida da iskaže emocije ka labilnom Benjiju koji je u trenutku očajanja i digao ruku na sebe, pokušavši da se ubije uz pomoć tableta. Psihičke tegobe kojoj je bitno pristupiti obazrivo i nisu nešto što treba gurati ispod tepiha. Osjećanja koja preplavljuju i sporedne likove toliko su snažna da im je svima teško obuzdati emocije.
Memorijalna turistističa tura i njeni učesnici služe kao instrumenti karakterizacije dva centralna lika, i predstavlja pozornicu za dramski realistične razgovore sa ukusnom primjesom crnog humora. Od Warsawe do Lublina maršruta kojom prolazimo praktično u realnom vremenu, bez drugačijeg podzapleta je toliko nabijena emocijana emocijama da je teško ostati imun ugledavši prepoznatljive znamenitosti kao što su Spomenik Ustanicima, Varšavski geto i sve malene radnje koje su nekad pripadale sistematski protjerivanim i uništavanim Jevrejima.
Upotreba Šopenovih kompozicija tokom cijelog filma djeluje kao hrabar potez, ali se muzika najvećeg poljskog stvaraoca savršeno uklopila sa ambijentom Varšave i Lublina, kao i akcentualizacija uvrnutog genija kao što je iritantni a dopadljivi Benji. Nerazriješen kraj ostavlja nas u neznanju kakva sudbina je zadesila šarmantnog besposličara; ipak ostaje tračak nade da je pred pećnicom Majdaneka pogledao istini u oči i shvatio šta je učinio – poželio je da skoči u oganj iz kojeg je baka, njegova omiljena ličnost na svijetu jedva sačuvala živu glavu.
Za razliku od uloge Roman Roya koja je vratila Culkina pod svijetla velikog ekrana Benji ima saosjećajnosti za ljude oko sebe, ali kada ostane sam sa sobom tu nastaju problemi i to je glavni razlog zbog kojeg podbada svoga rođaka, koji se zazidao u firigidnu fasadu digitalnog programera sa porodicom kao jasno predodređenom vizijom puta. Delikatne razlike između njih kao osoba ih upotpunjuju, a društveno biće kao što je čovjek mora da je u kontaktu sa ljudima.
-
Traitemente de Choc (1973)
Mondensko ljetovalište na obronku litice, sa pogledom na okean posjećuju predstavnici francuskog buržoaskog miljea da bi se uz spasonosne tretmane doktora Devilersa i specifičnu mikro klimu podmladili i napunili energije. Helene je glavna junakinja koja na poziv bliskog prijatelja Jeromea odsijeda u futurističkom odmaralištu sa čudnim vegeterijanskim menijem. Ona je i primjer prosječnog konzumenta u potrošačkog društvu, u potrazi za brzim rješenjem sopstvenog unutarnjeg nezadovoljstva ‘popravkom’ spoljašnjeg izgleda. Klinika očigledno dobro funkcioniše, imajući u vidu privatni avion kojim upravlja sam Devilers i raskoš njegove kancelarije.
Sezonski radnici su Portugalci koji imaju slabu toleranciju na specifičnu nadmorsku visinu i klimatske uslove a i jedini su koji dobijaju normalnu hranu. Lokalci u lučkom restoranu nisu prijatni prema gostima hotela ali isto lukavo i sa osmijehom komuniciraju sa čudnim doktorom koji čini čuda za ove goste/pacijente. Odmaralište jeste pored okeana ali atmosfera je siva spolja a siva i iznutra u distopijskim sobama gostiju. Uz kliničko okruženje i savršeno preciznu simetriju kadrova naglašena je sterilnost i osjećaj sveopšte izolacije. U periodu kada je reditelj Alain Jessua snimao film popularna je bila potraga za alternativnim metodama liječenja i jačanjem ‘new age’ medicine.
Misteriozni tretman ostavlja za sobom nekoliko tijela pa Jerome umire pod misterioznim okolnostima a smjena velikog broja radnika pokušava se objasniti njihovom slabom tolerancijom na mikroklimu izolovanog ostrvca Belle-Ile-en-Mer. Glavni antagonista, tajanstveni i zavodljivi Devilers je figura koja je istovremena i odbojna i privlačna pa nijedna od dama, posjetiteljki odmarališta nije u stanju da odoli njegovom šarmu i dopadljivom stilu života.
Sumnjičava Helene pokušava da dođe do istine sopstvenim istraživanjem ali nije spremna za stvari koje će njena istraga da otkrije. Okrutni eksperimenti nad ovcama samo su pogrešan trag na koji nas reditelj navodi, jer dovoljno je zgražavajuća činjenica da je ovčiji embrion taj koji omogućava dugovječnost visokom društvu. Ali embrion nije jedini sastojak koji se krije iza frapantnog podmlađivanja. Tajna je mnogo strašnija i govori o pravoj prirodi ljudi koji su se domogli tolikog bogastva da im je jedina briga da produže svoj vijek ne bi li što uživali u plodovima. Saznanje o sastojcima tajnog seruma koji se koristi u tretmanu je iznenađujuće, ali zadovoljni klijenti su spremni da, zajedno sa doktorom pređu etičku granicu u medicinskoj industriji.
Mnogo godina prije Michaela Crichtona koji se dotakao u svom romanu Coma opsjednutosti kozmetičkom industrijom Alain Jessua je napravio naučno fantastični triler koji predstavlja neubičajenu mješavinu Soylent Greena i Infinity Poola, Olda i Dead Heata. Efikasno je upotrijebljena kombinacija opsjednutosti usporavanjem procesa starenja i kanibalističkih tendencija koje čovjek pokazuje zarad produžavanja životnog vijeka i lične koristi. U nihilističkom kraju, dok pristiže stiže nova tura potrošnih sezonaca spremnih da zasite appetite krvožednih buržuja, u ušima gledalaca ostaje da odjekuje teško pitanje: Dokle je spreman pojedinac daleko da ide zbog ljepote u potrazi za stredstvima za uljepšavanju? (The Substance neko?)
70s, alain delon, altitude, beach, cannibalism, cliff, clinic, diet, doctor, envigorating, france, hospital, island, isolation, midlife crisis, nudism, treatment, youth -
Bird (2024)
Dugo očekivani film britanske rediteljke Andree Arnold donosi još jednu priču o najsiromašnijem i najugroženijem staležu, socijalnu bajku o tamnoputoj djevojci Bailey sa dna društvene ljestvice i njenim upoznavanjem sa surovim svijetom odrastanja i stalne potrage za sopstvenim glasom. Od prvih trenutaka je izolovana i živi u svojem svijetu fantazija posmatajući životinje u svom okruženju kroz kameru mobilnog telefona, ali nikada nije usamljena, zato što umije da oslušne sopstveni glas iznutra koji joj govori da treba da se zauzme za sebe.
Mladi otac Bug zaokupljen je sopstvenim vjenčanjem koje želi da bude savršeno. Nova maćeha ima i slatku malu, bijelu djevojčicu sa pletenicama što čini Bailey dodatno usamljenom i nemoćnom da prihvati činjenice da ni u svom domu ne može biti centar pažnje roditelja okupiranog svojim životom. Polubrat Hunter ima svojih problema sa maloljetnom djevojkom Moon dok večeri provodi sprovodeći osvetničku pravdu. Još jedan univerzum u kojem su djeca prepuštena da se bore za svaki komad djetinjstva, a koliko je to daleko od idilične slike vezane za najbezbrižniji period svjedoče i klaustrofobični snimci kroz kavez ili lavirinte ruiniranih getoa.
Očima žednim slobode posmatra ptice i traži slamku spasa koja bi je odvela iz svijeta nalik na onaj iz Babencovog Pixotea, Boaz Yakinovog Fresha, ili pak Koreedinog Nobody Knows. Roditelji koji su mladi dobili odgovornost kojoj nikad nisu dorasli ne mogu da pruže elementarne uslove za život sopstvenoj djeci. Bailyeina mama ima troje svoje djece koji su izloženi konstantnom fizičkom nasilju trenutkog dečka Skatea. Na pleća dvanaestogodišnjakinje pada teret brige o mlađim sestrama i bratu dok se negdje drugdje njeni vršnjaci bezbiržno igraju i uživaju u mladosti.
Na putu samospoznaje nailazi na Birda, muškarca odjevenog u haljinu koji predstavlja sve ono što ne može da bude a tako jako bi željela. Ne drži ga mjesto niti brine o tome kako će njegovo osobeno ponašanje djelovati na okolinu. Zajedno sa Bailey daje se u potragu za sopstvenim roditeljima koji su ga izgubili kad je bio mali. Putovanje do obale autobusom svojevrsno je povezivanje i za mlađe sestre i brata sa Birdom – to je vjerovatno jedino normalno sjećanje u njihovim životima. Bailey je shvatila da mora da se bori za takve trenutke u kojima ima pravo da bude srećna. Sada je spremna da svoje znanje prenese na njih jer majka nije u stanju da brine o sebi, a kamoli o svojoj djeci.
Fantazijsko bajkoviti zaokret priča dobija prilikom neizbježnog suočavanja sa siledžijom Skateom. Dotad pasivni i bezizlani Bird se stavlja u zaštitničku ulogu i uklanja problem iz života majke. Do tog trenutka nije bila upitna postojanost čudnog stranca sa neobičnim akcentom ali kraj može biti protumačen na dva načina: ovog puta djetinjstvo je bajka sa srećnim krajem ili Bailey uspijeva da oslobodi svoj snažni unutrašnji glas u represivnoj sredini. Srećom u tako lošim uslovima ima oca koji je voli i polubrata koji je razumije a i maćeha je mlada djevojka koja je razumije i stvarno voli njenog tatu. Svijet Andree Arnold ispunjen je junacima u kontemplativnim trenucima izlaganja prirodi na najneobičnijim mjestima. Uz neposredni kontakt sa životinjama teškom životnom zbiljom i nepovoljnim položajem opterećenim junacima to je odbacivanje okova i uživanje u slobodi.
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
filmaginacija.blog 