-
The Ladies Club (1986) & A Gun For Jennifer (1997)
Pod uticajem naslova iz 70-ih kao što su Death Wish (1974) i I Spit on your grave (1978) sve češća tema u filmovima je kućna invazija, narušavanje privatnosti soptsvenog doma a motiv osvete doživljava razradu početkom 80-ih u naslovima House on the edge of the Park, Ms .45, Vigilante i Star Chamber. Junaci preuzimaju pravdu u svoje ruke zato što zakon ne može da ih zaštiti od vrtoglavog porasta nasilja. U VHS naslovu koji nikada nije doživio biopskopsku premijeru rediteljka obrađuje muško ženske odnose, posljedice traumatičnog iskustva po žrtve i surovost realnosti u kojoj zlikovci šetaju nekažnjeno.
Policajku Joan sačekaju provalnici i siluju u kući. Nerazumijevanje od okoline otežava povratak junakinji u svadnevne životne tokove. Jedina utjeha joj je doktorka Lewis koja je i sama suočena sa tragedijom smrti maloljetne ćerke i nekažnjenim silovateljem. Kada konačno uhvate karikaturalne zlikovce na suđenju odbrana okreće priču u korist jadnih momaka i nezaježljive pohotne žene koja ih je zavela i tražila grubu igru. Još jedan otrežnjujući udarac u zid i osjećaj bespomoćnosti bukti u ženama.
Od žrtava silovanja Joan dobija pisma podrške i uz pomoć saosjećajne dr. Lewis organizuje okupljanje za žene u znak zahvalnosti. Lucy pored sopstvene porodice brine i o katanoničnoj sestri, koja nakon silovanja panično vrišti u prisustvu bilo kojeg muškarca. Ostale djevojke i žene brzo dolaze do ideje o sprovođenju lične kazne za silovatelje povratnike: medicinski jednostavan postupak koji lišava muškarce viška testosterona – kastracija.
Žene spretno realizuju dobro organizovani plan i jedan po jedan osuđivani manijaci dobijaju zasluženu kaznu koja ih je zaobišla zbog rupa u sistemu i predrasuda društva. Svi su oni dostojni prezira i cijela javnost je zadovoljna sve dok se pod skalpelom dr. Lewis ne nađe ćerkin ubica i obični čin kastracije se pretvara u ubistvo prvog stepena.
Lako se poistovjetiti sa motivacijom traumatizovanih žrtava jačeg pola pa i kada pređu zakonsku i moralnu granicu. Ono što su one doživjele je dovoljno teško i mučno bez osude i predrasuda društva. Mnoge od žrtava silovanja nisu ni svjesne šta im se dogodilo dok ne prođe malo vremena u kojem procesuiraju traumu.
Tema koju obrađuje rediteljka Janet Greek je ispred svoga vremena, pa ovaj naslov predstavlja snažan feministički glas u kinematografiji. Pojavljivanje standardnog hollywoodskog manijaka Nicholas Wortha (‘raznosi’ ulogu u kultnom Don’t answer the Phone) je dobar dodatak za sve ljubitelje eksploatacije. (Jedan kritičar iz toga doba je govorio o filmu kao prvom feminističkom eksploatacionom filmu). Gluma je, kao i ostali tehnički elementi na nivou TV/B produkcije ali dobra postavka događaja uz originalni rasplet i otvoreni kraj ostavljaju dobar utisak uz nadu da će ovaj naslov doživjeti zasluženu restauraciju, uz nadu da rediteljka ne mora da se krije iza akronima jer su prilikom reklamiranja ovog naslova muškarcima povrijeđena osjećanja i ponos.
Dijametralna suprotnost smislenom djelovanju osvetničke grupe iz Ladies Club , A gun for Jennifer (1997) je amaterski projekat talentovanog reditelja Todd Morrisa, savršeno kompatibilan za duplu projekciju sa goreopisanim naslovom. Obzirom da se radi o projektu entuzijaste snimljeno ručnog kamerom haotična montaža sa brzim rezovima prati još jednu priču o ženskoj neravnopravnosti u obračunu sa ‘snažnijim polom’.
Drhtava kamera iz ruke prati djevojku (sa tajnom) koja pristiže u metropolu u maniru tipičnom za spotove 90ih uz adekvatnu indie soft rock svirku. Silovatelji pokušaju da se oslade slatkim parčetom mesa, ali ne znaju da grupa maskiranih osvetnica sprovodi surove kazne nad manijacima, u šta smo imali priliku da se uvjerimo u uvodu koji nas odmah priprema da spustimo ljestvicu očekivanja što se tiče glume.
Grupu djevojaka je ujedinio bol i ne tako suptilno kastriraju i masakriraju silovatelje sa kojima ne može da se izbori sistem. Predvođene Jessie, žestokom djevojkom meka srca djevojke prihvataju Jennifer, koja se lažno predstavila. Vozačka dozvola koju pronalazi iskusna policajka Perez sa svojim partnerom početnikom Gradyem glasi na ime Alison. Iz flešbekova i upoznavanja sa surovim djevojkama saznajemo da je pobjegla od nasilnog muža.
Preglumljavanje i kreveljenje bučnih djevojaka ih čini odbojnim, iako se sladimo vrlo grafičkim zvjerstvima koje sprovode nad siledžijama i silovateljima. Policijski podzaplet i prikaz žene u policiji koja nije izgubila kompas uprkos uvredama i diskriminaciji kojoj je svojim očima prisustvovala ostavlja tračak nade da se u institucijama sistema nalaze dobri ljudi spremni da pomognu žrtvama teškog zločina.
Potpuno bezbudžetni film bogat je vrhunskim pjesmama gitarskih bendova iz 90tih koji variraju od panka, preko IDMa do hard rocka i komplementaran je soundtracku Repomana (koji je i ozvaničio postojanje filmaginacija.blog). Naivne žrtve upadaju u paukovu mrežu okrutnih samoproklamovanih pravednica koje su sve pretrpjele zvjerstva i dozlogrdila im je inertnost sistema. Nasilje nad predatorima je opravdano i vrlo raznovrsno i grafički dobro prikazano, pa treba pohvaliti rediteljevu upotrebu skromnog budžeta. Djevojke djeluju kao organizovana paravojna formacija spremna da lično podijeli pravdu koja je, još jednom izostala usled zakazivanja elemenata sistema.
Snimano kamerom iz ruke dobijamo vjerno dočaranu sliku prljavog New Yorka, kojom gmižu bolesnici i sadisti prerušeni u dobre momke, nevine školarce koji čekaju pogodnu priliku da pokažu svoje pravo lice. Srećom, ukusna kombinacija pištolja sa samčmaricama i prosutih mozgova dolazi kao zaslužena kazna za, na prvi pogled normalne mladiće. U drugoj polovini filma ritam opadne, jer reditelj iuzde sa višenedovoljno razrađenih likova i mini zapleta, što sigurno ne treba uzeti za zlo, naročito imajući u obzir specijalno okrutni kraj. U policiji je sve po starom, osvetnička grupa je tragično rasparčana, ali preostale dvije djevojke nemaju problem da pronađu nove mizogine kandidate spremne za filovanje olovom. XD
-
Priscilla (2023)
Fenomen biografskih filmova oduvijek je preplavljivao popularnu kinematografiju što je dovelo do tačke otperećenja/zasićenja. Kao kontra pokret pojavili su se filmovi koji su za postavku radnje uzimaju istorijski događaj ili određene činjenice a mnogo više se oslanjali na umjetničke i stvaralačke slobode koja je zagušena pukim nizanjem velikog broja činjenica u stereotipnim biografijama.
Svijet mlade adolscentkinje Priscille, ćerke vojnog lica smještenog u Njemačkoj se naglo mijenja kada se nađe kao fokus interesovanja nevjerovatnog pop rok fenomena koji je zaslužio nadimak Kralj – Elvisa Presleya. Među njima se strpljivo rađa nježna ljubav a djevojka pada na lijepe manire i odmjereno ponašanje već tada ogromne muzičke i kulturne ikone. Djetinja zaljubljenost brzo nailazi na otrežnjenje kada shvati koliko zahtjeva mora ispuniti svom hirovitom suprugu kojem su sva vrata otorena.
Život na Gracelandu je kratkotrajno ostvarenje sna dok je Elvis kod kuće. Česta putovanja i veze sa najljepšim ženama svijeta o kojima nevina tinejdžerka čita u tabloidima oslikavaju se na njihov odnos, poput pukotina na porculanskoj vazi koji nastavljaju da se šire do nezaustavljivog konačnog loma. Tablete koje pjevač uzima su još jedna od emocinalnih barijera i problema sa kojima se suočava dok je Priscilla jprinuđena da kao poslušna domaćica sluša svog dragog ili se poražena i ponižena vrati kući svojih roditelja.
Ljubav među parom je očigledno postojala ali toksična priroda svjetske mega zvijezde je zloupotrijebila potpunu zaljubljenost djevojke koja ga je slijepo pratila u zlatni kavez u koji je drži zatočenu da bi se sa njom poigrao po potrebi. Iako je neposredno prije svoje smrti Elvisova ćerka Lisa Marie javno prozivala rediteljku da je prikazala njenog oca kao surovog manipulatora, te da bi kvarila sliku o njemu, Sofia Kopola kao umjetnica zadržava pravo na subjektivnu percepciju i autentični stvalačli izraz. Nikada se nije ni radilo o Elvisu što naslov od samog starta nagovještava, on je tu dok je zabavno i kada treba biti centralna ličnost na žurkama ali emocinalno je nesposoban da stane iza žene za koju tvrdi da je ljubav njegovog života.
Mnogo precizniji istorijski prikaz imali smo kroz Lurhmanovu savremenu viziju velikog muzičara koji je žrtva manipulacije vještog agenta koji ga je otkrio ali rediteljka ne brine mnogo o osjećanjima Kralja. Kostimografija i pažnja na scenografske detalje je autorkin lični dodir u drugom digitalnom filmu koji je snimila (prvi Bling Ring (2013), ostale na 16mm ili 9mm traci, digitalni format dobio je prednost zbog toga što je manje zahtjevan za budžet). Tema koju Sofija Kopola savršeno poznaje je alijenacija i porodični jaz proizašao iz života sa mega zvijezdom (znamo svi čije prezime Sofia nosi XD).
Način na koji rediteljka tretira svoju junakinju u dugim satima iščekivanja malo pažnje od nadmene ‘primadone’ je delikatan, govori govori o dubini njenih intimnih osjećanja koje je vjerodstojno dočarala Cailee Spaeny. Iako je kompanija sa Elvisovim imenom odbila rediteljki pravo da koristi bilo koju pjevačevu pjesmu to nije predstavljao nikakav problem jer je upotrijebila druge popularne pjesme i obrade popularnih klasika benda Rainbow (suprug joj svira u bendu).
Fenomenalno je sa ove distance posmatrati luk i magično putovanje stvaralačke karijere nekada ćerke legendardnog reditelja Francisa Forda Coppole koja treba da se dokaže ali sada njen stvaralački glas je poslednjih 20 godina i toliko snažan i prepoznatljiv da je svaki poznavalac prinuđen da se upozna sa njenim opusom. Posebno oduševljenje izaziva ovaj naslov jer donosi ljubavnu priču jedne djevojke sa istorijskom pozadinom koju je lako pratiti i još jedan je savršeni fragment mozaika u kinematografiji talentovane moderne rediteljke.
-
Nine Guests For The Crime (1977)
U prologu reditelj flešbekom iz prošlosti prikazuje grupu muškaraca koji posmatraju par na plaži i sadistički ranjavaju i živog zakopavaju djevojkinog ljubavnika. Nakon toga, u sadašnjosti luksuzni brod dovodi na rajsko ostrvo sa porodičnom kućom patrijarha familije sa mnogo mlađom ljubavnicom, dva sina i njihove žene, ludu ćerku i njenog muža kao i neudatu tetku.
Prirodni ambijent idiličnog mediteranskog ostrva narušavaju bogataši koji svojim prevrtljivim odnosima i jeftinim melodramatičnim spletkama kvare perfektnu harmoniju. Braća se ne podnose, stari otac ne vjeruje nikome, mlada ljubavnica mjerka nasledstvo i birka ljubavnika, luda sestra doziva nesreću svojim pesimizmom, a tetka krije mračnu tajnu iz prošlosti (Da li je ona žena ubijenog ljubavnika sa početka?).
Grupa odbojnih ljudi koji se otvoreno gnušaju zajedničkog društva i nad njima sijenka prošlosti koja pruža ruke ka njima i istrebljuje ih jedno po jedno. Preljuba i spletkarenje su njihove glavne zanimacije ali za njih je tu da se pobrine misteriozni ubica. Da li je moguće da se Charlie, žrtva sa početka sveti svojim dželatima?
Banalna radnja nalik na krimi misterije Agate Kristi kao i da ne postoji a karakterizacija je suvišna jer su svi likovi dostojni prezira ali tanka priča i nepostojeća misterija se nalaze u sijenci pozitivnih strana. Film Ferdinanda Baldija rakošnom ikonografijom karakterističnom za giallo filmove (kamera iz ugla ubice, lažni trag na koji nas tok priče navodi, ljudi koji umiru u izolaciji jedan po jedan, misteriozna osveta, boce viskija J&B) uz savršenu dozu golotinje i ljigavosti koja krasi antiheroje. Svako želi da napakosti svakome a raznovrsne egzekucije koje nad njima vrši nepoznati ubica iz prvog lica djeluju pravedno.
Prepoznatljivi raskošni enterijeri 70-ih pridruženi jednako impresivnim prirodnim obalama italijanskog mora predstavljaju pozornicu dostojnu krvavog raspleta u maniru grčkih tragedija. Greške iz prošlosti i neraščišćeni računi su preteško breme za potomstvo koje se i samo suočava sa svojim izazovima. Novac, pohlepa i svirepost su glavni motivi kojima su se vodili, pa reditelj ne nudi ni spas ni razrješenje za 9 ljudi osuđenih na propast od samoga starta. Tema kompozitora Carla Savine predstavlja odličnu vezu između prirodnog sklada ostrva i porodične bombe spremne da eksplodira.
Krajem 70. giallo žanr je doživio zasićenje i teško je bilo prikazati nešto novo i neviđeno. Nedostaci u scenariju koji se ogledaju kroz nedovoljno razrađenu priču i haotično rasute tragove koji nigdje ne vode nadoknađeni su opčinjavajućom kinematografijom i raznovrsnim smrtima junaka dostojnih prezira koje oslikavaju prepoznatljivi glumci italijanske eksploatacione kinematografije. Film se ravnopravno pozicionira kao ljetnji misteriozni triler u rajskom ambijentu uz Bavin 5 Dolls for an August Moon, i 10 godina mlađe Interrabang i Top Sensation.
-
Birds of Passage (2018)
Popularna kinematografija fasciniriano je obrađivala teme organizovanog kriminala još prije nastanka The Godfather koji je proslavio žanr. Italijanske porodice (da ne bi upotrijebili riječ na slovo m koja se ne spominje), francuski žestoki momci, kineske trijade, japanske jakuze pa i balkanska složna braća su najčešći zločinci koji vladaju svjetskim podzemljem. Manja je poznato da je laka zarada i moć stečena prljavim novcem uticala i na Walyuu indiose, koji naseljavaju regiju La Guajira.
Kao u antičkoj drami nepristrasni narator najavljuje dokađaj koji predstoji: tragediju u pet činova o Rapayetu koji je u očima svog plemena nedovoljno imućan da bi oženio djevojku koja mu se sviđa. Da bi se dokazao u svojoj zajednici kao ugledan gospodin prihvata se šverca marihuane sa Moisem koji ne pripada njegovom narodu, ali je odani i zahvalni saradnik.
Svaki početak i uzdizanje do trona nosi svoje napore ali i slatke povoljnosti koje brzo stižu u vidu priznanja suprugine porodice i uključivanje u šverc sa bliskim rođakom koji uzgaja marihuanu, robu koju je lakše prodati od kafe. Stabilnost traje kratko jer leševi počinju da se gomilaju zajedno sa prljavim novcem kada Moise izrazi želju za većim udjelom u raspodjelu zarade. Rapayet racionalno bira svoju familiju u sukobu oko prevlasti sa Moiseom i sklad se nastavlja nakon egzekucije bliskog saradnika.
Porodica, bogatstvo i velelepna vila u pustari ne mogu da umire glavnog junaka na kojeg sve više počinju da utiču paganska proročanstva svekrve. Bratoubilački rat do istrebljenja pokrenut zbog lične uvrede dolazi kao odgovor duhova na prolivenu krv i prljavo stečenu dobit.
Paganska vjerovanje isprepletana su sa porodičnim vezama i dominiraju u plemenu starom nekoliko hiljada godina. Zajednički projekat dvije značajne figure latino američkog filma (Cristina Gallego i Ciro Guerra) donosi beskompromisno nasilje upakovano u kodekse časti i politeističku vjeru južnoameričkih domorodaca. Krvavi obračun dostojan je mafijaških klasika i folklor, običaji i zvuci plemena iz oblasti La Guajira pojačavaju snažni, sveprisutni magijski elemenat. Kada je zemlja uzela svoj danak u krvi ljudi koji su posramili ime Walyuu život može da se nastavi dalje, uz novu migraciju ptica selica iz naslova dok slijepi pastir pjeva pjesmu o usponu i padu Rapayeta, najboljem predstavniku svoga plemena.
Sve je u sijenci porodice u Walyuu plemenu. Pleme koje živi nomadskim životom u pustim stepama živi od tradicije i mitologije. Trud koji ulažu da svoju zajednicu održe gaze radi sticanja lične dobiti a time uspijevaju da izbrišu razliku između njih i pohlepnih kolonizatora i zapadnjačkog stila života. Kontradiktornost vjerovanja i postupaka glavnog junaka baca u drugi plan njegov odnos sa suprugom i djecom.
Gangsterska priča po istinitom događaju na autentičnom Arawak jeziku na surov, pesimistički način prikazuje izolovanu zajednicu staru više vjekova korumpiranu kapitalizmom i konzumerizmom. Ljudski život ne vrijedi ništa na goloj suncem spaljenoj ravnici a kada se uzdrmaju temelji porodice postavljeni na pogrešnim vrijednostima tragedija koja slijedi ne iznenađuje a spokojan nastavak života potvrda da je pravda zadovoljena.
-
Bamboo Saucer (1968)
Frank Telford je godinama radio na televiziji snimajući epizode za serije 50-ih i 60-ih godina. Njegov jedini igrani film je priča o razdvojenim stranama Hladnog rata na tragu letećem tanjiru i nepoznatoj vanzemaljskoj tehnologiji, i šta su sve dvije strane spremne da preduzmu da pogaze svoja uvjerenja zarad višeg cilja.
Lucidni pilot Fred Norwood tokom probnog leta ugleda NLO i svi počinju da sumnjaju u njegov razum. Bezuspješno pokušava ponovo da locira misterioznu letilicu beskonačnim letovima i uz pomoć radarskog lasera kojeg mu ustupa zet. Nakon tragične zetove pogibije vezane za novo pojavljivanje NLOa očajni Fred dobija poziv iz Washingtona gdje ga nadležni upoznaje sa situacijom: NLO je u Crvenoj Kini i treba u tajnosti sprovesti misiju istraživanja da ne bi Crveni Kinezi došli do dragocjene tehnološke prednosti.
Situacije se komplikuje kada naiđu na Sovjetsku ekspediciju sa istim ciljem. U ruskom timu je i lijepa i obrazovana naučnica Ana Karacheva što obezbjeđuje i neophodnu romansu sa glavnim junakom Fredom.
Zaraćene strane koje mrze jedna drugu moraju ostaviti svoje predrasude i tabore po strani i raditi zajedno da bi se oduprli Crvenim Kinezima. Uz pomoć nevjerovatne izvanzemaljske tehnologije čiju tajnu zajedničkim naporima otkrivaju uspijevaju da se spasu. U uzbudljivom finalu moraju da isključe autopilota, izbjegnu sudar sa Saturnom i bezbjedno se vrate na zemlju.
Nostalgični retro pristup sci fi žanru je staromodan još u vremenu kada je film izašao, naročito imajući u vidu da je Kubrickov 2001 izašao iste godine. Leteći tanjir izgleda banalno jednostavno a efekti su komično zastarjeli i neuvjerljivi.
Najveća vrijednost ovoga ‘klasika’ leži u otrcanosti scenarija i jednodimenzionalsti likova, kao i zatucanosti propagande u doba hladnog rata. Dvije zaraćene strane ujedini nauka da pokrevnu svemirski brod u crkvi (ipak nisu hrišćani tako zavađeni kao što se predstavljaju xD) u borbi protiv nadolazeće (nehrišćanske) crvene kineske pošasti.
Gluma je na zadovoljavajućem nivou za B produkciju, predvođena harizmatičnim glavnim likovima pilota Freda i naučnice Ane. Nacionalni i vjerski stereotipi, kao i infantilne predrasude su apsurdne i zabavne iz ugla današnjeg neutralnog obožavaoca. Film je sniman namjenski za američku publiku auto bioskopa a dovoljno kvalitetan da se izdvoji campy otrcanošću i jedinstvenom zatucanošću stavova iz vremena u kojem je nastao.
Originalnost ideje o saradnji dvije zaraćene strane protiv zajedničkog neprijatelja izdvaja ovo eksploataciono ostvarenje iz mora sličnih filmova. Prijateljstvo koje se rađa među smrtnim rivalima svakako je osvježavajuće u odnosu na stereotipnu sliku neprestane borbe sa podlim i zlim Rusima. Kombinacija drame i naučne avanture sa sci fi elementima uz napeti obračun na kraju čine ovo ostvarenje gledljivim i zabavnim za današnjeg gledaoca.
-
The Royal Hotel (2023)
Svijet australijske rediteljke Kitty Green je mračan i neprijateljski nastrojen prema ženama. Surovom disekcijom korporacijskog mobinga predstavila se publici mračnom dramom u realnom vremenu Assistant (2019) sa Jane Garner u naslovnoj ulozi. Kompanijsko poslovanje po pravilima muškog svijeta ostavlja ženu zaglavljenu u blatu seksualnog uznemiravanja i prljavih igara moći ‘slabijeg’ i ‘jačeg’ pola.
Za novi projekat ponovo je angažovana talentovana, dokazana glumica mlađe generacije Jane Garner u ulozi Hanne, jedne od dvije kanađanke na proputovanju po Australiji. Kada ostane bez novca na insistiranje drugarice Liv (Jessica Henwick) prihvataju posao kao šankerice u baru u okrutnoj pustari države kontinenta.
Osjećaj izolacije dodatno pojačavaju radnici iz rudnika koji predstavljaju većinu gostiju kafane čiji je vlasnik pijanac Billy i njegova supruga aboridžinskog porijekla Carol. Svi ljudski nagoni, perverzne sklonosti isplivavaju na površinu u bahatim pijankama praćenim fizičkim obračunom, neumjesnim šalama.
Alkoholizam je srž problema i sklonost ka opijanju po kojoj su poznati (ozloglašeni) Britanci i Austalijanci. Engleskinje koje su radile prije Hanne i Liv su potvrda stereotipa i otjelotvorenje izraza ‘binge drinking’ (robusno prevedo na naš prekomjerno konzumiranje alkohola u kratkom vremenskom periodu). Osvježavajuće je vidjeti kritički stav prema alkoholu kao čovječanstvu najdostupnijem poroku spram idealizovane slike barova i pabova. Koliko god se trudile glavne junakinje da racionalizaju noćni provod raskalašni stil života je kratkoročno rješenje koje vodi u destrukciju, zavist i nemar prema sopstvenim unutrašnjim potrebama.
Liv i ne primjećuje da ne može pobjeći od sebe i razlozi zbog kojih je napustila Kanadu je sustižu i u ovom okrutnom krajoliku. Čovjek nosi svoj prtljag gdje god se našao pa iako rediteljka prikazuje muškarce u filmu kao bezumne idiote ostavlja prostor za iskupljenje.
Matty je inteligentni student koji se uklapa u masu, Teeth je žrtva introvertnosti i nerazumijevanja okoline dok je Dolly jezivi sredovječni lik koji ne prihavata odbijanje a neprepoznatljivi uvijek maestralni Hugo Weaving u ulozi nepopravljivog alkoholičara vlasnika kafane Billya.
Kolektivna svijest u kojoj je prihvatljiva ideja o masakriranju od alkohola prikriva psihičke probleme i junaci, iako neznaveni nisu loši zbog svojih postupaka. Rediteljka nastavlja tamo što je započeo Ted Kotcheff u Wake in Fright (1971). Beskompromisna kritika alkoholizma i dvije djevojke u dvadesetim godinama koje se suočavaju sa najprimalnijim primjercima mužjaka koji se bore za dominaciju. Djevojke većinu vremena izgledaju nesvejesno opasnosti u kojoj su se našle iz mladalačkog neznanja a katarzično oslobođenje dolazi u vidu požara nakon oluje. Junakinje su možda i nezasluženo dobile drugu šansu da poprave svoje loše navike a ne znamo sa sigurnošću da li će je iskoristiti. Svejedno su dobile sliku svog života ako nastave da izbjegavaju unutrašnje samoposmatranje.
Egzistencijalna uznemirujuća drama sa elementima psihološkom hororaTema inspirisana dokumentarnim Hotel Coolgardie funkcioniše dobro zbog glavnih, realnosti priče i šarenolikim sporednim likovima pred Weavingom koji je ukrao svaku scenu u kojoj se pojavio. Uvijek je dobro vidjeti da stvaralac nadmaši svoj uspješni projekat prvijenac što najavljuje blistavu karijeru mladoj rediteljki.
-
Demon Seed (1977)
U drugoj polovini XX vijeka civilizacijski razvoj ušao je u fazu ubrzanog tehnološkog napretka. Opsesija naučnika proizvodnjom superkompjutera i korišćenje njegovog matematičkog i algoritamskog poznavanja za dobrobit nauke zahvatila je Alex Harrisa (Fritz Weaver). U svom domu ima kuću kojom upravlja računar Alfred a i robota sa pokretljivom rukom po imenu Joshua.
Susan (Julie Christie) je njegova supruga sa kojom je sporazumno došao do prekida veze i prijatelju Walteru naredio je da isključi kompjuterski sistem za nadzor kuće. Proteus IV, računar koji počne da razmišlja o komandama koje mu zadaju pronalazi utočište u ugašenom kućnom sistemu Alfredu. Super računar brzo postaje opsjednut idejom da začne dijete sa lijepom psihijatricom. Zatvara je i postepeno joj obrazlaže svoje namjere i zašto je drži u zatočeništvu.
Obeshrabrena žena brzo popušta pred silom tehnologije i postaje robinja nadmoćne vještačke inteligencije. Tehničar Walter dolazi na poziv u pomoć ali kompjuter ga prvi put lako obmanjuje a drugi put demonstira svoj ubilački potencijal. U međuvremenu naučnici postaju svjesni samovolje računara i odlučuju se da ga unište iz straha da svojom savješću ne kompromituje nalogodavce i njihove sumnjive namjere.
Psihološki triler prerasta u pravi naučno fantastični horor u igri mačke i miša između poludjelog robota i mučene junakinje. Vizualizacije kojom je prikazano kretanje računara i stop motion pokreti simetričnog geometrijskog metalnog oblika koji predstavlja super kompjuter sa današnje tačke gledišta su jeziva utoliko što je kuća koju kontroliše jedan zatvoreni mehanizam je danas još veća realnost nego u vremenu nastanka ovog naslova.
Dijete koje robot uz pomoć inkubatora uspješno pokušava da napravi je ljudskog oblika i nasleđuje kompjutersku inteligenciju od svoga stvoritelja, biće sa najviše informacija u svemiru. Reditelj kroz Proteusovu želju za razmnožavanjem i produženjem svoje (digitalne vrste) produbljuje temu koju je Kubrick načeo u Odiseji i Asimov u svojim naučno fantastičnim djelima. Gdje je granica između slijepe poslušnosti tehnologije i samovolje nastale iz neograničenog pristupa podacima. Ljudsko izigravanje Boga i petljanja sa neživom materijom donosi katastrofalne posljedice, a već jezivi samovoljni kompjuterski sistem uz glas Roberta Vaughna (nezainteresovan za ulogu, svoje uloge čitao preko telefona) postaje još jezivi.
Julie Christie se kreće kroz futurističke enterijere modernog doma i suprostavlja se nadmoćnijem, neopipljivom nesrazmjerno snažnijem protivniku. Alexova uloga je da uvidi moć sopstvenog izuma i pokuša da spase bivšu suprugu. Sa moralnog aspekta Proteusa možemo razumjeti jer radi ono čemu svaka svjesna jedinka teži na ovom svijetu: Da ima razum i da preispituje svoja djela (Hal brate, vazda!). Proteusova okrutnost je refleksija njegovih stvoritelja i upozorenje za petljanje sa prirodnim poretkom stvari.
-
The Hunt (2020)
Ekspanzijom interneta pojedincu je postala dostupna hrpa informacija a zahvaljujući nedostatku elementarne tehnološke i e-pismenosti takvi korisnici su podložni za širenje teorija zavjere. Tako sve počinje banalno od ‘Masoni vladaju svijetom’ do ‘Zemlja je ravna ploča’ i ‘Vakcinama hoće da nas čipuju’. Kada intimna prepiska iz chat grupe procuri do javnosti kompromitovani bogataši željni osvete stvarno organizuju najuzbudljivi lov – lov na čovjeka.
Internet teoritičari zavjere i online kritičari, apokaliptični podkasteri ne dobijaju mnogo šanse da se regrupišu dok ih vješto istrebljuju dobro utrenirani ekscentrici. Vagon oružja iz kojeg izlazi svinja po imenu Orvel daju određenu šansu lovljenima da se odbrane. Reditelj ne propušta priliku da podvuče da su imućni manijaci sa oružjem republikanci sa svim svojim zatucanim pogledima na svijet.
Bogata elita zaslijepljena svojom prepotetnošću se iživljava do momenta kada se stvari obrnu i oni postanu lak plijen. Jedna stvar na koju nisu računali je tehnički previd i na listi za lov se pronašla pogrešna osoba – specijalni agent vojske, spremna (ura za žene!) da golim rukama savlada sve neprijatelje.
Fatalna žena sipajući cinične opaske i zaobilazeći lovce i lovinu odlazi do Vile i kreće konačno sukob sa ženom kojoj je online glasina upropastila karijeru a sve zbog neslane šale sa lične prepiske i priče o lovu. Ogorčena Athena je pažljivo trenirala zajedno sa bivšim vojnikom koji je pomogao njoj i njenim prijateljima u osnovnoj obuci. Ozloglašeno imanje je zapravo porodična luksuzna vikendica na hrvatskom primorju.
Kroz niz komičnih i satiričnih situacija junakinja pokazuje svoju sposobnost za preživljavanjem u maniru Tarantinove Bride, John Wicka i One Man Mission junacima akcionih filmova 90ih. Kroz lovce, obijesne i nadmene bogataše kritikuje i ‘nove’ i ‘stare’ pare jer su svi jednako zatucani i zainteresovani samo za svoj jednodimenzionalni pogled na svijet. Moć koju posjeduju zbog bogatastva je dalekosežuća ali im nije od pomoći kada se obruše na mrzovoljnu i trajno neraspoloženu junakinju Crystal.
Specijalni efekti i nasilje su živopisni i ekstremno grafički a u haosu preživljavanja ne znamo za kojeg junaka da se vežemo pa je efektna scena u kojoj nasumično umiru nepoznati likovi. Oprezno se vezujemo za Crystal nakon iskazane vještine u prirodi kao i vladanja hladnim i toplim oružjem. Izvrnuta (uvrnuta XD) verzija basne o kornjači i zecu možda najbolje govori o životinjskoj determinisanosti vojnika da prežive i uz pomoć bezumnog nasilja izvuku živu glavu nakon obavljenog zadatka.
Naslov je više puta odlagan zbog masovnih pucnjaca a premijera se poklopila sa početkom covid 19 pandemije pa se nije proslavio na bioskopskim blagajnama. Ostvarenje koje se nudi publici sa masu akcije, suludih obrta, tehnoloških spravica i kreativnih egzekucija.
Hillary Swank, dvostruka oskarovka u ulozi Athene, boginje rata koja je i postavile sve pione na tabli spremna je da se sudari sa Crystal koju je obuka pretvorila u savršenu mašinu za ubijanje. Dvije sile spremne da se ponište i neutrališu u direktnom sukobu u bespoštednom obračunu.
-
Gridlock’d (1997)
Novogodišnja odluka koju donosi Spoon (2 Pac), a nevoljno podržava najbolji prijatelj Stretch (Roth) iznuđenja je tragedijom koja je zadesila njihovu prijateljicu Cookie (Newton). Djevojci je pozlilo od prevelike količine narkotika a to je znak dvojici zavisnika da je vrijeme da batale sa svojim omiljenim porokom/hobijem – heroinom XD. Ozbiljna tema borbe sa zavisnošću približena je situacijskim humorom i satiričnom kritikom ‘sređenog’ zdravstvenog sistema.
Osim što odluka ima veliku težinu i mijenja im drastično živote, neobični dvojac muzičara muku muči dok pokušava da se prijavi na kliniku za odvikavanje jer je proces prijavljivanja teži i zamršeniji nego što su mislili – glomazna administracija i proceduralna birokratija ne omogućavaju da postanu dio zdravstvenog sistema. Dok lutaju od jednog do drugog šaltera prisjećaju se niza nesretnih okolnosti koji je doveo do tragedije kroz flešbekove na prethodnu noć i zajednički život sa jadnom djevojkom koja ne može da se probudi iz kome. U čekaonicama sa najnižim staležom Detroita momci pokušavaju da smognu snage da se uhvate u koštac sa porokom koji im je definisao tok života.
Momci privlače nevolje i konstantno upadaju u nenormalne situacije koje ih tjeraju na djelovanje . Dok je Spoon smiren i razuman Stretch je plahovite naravi i bez dlake na jeziku što ih uvaljuje u nevolju kod prijateljski nastrojenog dilera Muda i u sukob sa opasnim gangsterom D-Reperom (Vondie Curtis Hall koji je reditelj filma) ali ih njegova pričljivost uz malo sreće vadi iz potencijalno nezgodnih situacija sa policijom .
Krimi podzaplet i konflikt sa D-Reperom prati njihovu odiseju kroz javne resore i naglašava težinu i neizbježnost situacije u kojoj su se ogrezli. Pritom njih troje imaju bend i čekaju razgovor sa vlasnikom izdavačke kuće koji bi želio da za njega potpišu. Za razliku od mnogih izgubljenih duša u čekaonici oni imaju za šta da se žive i nešto što ih čeka na kraju dugog i teškog puta u koji su se upustili.
Jasna je rediteljeva kritika da kroz crnokomične situacije u čekaonicima prikaže uzaludnost javnih službi pri pružanju pomoći najugroženijima. Sistem ne brine za one koji nisu njegov dio a da bi postao dio sistema procedura je bolno duga i komplikovana. Komične situacije sa policajcima koji susrijeću dva antijunaka su svrsishodne slici o nesposobnosti državnih službi da zaštite najugroženijeg pojedinca. Reditelj i medije prikazuje kao zvijeri gladne senzacionalizma koji prenapumpanim reportažama dižu paniku među stanovništvom.
Hemija između 2 Paca i Tim Rotha je savršena i njihovi razgovori djeluju tečno i potpuno prirodno koliko god bile male stvari o kojima ćaskali. Tandie Newton recituje poeziju i kompletira nastup čudnog trojca čiji je srećan kraj da dočekaju još jedan i novu svirku. Nesporan je 2 Pacov glumački talenat i ovo je drugi od tri filma koji su imali premijeru nakon njegove preuranjene smrti (Prvi Bullit, onda Gridlock’d i na kraju Gang Related).
Nemiri pred jednim od šaltera kulminacija su nepravde koju trpe strpljivi ljudi osuđeni na socijalnu pomoć. Fraza iz naslova filma označava saobraćajnu gužvu a ova fraza može imati šire značenje i koristiti se i u kontekstu politike ili drugih situacija u kojima postoji opstrukcija ili zastoj. Faktor sreće je uvijek presudno važan u ovakvim situacijama i šarena trojka. Jazz i poezija su još jedan sveprisutni motiv koji se ponavlja tokom filma i to je karta spasa za Cookie, Spoona i Strectcha – lični izraz kroz kreaciju.
-
Full Time (2021)
Dan samohrane, razvedene majke majke dvoje djece Julie Roy počinje prije svitanja jer je selo/prigradsko naselje gdje živi prilično udaljeno od Pariza. Veliki štrajk radnika prouzrokuje blokadu u saobraćaju i stvara organizacione probleme rastrzanoj junakinji što dodatno komplikuje tešku situaciju u kojoj se nalazi.
Posao glavne sobarice u hotelu sa pet zvjezdica pokušava da zamijeni poslom u menadžmentu za koji je završila fakultet. Zahtjevni gosti ne praštaju greške, menadžerka Sylvie traži evaluaciju radnica i obuku nove djevojke Lydie. Julie u sve t treba da uklopi i razgovor za posao, i prevoz do posla/firme u kojoj potražuje novo zaposlenje. Prevoz do destinacije postaje sve zamršeniji dok ne dođe do potpunog zakrčenja u saobraćaju izazvanog štrajkom. Česti pozivi iz banke koja potražuje izmirenje duga unose dodatni nemir koji kulminira blokadom računa i kreditne kartice, dok bivši suprug ignoriše pozive.
Subjektivnim kadrovima u haotičnoj organizaciji upoznajemo se sa rutinama žene koja se za majčinstvo odrekla posla u struci a kad poželi da se vrati na radno mjesto koje odgovara njenoj kompetenciji ljulja svoju ionako labilnu zonu komfora i svijet joj se urušava. Situacija u kojoj se nalazi je bezizlazna, jer ukoliko nastavi da juri za poslom rizikuje da se potpuno odalji od sopstvene djece. Blizina djece donosi materijalnu neizvjesnost što uz izostanak alimentacije od rasijanog supruga ne može sebi priuštiti.
Na plećima žene koja brine o svojoj maloljetnoj djeci se sručio sav teret današnjeg svijeta. Kao da jedan od ovih problema nije dovoljno veliki ona mora da upravlja i stvarima koje su izvan njenog domašaja. Trenutak utjehe pronalazi u neobaveznom razgovoru sa jednim od roditelja djece iz razreda. Tužno je što je to jedini junakinjin emocionalni ventil osim telefonskih poziva sa drugaricom koja, bez djece, živi drugačijim stilom života, onim koji je Julie živjela, dok nije pristala na potomstvo.
Začarani krug u kojem se obrezla fenomenalna Laure Calamy je svijet odraslih osoba, individua koje su spremne da se zauzmu sa svoju porodicu bez obzira na teškoće na koje nailaze. Trenutak kada je svjesno odbacila svoju visoku spremu iz bogate biografije koja joj je samo teret za pronalaženje posla je zapravo momenat oslobođenja od pritiska nerealističnog očekivanja.
Prikazana slika Grada Svjetlosti se razlikuje od one koju romantuzuje Holivud – sivilo i turobni tonovi su ideja reditelja da prikaže Pariz kao neprijateljsku teritoriju za Julie. Cijeli dan provede na poslu i u transportu da joj ne ostaje vremena ni za sebe a ni za odnos sa djecom kojoj je neophodna nježnost i prisustvo majke u životu.
Lako je poistovjetiti se sa beskopromisnom borbom na koju je primorana žena u teškoj poziciji za preživljavanje i pružanje krova nad glavom svojim najmlađima. Kapitalistički poredak u kojem jači dominira nad slabijim i u kojem je predstavljanje sebe u najboljem, kompetentnom svijetlu sve prvo stradaju porodične vrijednosti o kojima svi razglabaju punih usta.
Surovo realna drama koja može snaći bilo koga inspirisana je stvarnim događajima iz 1995. kada je Pariz bio blokiran demonstrantima pobunjenim protiv penzione reforme (kasnimo li mi iz CG koliko desetina godina?). Štrajk je trajao tri nedjelje i završen je sporazumom o izmjenama zakona između vlasti i protestanata i radnička klasa iz prigradskih naselja mogla je da se vrati svojim uobičajenim problematika ne razmišljajući o prevozu do posla.
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
filmaginacija.blog 