-
Tacones Lejanos (1991)
Vidno uznemirena Rebeca (nosi ime po svojoj majci) nervozno iščekuje na aerodromu dolazak majke koja je i izvor njene anksioznosti. Kao djevojčica prisustvovala je svađama ambiciozne filmske dive sa svojim drugim suprugom, Rebecinim očuhom koji nije imao razumijevanja za grandioznost poziva filmske dive koja je često rastrzana između kastinga. Nesvjesna težine svojih postupaka mijenja očuhu tablete što dovodi do njegovog tragičnog kraja u saobraćajnoj nezgodi. Uprkos čvrstom majkinom obećanju nije se nikada vratila za ćerku koja je u nju zaljubljeno idealizovano posmatrala.
Bolna neprijatnost i razumljivi jaz predstavljaju teškoću u komunikaciji dokle god se ne radi o majkinim osjećanjima kada prinudno pronalaze zajednički jezik. Odlazak u klub u kojem Rebecin transseskusalni prijatelj imitator izvodi kabare tačku obučen kao Beca iz pop faze otkriva majkina osjećanja. Egocentrična diva je ogorčena jer joj je ćerka otela muškarca i udala za njenog bivšeg ljubavnika. To što je djevojka u nesrećnom braku je mali problem pri tome da uzela nešto što je ‘njeno’, a kao i svaka razmažena zvijezda majka želi da ima sve što joj je izvan domašaja.
Mračna strana odnosa između majke i ćerke kulminira tragedijom i strada Manuel, Rebecin suprug. Ernesto je sudija zadužen za slučaj koji neodoljivo liči na Lethala, transvestita imitatora iz kluba. Reditelj nas pušta do samog kraja da se zajedno krčkamo u neznanju zajedno sa neurotičnom glavnom junakinjom koja ima problema sa otuđenom majkom koja nikad ni o čemu nije brinula osim o svojoj karijeri. Trenutke kada joj stvarno nedostaje ćerka prekaljena glumica koristi u svoju korist da bi što uvjerljivije nastupila i očarala gledaoce.
Ljubav za koju je ostala uskraćena pokušava majka da pruži kroz zaštitu u tipičnom samožrtvovanju pri neizbježnom kraju, kada i preuzme na sebe odgovornost za ubistvo svog zeta a nekadašnjeg/sadašnjeg ljubavnika. Neki ljudi iako se očajnički trude jednostavno nemaju urođen roditeljski instinkt, ali to je roditeljstvo mnogo složenije od površno iskazanih emocija ili nerealističnih očekivanja.
Sve šarenolike krajnosti Almodovarovog svijeta su naslikane u ovoj mračnoj komediji koja je svojevrsni omaž starom Holivudu i ljubavi prema filmu. Prigušena seksualnost , neostvarene želje, duboke tajne samo nas površinski uvode u intimne svjetove prefinjene aristokratije jednako kao i otpadnika društva u sumnjivom noćnom klubu i ženskom zatvoru. Komplikovana obmana koju je prinuđen sudija Ernesto da izvodi da bi oslobodio svoje primarne inhibicije podsjeća koliko se daleko odmaklo u borbi za neupitna seksualna prava i slobodu izraza.
Kabare tačka i Un Ano De Amor ostaju uklesane kao najljepše scene u svjetskoj kinematografiji a druga numera Piensa en Mi pokreće lavinu emociju u vidno nestabilnoj Rebeki. Koliko je olakšao a gotovo je neznatan zagrljaj majke i ćerke koji stiže prekasno ili u trenutku kada i jedna i druga skinu težak bremen svojih ličnih problema sa leđa. Glumačka ekipa je standardno uigrana i na velika vrata predstavlja ulazak španskog reditelja na komercijalna vrata širokog bioskopskog auditorijuma, naročito imajući u vidu uspjehe Women on the verge of the breakdown i Tie me up, Tie me down (prva holivudska ko produkcija)
-
Cat Person (2023)
Izlasci i traženje bliske osobe koju usiljeno poetično nazivamo srodnom dušom nose bolne izazove i prizemljujuće/otreznjujuće šamare realnosti. Zakopani duboko u svojim rovovima muškarci strepe od ženskog podsmijeha njihovoj neadekvatnosti a žene se sa razlogom boje od fizički dominantnih i često nezaustavljivo napadnih muškaraca. Oba tabora imaju mnogo toga da izgube balansirajući izlaganje nepoznatom i razumni oprez; afirmacije sopstvenih želja i ustupaka zarad pronalaženja zajedničkog jezika. Rediteljka Susanna Fogel neosjetno pretvara ljubavnu dramu sa komičnim elementima u napeti psihološki triler i konstantno nadgornjavanje suptrotnih polova u jurnjavi za samopotvrđivanjem.
Margot je studentkinja zaposlena u bioskopu koja priliku za ljubavlju vidi u jednom od posjetilaca Roberta, pasioniranim ljubiteljem Harisona Forda. Tokom dopisivanja udvaranje se odvija kao iz snova i oboje odlučuju da se upuste u ljubavnu vezu, ali potpuno drugačije percipiraju trenutke bliskosti koje zajednički provode. Glavna junakinja zgrožena je usiljenim seksualnim činom prepunim porno klišea dok neiskusni Robert ni sam nije svjestan koliko se situacija promijenila u odnosu na emocinalno nabijeni početak veze.
Ugao gledišta Margot potpuno je racionalizovan i pesimistički scenariji koji joj se vrzmaju po glavi odražavaju strahove od prepuštanja vezi sa nepoznatim mladićem. Nasilne tendencije muškog pola uz stalnu reafirmaciju sopstvene fizičke dominacije duboko u ženskom polu je usadila nesigurnost; stoga je predavanje stvarnim osjećanjima složenije, a pravo da se ta osjećanja promijene djevojka shvata kao potencijalne okidače za mogućeg zlostavljača. Kako se priča odvija tako i Margot, navodna žrtva mijenja svoje gledište, razumije i da je sama žrtva stereotipne generalizacije; skrivanjem pravih osjećanja upropastila je opipljivu šansu sa muškarcem kojem se stvarno svidjela i kojem je stalo do nje.
Nedostatak komunikacije brzo pretvara lošu situaciju u još goru i što je moglo da se završi kao uspješna ljubavna romansa između dvoje skladnih ljudi eskalira u fizički obračun do istrebljenja. Potpuna suprotnost Margot je njena najbolja drugarica Taylor koja jasno i glasno svima stavlja do znanja svoje feminističke poglede i resko presijeca sve sve moguće pogrdne generalizacije prema ženama. Iza internet pseudonima moderira i cijeli subreddit o osnaženju ženskog pola i u žestokoj je rasparavi sa muškarcem koji tvrdi da je feminista, natrljavajući mu na nos to što ne može posmatrati svijet iz ženske perspektive.
Drugarica, iako je ekstrovertna, mirnije rješava konflikt u koji se zadesila, ali ni jedna ni druga ne mogu da napreduju dok ne saspu u lice jedna drugoj, u otvorenom sukobu, uz naglašavanje svih falinki u vezi sopstvenih stanovišta. Muškarcu kao žrtvi rijetko se pridaje pažnja a marginalizacijom muškog stradanja feministički pokret šteti svome cilju. Predrasude prema muškarcima i jednako su destruktivne kao i mačo ponašanje koje je do njih dovelo. Uvijek i jedino kroz otvaranje percepcije i rušenje sopstvenih pogrešnih uvjerenja se može stići do zdravog emocionalnog odnosa.
Rediteljka efektno preispituje i pokušava da razotkrije korijen problema koji postoji u komunikaciji među polovima. U čestim scenama naglašava važnost ravnopravnosti koju je potrebno stalno nametati da muškarci ne bi nastavili po starim dobrim šablonima iz prošlih vijekova u kojima su sebe smatrali moćnijim polom. Ali ona nije isključiva pri svaljivanju cijele krivice na muškarce već se zauzima za njih jer je problem nepovjerenja recipročan.
-
First Snow (2006)
Uspješni putnički trgovac Jimmy Starks provodi većinu vremena u automobilu na cesti i uz pomoć svog urođenog šarma, slatkorječivosti i dara za prodaju hladnokrvno ispunjava zadatu kvotu a svoje poslovne obaveze obavlja rutiniramo, čak i kada se radi o međuljudskim, prijateljskim odnosima. Posao je posao, možeš da vrdaš da zaobiđeš pravila, ali ako si uhvaćen, prepušten si sam sebi. Njega kući čeka djevojka Deirdre, velika kuća i čaša puna kvalitetnog alkohola, život na kojem bi mu mnogi pozavidjeli.
Fasada ostvarenog čovjeka brzo počinje da puca nakon sudbonosnog susreta sa čovjekom koji proriče sudbinu. Misteriozne riječi JK Simmonsovog lika ne dodiruju mnogo nadmenog Jimmya dok se vizije vidovnjaka kraj puta ne ostvare. Buran život u kapitalističkom vremenu u kojem važi pravilo opstanka najjačeg učinio je Jimmyevu sasvjest nemirnom, i to sa potpuno dobrim razlogom. U jurnjavi za staloženim prorokom, lucidnim čovjekom koji ne želi da protraći svoj dar na manipulaciju čak i odbija novac što je Jimmyu nezamislivo, a na kraju otvoreno objašnjava glavnom junaku da u viziji budućnosti za njega nema novih puteva i novih dana a krajnji rok je prvi snijeg.
Sijenka iz prošlosti se nadvija nad njim kada najbolji drugar Vincent izađe iz zatvora sa kojim je davno prekinuo kontakt. Susret sa prorokom je pokrenuo lanac događaja koji neizbježno dovode do otkopavanja teških, starih sjećanja i griža savjesti izjeda junaka do te mjere da odlazi u autodestrukciju, zaboravivši na sopstveni biznis koji je potpuno razrađen, a uspješni poslovni ljudi ga jure sa velikim invensticijama.
Guy Pearce većinu vremena provodi sam u drami nezavisne produkcije, lutajući pustinjama američkog kontinenta pokriven sumornim oblacima koji savršeno reflektuju njegovo raspoloženje. Cliff Martinez sa instrumentalnim temama pomaže u kreaciji turobnog svijeta u kojem svjedočimo neminovnosti promjene godišnjih doba, dok se priroda svjesno umrtvljuje i priprema za zimsku hibernaciju. Neizbježni najavljeni prvi snijeg u ovakvim vremenskim uslovima za junaka znači da se sa teškim bremenom prošlosti mora suočiti momentalno. Vjera u sudbinu tj. predodređeni niz događaja kontradiktorna je racionalnoj misli kojom se rukovodi čovjek kao biće razuma ali neke stvari je nemoguće drugačije objasniti. Gdje god otišao pojedinac ne može da za sobom ostavi svoje brige dok se sa njima ne suoči frontalno, pa makar to značilo i autodestrukciju.
Mnogo vremena provedenog u jurnjavi za novcem jednostavno je bačeno dok su prave stvari uvijek u rukama pojedinca. Jimmyu postaje jasno u poslednjim trenucima da lakši put kojim je cijelog života jurcao nije zapravo pravi za njega. Bez pravog prijatelja, okružen ambicioznim kolegama sa kojima se grabi za posao, uvijek u društvu mlađih djevojaka jer se bojao vezivanja brakom i djetetom su sve znaci izbjegavanje bilo kakve odgovornosti. Sve ‘sitnice’ koje je zaobišao sada kada i on prelazi u pozno doba života dolaze na skupu naplatu. Kada konačno učini pravu stvar i suoči se sa bivšim najboljim prijateljem dobija osjećaj slobode na kratko, jer težina njegovih djela je već ostavila nesagledive posledice u mnogim životima, ili još prikladnije za temu filma – zamrsilo brojne sudbine .
-
Hors Saison (2023)
Van sezone u banjskom odmaralištu glumac Mathieu pokušava da se oporavi od teških odluka sa kojima se suočava u životu – uspješan komičar na velikom platnu kojeg svi na ulici prepoznaju i žele fotografiju sa njim željan je izazova i želi da se oproba u pozorištu, ali neposredno prije velike premijere napušta ansambl i odlučuje da se naprasno povuče iz cijelog projekta.
Griža savjesti što je iznevjerio trupu glumaca ga izjeda ali to osjećanje je uveliko nadjačao strah od neuspjeha, od suočavanja sa gorkom istinom da o glumi ne zna koliko misli i da su karakterne uloge u komedijama njegov vrhunac. Povlačenje dolazi iz opravdanog straha od nadolazećih godina koji mu mijenja fizički izgled i okrutno ga podsjećaju na neminovnost starenja. Sigurno ne pomaže ni hladan distanciran odnos sa suprugom, glavnom spikerkom zatrpanom sopstvenim poslom (ne znamo kako izgleda, samo joj se čuje glas preko telefona) a sina tek ovlaš spomene ne potrošivši više od jedne rečenice za jedanaestogodišnjaka.
Poruka od Alice, djevojke sa kojom ima zajedničku prošlost je ono što uspijeva da ga prodrma iz učmalosti sopstvenog bitisanja. Djevojka koju je ostavio nakon suočavanja sa depresijom je nastavila život, udala se i dobila dijete neposredno po raskidu. I sama se bavi umjetnošću ali nije ostvarena kao Mathieu. Trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu; tamo gdje Mathieu vidi sopstveni kukavičluk Alice vidi svoje neostvarene snove, sve ono što je potisnula da bi se ostvarila kao supruga i majka u malom mjestu koje je potpuno mrtvo van sezone i osim posjetilaca objekata hotela rijetko ko što ima da traži na duži vremenski period.
Oslobođenje koje donosi razrješenje koje nikada nisu imali par zbunjenih bivšivh ljubavnika gura u dodatne komplikacije. Ali lucidnost Alice preovladava snene, egzistencijalne misli i snove o kreaciji nepodijeljenoj sa publikom – ona zna da je prava vrijednost sigurnost porodice i osmijeh uspješno za život osposobljenog adolescenta. Srećan dom i odnos bračnih supružnika zasniva se na velikom broju kompromisa koji dolaze sa posljedicama koje djeluju (i jesu) kao gubitak slobode. Ali Mathieu i uz samozadovoljstvo kroz rad koji voli hvali upravo toplina gnijezda svijenog u dvoje, sigurnost da nakon burnih dana postoji neko ko bi olakšao strahote ‘normalnog’ života, sigurna luka u koju bi mogao da uplovi nakon preispitivanja koja mu kidaju unutrašnjost.
Ljubavna drama koja nikada nema ambiciju da preraste u nešto više osim produženog razrješenja jedne iskrene ljubavi. Kroz zaključak koji je izostao prvi put razumiju koliko su značili jedno drugom i koliko je to zapravo daleko bilo da oboje za sobom imaju uspješne brakove (u teoriji) i djecu. Zadovoljstvo koje osjećaju u emotivnim i seksualnim nabojem ispunjenom kratkom vremenu daje im dovoljno snage da nastave dalje sa svojim životima, srećni što su na miran način zatvorili jedno lijepo zajedničko poglavlje života. Uzajamno poštovanje jače je od povrijeđenog ponosa i sigurnost koje osjećaju jednom drugom u naručju daje im uvid u fragment njihovog potencijalnog zajedničkog života, što je dovoljno da nastavlje dalje već utabanim životnim stazama, do novog slučajnog / sudbnonosnog ukrštanja.
-
McCabe & Mrs. Miller (1971)
Na talasu new age Hollywooda koji je težio ka depikciji realističnih junaka, predstavnika običnog čovjeka iz naroda Robert Altman pripovijeda priču o osvajanju Zapada bez kauboja i indijanaca. John ‘Pudgy’ McCabe (Beatty) je snalažljivi prevarant koji zna kako da se domogne novce koristeći ljudske slabosti (gluposti) i gradi imperiju u nepristupačnim šumama američkog Srednjeg Zapada.
Pomjeranje granice doseljenika od istoka ka zapadu je bolan i proces koji je u kolektivnoj svijesti američkog naroda idealizovan a realnost je naravno mnogo surovija i suprotna maštarijama ljudi koji su se doselili i drugu šansu pronašli u Novom Svijetu, hiljadama kilometara od rodne grude. Rudarski grad sa tek nekoliko straćara koje služe kao bar i spavaonica je savršena meta sa lutajućeg putnika kojeg plati reputacija opakog revolveraša.
Titularni junak vidi priliku za lakom zaradom među muškarcima tako što otkupljuje prostitutke i dovodi u svoj nezavršeni salun. Brzo sticanje zarade otvara novu priliku kada sa svojim djevojkama dođe profesionalna vlasnica bordela sa britanskim akcentomkoja je i sama prostitutka Mrs Miller (Christie). Pažljivi posmatrač uočava sličnosti sa Mrs Miller i Defoovom Maude Flanders koja je nakon razvratnog života u Engleskoj osuđena da služi kaznu u SAD-u.
Ideja za biznis je jednostavna: Mrs Miller zna sve o poslu i vođenju bordela, a na McCabeu je da uloži novac i pokupi čistu zaradu od neminovnog dobitka. Prelomni trenutak je odbijanje McCabea da proda biznis velikoj rudarskoj kompaniji koja takve probleme rješava olovom i tu tek postajemo svjesni da se nalazimo na Divljem Zapadu, jer plaćenik se namjerio na Johna koji opijen moći nije shvatio kakvu je priliku propustio. Romansa koja se nagovještava nikada se ne ostvaruje iako ljubavnici provode dosta vremena zajedno u krevetu. John je zauzet opijanjem i kartanjem a Constance svoj poziv shvata veoma ozbiljno i sama je dio ponude u kući zabave. Osjećanja koja evidentno postoje su uvijek iskrena, jednostana i bez mnogo očekivanja.
Reditelj prikazuje beskopromisnu sliku društva toga vremena bez uljepšavanja. Melanholični likovi koji svjedoće neizbježnoj prolaznosti vremena i postepenom propadanu suprotni su idealiazivanoj slici Divljeg zapada. Svijet bez civilizacije je nemilosrdan kao i ljudi koji u njemu bivstvuju pa vulgarni radnici ni ne znaju za bolje. Djevojke nikada ne preispituju moralnost svog poziva i svako zna svoju poziciju u situaciju do uključenja velike korporacije koje su unosnu priliku za zaradom zgrabile objeručke. Novac, moć i korupcija igraju veliku ulogu u miješanju ključalog lonca koje za rezultat ima stvaranje najveće nacije na svijetu.
Originalne pjesme koje potpisuje Leonard Cohen savršeno se uklapaju u impozantne prizore netaknute divljine koju su zaticali prvi doseljenici. Tek u uzbudljivoj završnici dolazi do neizbježnog oružanog obračuna sa tragičnim ishodom i hladnom, servilnom porukom da život nastavlja i mimo svijeta titularnih junaka. Izostanak srećnog kraja se uklapa u sivilo ovog neukroćenog terena na kojem se ljudi bore za svoje mjesto pod Suncem u netipičnoj vestern egzistencijalnoj drami sa sjajnom glumačkom postavkom (Julie Christie je nominovana za oskara za glavnu žensku ulogu) i zapanjujućim vizuelnim identitetitom, oličenjem svega što savremeni film Novog Holivuda treba da predstavlja.
-
Smile 2 (2024)
Demonski entitet uzima ljudski oblik i prenosi se među ljude preko posvedočenog užasnog samoubistva prethodne žrtve, nastavljajući se u nedogled. Interesantni koncept postavljen u prvom dijelu nije uspio priču da izdigne na veći nivo i mimo par jump scareova i otvorenog kraja za nastavak predstavlja prosječan horor naslov sa zanimljivom idejom. Upravo u drugom dijelu Parker Finn razrađuje svoj užas, temeljno ga obrazloživši kroz nesavršenu junakinju, super senzaciju Skye Riley koja postaje meta spomenutog prenosivog prokletstva i reditelju polazi za rukom ono što nije u prvom dijelu jer se kao krajnji proizvod se pred publikom našao savremeni, krvavi klasik natprirodnog podžanra strave i užasa.
Osmijeh počinje da proganja Skye nakon susreta sa dilerom, školskim drugarom Lewisom, koji u uvodnoj sceni se sticajem okolnosti zadesi prilikom prenosa zlokobnog stvorenja koje osmijehom muti razum pojedincu do potpunog ludila. Lanac se nastavlja a pjevačica je savršena meta iz više razloga: i sama je imala blizak kontakt sa smrću prilikom saobraćajne nezgode u kojoj je stradao njen momak; nakon nezgode prinudno je prijavljena na rehabilitaciju i ima očigledan problem sa narkoticima a sva slava i medijska izloženost je čine kao laku metu za monstruozno transformišuće stvorenje.
Skye je i zbog svoje popularnosti savršen kanal za prenos paklenog bića i ono nije spremno da je olako ispusti iz svojih čeljusti od trenutka kada ju je zgrabilo. Samokritična djevojka ne smatra se dostojnom druge šanse u životu i jedino što je pokreće je pritisak majke i velika očekivanja izdavačkih kuća i sponzora. Nakon nezgode, a i mnogo prije šou biznis je iz nje iscijedio svu životnu energiju a tako se dodatno izložila progresivnim napadima nasrtljivog entiteta. Obračun sa nevidljivom prijetnjom pokreće u njoj prisjećanje na katastrofalnu nezgodu i raspravu sa stradalim momkom koja je prethodila udesu.
Grafičko nasilje je nevjerovatno upečatljivo i ne zna se koja je scena grozomornija od dva saobraćajna udesa ili koja egzekucija samopovređivanjem je egzotičnije. Okrenuta kamera naopako uz distorzirani instrumentale označava vrtoglavo posrnuće Skyine svijesti u potpuni mrak sa jalovim nagovještajem spasenja misterioznog brata jedne od žrtava. On ima ideju da se entitet može prevariti i otjerati simuliranom smrću, vještačkim usporavanjem rada srca
Od manje krvavih scena naročito je jeziv koreografisan napad cijele plesne trupe u tami zastakljenog apartmana, a deprimirajući kraj djeluje kao šamar nakon svega što je junakinja prošla. Ipak tamna strana podsvijesti ju je preduboko usisala da bi za nju bilo prilike za izbavljenje Jump scareovi su i dalje tu ali su svrsishodniji i kompletiraju beznađe mikrouniverzuma junakinje kojoj očigledno nema spasa.
Veliki kraj je finale za koje ni najoptimističniji horor obožavaoci nisu računali i postavlja se mega pozornica za neizbježni transfer užasa desetinama hiljada neznanevih obožavalaca. Objašnjenje pozadine demona tek je protiv teža realnom posrnuću mlade dive u svijetu u kojem su slava i droga glavne konfirmacije uspjeha. Glavna glumica je fantastična i daje dubinu izgubljenoj megazvijezdi koja se i bez natprirodnog bića zatvorila u kavez sopstvenog uma
-
Floating Weeds (1959)
Na zalasku karijere proslavljeni japanski reditelj Yasujiro Ozu se odlučuje da napravi rimejk u boji svog poslednjeg nijemog filma A story of floating weeds (1934). Dva filma imaju sličan zaplet i neke scene su gotovo istovjetne (rasprava ljubavnika na kiši i dramski perfektna završnica), ali uz pomoć dostupnosti modernije tehnologije reditelj uspijeva da probudi priču i prikaže širu sliku male zajednice ribarskog gradića i trupe kao cjeline.
Rutinu primorskog seoceta razbija dolazak putujućeg glumačkog ansambla – vođa trupe je stariji glumac Komajuro kojeg, za naizgled nasumično mjesto, vezuje žena sa odraslim djetetom. Iako je brižljivo slao novac za Kiyoshia koji se sprema za odlazak na fakultet ponosni Komajuro nikada momku nije otkrio istinu i priznao da mu je otac – previše je ponosan da bi priznao da njegova trupa igre komade za novac a koji su kvalitetom ispod njegovog glumačkog nivoa.
Trupa se sastoji od nekoliko članova različitih generacija koji svojim očima svjedoče degradaciji glumačke profesije. Talentovani profesionalci žive od naklonosti publike i pokušavaju da ostvare privremeno zadovoljstvo. Tri muškarca komično jure i među sobom raspoređuju mještanke prihvativši osvajanje njihovih srca kao lični izazov. Sumiko je ljubavnica iskusnog Komajura a Kayo njena lakomislena prijateljica.
Perfektnu harmoniju mirnog mjestašca uzburkavaju glumci svojim ličnim dramama. Ljubomorna Sumiko pravi scenu kada sazna za stariju ljubavnicu, majku djeteta njenog čovjeka. Tada nagovara Kayo da zavede naivnog mladića da bi ga zadesila ista sudbina kao i oca. Ono što krasi Ozuovo remek djelo savremenog filma je suptilna karakterizacija junaka, opipljivi osjećaj topline i naglašena ljudska strana svih od nesavršenih aktera priče. Sam se reditelj trudio da uspostavi pozitivnu atmosferu na setu među svojim zaposlenim tako što im je svima od prvog dana znao ime, prisjeća se kinematografer Kazyo Migawa.
Putujući glumci su visokopozicionirani u japanskoj kulturnoj istoriji, posebno tokom perioda Edo (1603-1868) i Meiji (1868-1912). Ove trupe su često bile mobilne i nastupale na raznim lokacijama, uključujući gradove, sela i hramove; igrale su ključnu ulogu u povezivanju zajednica širom Japana i prenošenju kulturnih vrijednosti kroz generacije. Iako su se društvene promjene odražavale na tradiciju i opšta interesovanja društva, njihov uticaj i značaj ostaju neizbrisivi u japanskoj kulturnoj istoriji.
Zbog svega navedenog teško se pomiriti prekaljenim glumcima da je njihov zanat u izumiranju, te da je vrijeme da se vrate nekom opipljivom zanatu od kojeg su na početku pobjegli. Komajuro se ne pojavljuje ni u jednoj od scena u kojima trupa nastupa, što nije slučajnost jer glavni glumac Ganjiro Nakamura II nije želio da se njegovo ime dovodi u vezi sa lošom glumom, pa makar i kao dio zamišljenog zapleta.
Veselim, svijetlim bojama uz muziku koja podsjeća na teme iz Felinijevim naslova naglašava se ljepota trenutka, ispunjavajuće zadovoljstvo skromnim običnim životom nakon teških ratnih godina. Perspektiva je blistava za sve junake, iako se nad njima nadvija tamni oblak egzistencijalne neizvjesnosti. Ljubav i pozitivan pogled na svijet na kraju pobjeđuju starinske norme i lični inat, pa Komajuro nastavlja put sa nepravedno otjeranom Sumiko, a Kyoshi pronalazi sreću sa Kayo jer se iz smicalice rodila prava ljubav. Savršeno prosta dramska postavka demonstrira puni sjaj spiritualne kinematografije jedan je od filmova nakon kojih se osjećamo dobro danima.
-
It’s What’s Inside (2024)
Mladi par prepirkom uvodi u simfoniju nesuglasica, nesklada i različitih pogleda na svijet. Shelby zavidno prati prijateljicu / influenserku Nikki i sanjari o drugačijem životu od svog; Cyrus se samozadovoljava jer nemaju redovan seksualni odnos, a sve dok se pripremaju da odu na žurku prijatelja Reubena kojom se oprašta od momačkog života, ne sanjajući da je pred njima veče koje istinski niko od njih neće zaboraviti.
Skupina prijatelja na žurci pokreće uspomene iz mladosti na incident sa nekadašnjim prijateljem Forbesom kojeg nisu vidjeli od nemilog incidenta na srednjoškolskoj žurci. Forbes je u međuvremenu postao tehnološki genije i kreirao je društvenu igru koja izmješta um iz tijela i ubacuje ga u drugog ‘igrača’. Cilj igre je pogoditi ko se u čijem tijelu našao što sa oduševljenjem prihvata povlašćeno, egocentrično i u sebe zaljubljeno društvo: Nikki je zaljubljena u svoj život na društvenim mrežama; Brooke je gotičarka/slikarka/pozerka, Maya je tetovirana, new age spiritualistkinja; Dennis troši roditeljske pare dok Reuben u kući majke priređuje žurku povodom vjenčanja.
Odnos među prijateljima je zamršen, pun zajedničkog emocionalnog prtljaga, bivših veza i neostvarenih ljubavi pa je izmještanje iz tijela prava prilika da prožive svoje duboko zakopane inhibicije. Niko od junaka ne zaslužuje saosjećanje pa na miru posmatramo sve nuspojave, posljedice onoga što im se događa zbog igranja eksperimentalne igre. Na najkomplikovaniji način otkrivaju da od sebe ne mogu pobjeći ni u nova tijela, pa svi primalni nagoni isplivavaju u novim ‘vozilima’.
Subjektivno nezadovoljstvo plaćaju gubitkom sopstvene fizičke forme, a kraj sa neočekivanim obrtom unosi dodatnu haotičnost u već ionako konfuznoj situaciji.Sijenka nemilih događaja iz prošlosti zbog koje se Forbes razdvojio od grupe ostavila je duboki trag a tajna dublja i mračnija od onoga što se vidi golim okom isplivava na površini i prijeti da im svima uništi živote. Transportom uma u tuđe tijelo ruše se defanzivni mehanizmi maski vješto spremljenih za spoljni svijet.
Prvi dugometražni projekat Greg Jardina je moderni film sa mnoštvom stilski različitih efekata: od brzih rezova i upotrebe stop motion fotografije u flešbeku iz prošlosti do promjene dominantnih tonova u scenama od tamno plave do neonski crvene, kada uviđamo ko se stvarno krije iza kojeg tijela i otkriva svoje prave namjere. Očigledna je rediteljeva pozadina u snimanju muzičkih spotova i kratkih filmova zato što upotrebljava raznovrsnu muzikud od Bethovenove 9. simfonije, preko Bruno Nicolaia i popularnih američkih country hitova pomiješanih sa malo francuskog i japanskog melosa.
Nepoznata glumačka ekipa uvjerljiva je kao raznovrsna grupa koja predstavlja različite poglede na svijet unutar imućnije klase. Nažalost za lji izostala je bioskopska premijera iako zrelije i konkretnije obrađuje temu društva zatvorenog u elitnom izolovanom prostoru od sličnih savremenih naslova kao što su Blink Twice, Sissy, Bodies Bodies Bodies. Česta mijenjanje i završna promjena su ponekad zbunjujuće zato u nastavku slijedi kompletna šema ko je bio ko po rundama i u čijem tijelu je ko završio (masu spojlera slijedi):
Runda 1: Shelby -> Brooke; Cyrus -> Reuben; Dennis -> Forbes; Maya -> Nikki; Nikki -> Maya; Brooke -> Shelby; Reuben -> Cyrus; Forbes -> Dennis;
Runda 2 : Shelby -> Nikki; Cyrus -> Forbes; Dennis -> Cyrus; Maya -> Shelby; Nikki -> Brooke; Brooke -> Maya; Reuben -> Dennis; Forbes -> Reuben;
Epilog: Shelby -> Shelby; Cyrus -> Cyrus; Dennis -> Forbes; Maya -> Brooke; Nikki -> Reuben; Brooke -> Dead; Reuben -> Dead; Forbes -> Beatrice; Beatrice -> Nikki;
-
Naked Vengeance (1985)
Ne postoji žanr u kojem se nije oprobao filipinski velikan eksploatacionog filma Cirio H. Santiago. Osim što je snimao u svojoj rodnoj zemlji niskobudžetne akcione spektakle sa glumcima na zalasku karijere imao je i 80ih uspješni izlet u Holivudu gdje je i snimio neke od svojih najboljih filmova među kojima je osvetnička akciona drama koja je u suštini adaptacija kultnog beskompromisnog naslova I Spit on Your Grave iz 1978.
Mladi bračni par Carla i Mark proslavljaju godišnjicu braka uz adekvatnu synth pop muzičku podlogu. Idilu ljubavnog sklada narušava brkati napadač koji ubija Carlinog supruga a devastirana udovica je primorana da se pomiri sa činjenicom da je ubica na slobodi. Djevojka odlazi u kuću imućni roditelja da bi i u domu iz djetinjstva potražila mir i snagu da nastavi dalje.
Malo mjesto u kojem je odrasla je leglo perverznjaka, paćenika i neiživljenih muškaraca koji napadno pokušavaju da joj se uvuku pod suknju. Kada odbijanje nema više efekta čopor tupavih, seksualnim nagonom vođenih mužjaka odlučuje se da silom uzmu ono što žele. U tragičnoj nezgodi nakon silovanja ostaje bez roditelja a preplašeni silovatelji zataškavaju tragove i nastavljaju sa životima kao da se ništa nije desilo.
Šerif pokušava da dođe do istine ali je nemoguće ispitati katatoničnu junakinju. Kada u bolnici čuje plač još jedne žrtve silovanja u njoj se budi osvetnički nagon i pet muškaraca koji su joj naudili umiru jedan po jedan ali djevojka se ne zaustavlja na pukim egzekucijama već kažnjava napaljene zlikovce kako dolikuje, oduzevši im lažno samopouzdanje prije što im oduzme život.
U pokušaju da se odbrane od nemilosrdne osvete preostali muškarci organizuju rulju za linč koja je proganja i spaljuju joj kuću a upavana policija cijelo vrijeme kasni nekoliko koraka. Nakon što su svi muškarci pogubljeni stiže i vijest da je pronađen ubica njenog supruga i osveta može biti kompletna.
Reditelj koristi popularnost home invasion žanra i filmova iz serijala Death Wish i kao jedino rješenje za gnusne zločine je preuzimanje pravde u svoje ruke. Transformacija lijepe djevojke iz Kalifornije u surovu fatalnu ženu efikasno je realizovana i lako se poistovjećujemo sa junakinjom koja je izgubila supruga i našla se na meti manijaka. Jednodimenzionalni likovi su stavljeni u službu jednostavne priče koja nema neku dubinu. U svijetu koji prikazuje reditelj jasno je podvučena razlika između dobra i zla; surove smrti koje pronalaze zlikovce su samo refleksija njihovog zla. Policija iako ima dobru namjeru nesposobna je da preduzme išta konkretno a izostaje i saosjećajnost ljudi iz okruženja.
Originalna muzička podloga koju pjeva glavna junakinja (poznata po epizodnoj ulozi u kultnoj američkoj sapunici) Dallas Deborah Tranelli Still Got a Love se prožima kroz cijeli film. Jedan od zlikovaca Don Gordon Bell se u kasnijim intervjuima prisjeća kako je bilo mučno snimati scene silovanja. Glumačka postavka je uigrana jer je većina igrala u gotovo svim Santiagovim filmovima i pred publikom se nalazi kvalitetan rape and revenge naslov b produkcije uz pregršt nasilja, frizura i odjeće 80ih i raznovrsnih pogubljenja frustriranih paćenika.
-
The Breaking Ice (2023)
U malenom, snijegom okovanom gradiću Yanji na granici Kine i Sjeverne Koreje prepliću se tri sudbine: Nane, turističkog vodiča, Xiaoa, lokalnog prodavca i Haofenga, obrazovanog mladića koji se tu zadesio spletom okolnosti, na svadbi školskih drugova. Svako od tri junaka ima stare rane iz prošlosti, prepreke koje mora da prevaziđe a zajedno se nalaze na raspolaganju jedni drugima u neobičnoj, platonskoj vezi prepunoj nježnosti i razumijevanja.
Kada provode vrijeme zajedno, trojac se osjeća lagano u uživaju u svakom trenutku dok su zasebni trenuci prepuni depresivnog, melanholičnog samoposmatranja u totalnoj tišini. Nana se zakopala u snijegom okovanoj varošici i našla posao sa kojim pokušava da skrene misli sa traume u vezi povrede koja joj je tragično prekinula uspješnu klizačku karijeru; Xiao je lokalac koji nije vidio mnogo svijeta i čitav njegov svijet je porodična prodavnica i sniježna provincija; Haofeng ima psiholoških problema, zaokupljaju ga suicidalne misli jer ne može da se pomiri sa okrutnom životnom istinom da se uvijek za dobre stvari mora mučiti i uložiti ekstra napor, često i preko granica mogućnosti.
Ovi ljudi, iako ne do kraja dubinski razrađeni, su od krvi i mesa pa je lako razumjeti njihove dileme i brige koje im prožimaju misli. Trenuci u kojima ih zatičemo su toliko iskreni i junaci su potpuno predati trenutku što govori o kvalitetno napisanom scenariju koji prenosi rediteljeve namjere da jasnije razumijemo mehaniku njihovog funkcionisanja. Xiao je zagrijan za Nanu koja ga ignoriše, a psihički neuravnoteženi Haofeng ni ne razmišlja o vezi ali njihov odnos je mnogo dublji od pukog fizičkog čina ljubavi. Utjeha i bezrezervno razumijevanje pomaže svakom od njih i izvlači njihove najbolje osobine. Kada provode vrijeme zajedno srećni su, razdragani i zaboravljaju na brige. Dijalog dolazi među njima spotnano ne naručivši momente prijatne tišine u kojima svo troje jednako uživaju.
Spiritualno putovanje ka mitskoj planini sa jezerom na vrhu ih vodi u potpuni izlazak iz zone komfora – u netaknutom snijegu, dok pokušavaju da stignu do cilja shvataju da cilj nije ono što je vrijedno napora, već upravo slatke muke puta do krajnjeg odredišta. Kao i trojac iz Cuaronovog Y tu mama tambien rasipaju se svako na svoju stranu nakon što su uspjeli da probude pokretačku energiju jedni u drugima. Situacija u kojoj su se našli ih je natjerala da razumiju da kompromis ne mora nužno biti na bilo čiju štetu i svjesnim odstupanjem od ustaljenih normi zapravo dokazuju koliko mogu.
Upotreba muzike posebno naglašava transcendentalna stanja i duboka promišljanja u kojima se junaci nalaze; zadivljujuća kinematografija uspješno kombinuje pitoreskne pejzaže sa gradskim ambijentom da bi potpuno kompletirali sliku stanja u kojem se junaci nalaze. Oni su na prekretnici životnih puteva i sa razumijevanjem oklijevaju da nastave dalje u nepoznato. Snaga koju su međusobno probudli rastapa led koji je okovao njihova srca i spremni su da nastave dalje svojim putem sa puno samopouzdanja. Samo kroz pravo prijateljstvo i iskreno prihvatanje voljenih ljudi jedino je i moguće hodati životnim putem prepunim iskušenja i izazova.
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
filmaginacija.blog 