-
A River Runs Through It (1992)
Netaknuta priroda Montane sa početka XX vijeka je predmet prisjećanja starca Normana Macleana, koji se vraća u najranije djetinjstvo i odzvanjaju mu riječi učenja oca sveštenika. Sa mlađim bratom Paulom na rijeci provode učeći da pecaju pastrmke pomoću varalice a ne na mamac posebnom očevom tehnikom.
Nabujala voda koja urezuje put kroz stijene stare milionima godina je mjesto gdje braća i stiču prva saznanja o životu i osluškuju prirodu koja pažljivom posmatraču otkriva svoje fragmente mudrosti.
Bezbrižne godine brzo prolaze i Norman i Paul odrastaju i putevi im se razdvajaju ali kroz religijsku posvećenost pecanju i unutrašnjim mirom koji im odlazak na rijeku donosi uspostavljaju odnos nakon mnogo godina. Norman je na Dartmouthu stekao zvanje profesora i oduvijek je bio umjereniji od plahovitog mlađeg Paula koji je cijeli život ostao u Montani, radi kao lokalni novinar i ima problema sa alkoholom i kartanjem.
Norman nas upoznaje sa svojim životom u Montani gdje je odrastao u blaženoj bezbrižnosti ali svjestan da trenutak nikada neće zauvjek potrajati, posmatra svoga brata koji protraći svoj virtuozni talenat na autodestrukciju i prizemne poroke. U znak iskazivanja poštovanja prema djevojci u kojuje zaljubljen Norman poziva Jessinog brata Glena zajedni na pecanje. Umišljeni kalifornijski glumac provodi pijanstvo go na suncu sa lokalnom pijanim djevojkom, iako ga je napomenuo Paul da u montanu ne kasne u crkvu, na posao i na pecanje. Do kraja priče ostaje centralna tema jeste taj odlazak u ribolov rano ujutru, biranje prave muve za mamce, osjećaj koji u nama budi spokoj lijenog poslepodneva obasjanog zlatnim sunčevim zracima.
spt RIVER RUNS THROUGH received 08/15/2012 Sony Pictures *** NOT BLADE PHOTO Scene from “The River Runs Through It.” “Now available on DVD from Sony Pictures Home Entertainment” Biološka porodica uz svu podršku koju pruža predstavlja breme sa kojim treba naučiti živjeti a u tome se razlikuju pogledi na svijet dva različita mladića. Norman je uspio da stekne neka iskustva u spoljnem svijetu dok Paul traži svoj identitet. Za njega ovaj rajski neukaljani krajolik predstavlja kavez iz kojeg ne može da pobjegne. Tragični kraj samo pojačava snagu emocije starog naratora koji nakon svih godina u kojima je nadživio svoje voljene nastavio ritual koji ga je otac naučio a kojem se sa bratom sa tolikom predanošću predavao. I starac pažljivo na kraju bira završne riječi:
Like many fly fishermen in western Montana where the summer days are almost Arctic in length, I often do not start fishing until the cool of the evening. Then in the Arctic half-light of the canyon, all existence fades to a being with my soul and memories and the sounds of the Big Blackfoot River and a four-count rhythm and the hope that a fish will rise. Eventually, all things merge into one, and a river runs through it. The river was cut by the world’s great flood and runs over rocks from the basement of time. On some of those rocks are timeless raindrops. Under the rocks are the words, and some of the words are theirs. I am haunted by waters.
Pod dirigentskom palicom proslavljenog glumca Roberta Redfroda koji se kao stvaralac profilisao kao specijalista za porodične drame svi elementi priče funkcionišu besprekorno. Sva tri glumca su naučila da pecaju na mamac baš za potrebe ovog filma a kasting je maestralan i junaci kao da su rođeni za uloge likova koje tumače. Skerrit je izvrstan u ulozi sveštenika zaljubljenog u prirodu i Wordsworthove stihove i za ovaj film tvrdi da mu je najmiliji na kojem je radio. Iz ugla Schaffera kao glavnog junaka Normana se upoznajemo sa cijelom pričom a mladoliki Brad Pitt je na visini zadatka kao problematični mladić Paul. Kinematografija je nagrađena Oskarom a istorijska preciznost i pažljiva posvećenost detaljima čine ovaj film nezaobilaznom, velikom i važnom američkom avanturom.
-
Last Life in the Universe (2003)
Depresivni junak Kenji, opterećen idejom o samoubistvu na različite načine pokušava sebi da oduzme život, ali svaki put ga nešto prekine. Iz razgovora sa bratom koja je junakova sušta suprotnost zaključujemo da se radi o bivšim pripadnicima jakuza koji su utočište potražili u Bangkoku. Osim što pokušava da sebi prekrati život Kenji je preko svake mjere uredan i ima ogromnu ličnu kolekciju knjiga kod kuće, a radi u biblioteci i opsjednut je čitanjem.
Djevojka Noi u suprotnoj priči koja čeka da se sudari sa predstavljenim junakom traga za sestrom koja je spavala sa njenim momkom. Ljuta na sestru izbacuje je iz auta na mostu a nesrećna djevojka ugleda upravo Kenjija koji se sprema da skoči u travama obraslu rijeku. Međutim nesrećna sestra strada kada je udari automobil i prepliću se univerzumi Kenjija i Noi. Japanac je primoran na bjekstvo nakon što vidi smrt svog brata i uspije da izbjegne egzekuciju ubivši atentatora u svom stanu koji napušta i odlazi sa nepoznatom djevojkom njenom domu.
Djevojka slomljena tugom živi zatrpana sopstvenim smećem u prostranoj neurednoj kući daleko od gradskog centra. Kenji na sebe preuzima da dovede u red domaćinstvo djevojke koja se sprema da napusti zemlju i ode u njegov rodni grad Osaku u potrazi za boljim životom i zadovolji potrebu da se otkači od mjesta koje je bolno podsjećaju na tragično preminulu sestru. Po prvi put momku nešto odvraća pažnju od opsjednutosti suicidom i rađa se među njima uzajamno poštovanje i tiho razumijevanje, a to je oboma oduvijek nedostajalo.
Svako na ovoj planeti boluje od slomljenog srca a ranjene duše jedino mogu da ponude razumijevanje jedna drugoj, pa odnos koji ostvaruju glavni junaci je mnogo dublji od površnog poimanja veze i tjelesne privlačnosti. Iz saosjećanja i momenata zajedničkog tihovanja i iskrenih trenutaka bez krajnih namjera pružaju sebi ono što nikada nisu imali u životu: prihvatanje.
Indirektno otkrivamo Kenjijevu povezanost sa jakuzama kada ugledamo tetovažu na leđima a ozloglašeni zlikovci prevođeni velikim vođom dolaze da raščiste računa sa dužnikom. Ko bi mogao prikladnije da odigra ulogu karikaturalnog zločinca od japanskog reditelja Takashi Miikea, čiji je poster suptilno nametnut u biblioteci gdje je Kenji zaposlen.
Ljubavna drama koja je mnogo više od toga – preplitanje suprotnih mikrouniverzuma Kenjija i Noi kriju mnogo više zajedničkih tačaka nego što bi oboje željeli da priznaju. Reditelj često junake prikazuje u odvojenim kadrovima koje simetrično spaja i smanjuje šanse za razvitak ljubavne veze. Nesuđeni ljubavnici se kompleksnim odnosom suprostavljaju sivilu gradskog okruženja i svijeta van njihovih okvira: ubistva, tragedije i toksični zlostavljači iz prošlosti ne mogu umrljati nešto čestito kao što je njihov iskreni, katarzični odnos. Osvježenje je da reditelj uspijeva izvući najkvalitetnije iz uglavnom otrcanog žanra ljubavnih drama u kojima se suprotnosti privlače. Ambijentalna muzika, uvjerljivost glavnih glumaca i hemija među njima dok se bore sa sobom čine jednostavnu priču uzbudljivom.
Izostanak srećnog kraja nadomješten je mogućnosti da se jednoga dana to stvarno desi. Genoa koji je simbol prilagodljivosti, izdržljivosti i regenaracije vidimo i u stanu momka i djevojka Dječija priča ‘Poslednji gušter na svijetu’ kojom je zadivljen glavni junak Kenji jednako je puna nade kada junak iz priče shvati da je sve samo san i da su, na njegovo oduševljenje, svi živi.
alienation, bangkok, crime, drama, grieving, loneliness, melancholy, ocd, osaka, romance, saudade, suicidal, true love, yakuza -
Gremlins (1984)
Stereotipna vizija božićnih filmova je uglavnom vješto korištena za tople, komercijalne porodične naslove koje su punile bioskope i džepove direktora filmsih studija. A Christmas Story, It’s a wonderful life, Home Alone 1 i 2. su naslovi koji bude praznični duh u kolektivnoj društvenoj svijesti. Smjela, uvrnuta vizija Joe Dantea se pokazala kao kultno ostvarenje istaknuvši se originalnom uvrnutošću koja besprekorno izdržava zub vremena nakon 40 godine postojanja. Veliki udio u uspjehu i davanjem umjetničke slobode reditelju imao je i Steven Spielberg.
Mračnim sokacima Chinatowna zatičemo dobronamjernog izumitelja Randa koji svoje uvrnute pronalaske pokušava utrapiti iskusnom antikvaru. Savršen poklon za svog sina Billya je neobično stvorenje Mogwai koje oprezni antikvar ne želi da proda bilo kome ali unuk djedu iza leđa prodaje stvorenje koje izumitelj prikladno naziva Gizmo (spravica, uređaj, naprava, sokoćalo, skalamerija XD)
Kingston Falls (grad set – koji je korišten i u Back to the Future trilogiji) je najobičniji maleni američki najobični gradić koji se užurbano priprema za dolazeći najveći praznik u godini. Rutine stanovnika čine da lako zavolimo gradić u kojem gospodin Futterman (legendarni Dick Miller) sipa svoju mržnju prema svemu što nije američko, gospođa Deagle , vlasnica banke očigledni negativac prijeti Billyevom psu. Da bi idilična slika bila kompletirana tu je Phoebe Cates (simpatija mladih 80-ih) u ulozi Kate koja ima morbidnu odbojnost prema Badnjoj Večeri i Božiću.
Tri pravila na koje je prodavac upozorio neiskvarenog luckastog izumitelja sin Billy prekrši i haos koji nastaje je apokaliptičnih razmjera. Izlaganje bilo kakvom jakom svijetlu je opasno, ne treba ih kvasiti i ne treba ih hraniti poslije ponoći jer: Kvašenje vodi ka umnožavanju a kada jedu poslije ponoći se pretvaraju u paklena stvorenja spremna da unište svu mašineriju žitelja Kingston Fallsa. Riječi ludog fanatika, komšije Futtermana su se ostvarile i gremlini su okrenuli svu tehnologiju protiv ljudi.
Veliki broj stvorenja, tvorevina specijalnih efekata znači samo njihovo nemilosrdno i okrutno istrebljenje na zadovoljstvo ljubitelja filmskog nasilja jer ljudske žrtve nisu krvave kao zvjerstva nad malim zelenim štetočinama koje zagorčavaju život ljudima svojom zloćom. Reditelj se pokazuje kao vrsni poznavalac kinematografije sa vješto plasiranim referencama na legendarne filmske naslove koje junaci gledaju na televiziji.
Morbidna priča Kate o njenom razlogu zbog čega mrzi praznike ima dodatni šokantni efekat kada se uzme u obzir laganiji prvi dio filma koji je mnogo više nalik spomenutim ‘običnim’ prazničnim filmovima. U drugom dijelu je sve otvoreno i organizovani haos perfektno proračunate horor komedije je zabavan različitim generacijama jer je dovoljno slojevito za odrasle a vizuelno primamljivo i pitko za mlađe gledaoce.
Nekoliko scena se posebno izdvaja i ostaje urezano u pamćenje sinefilima: Bahanalije u kafani u kojoj Kate za šankom poslužuje iskežene gremline; zaslužena kazna za zlobnu gospođu Deagle je urnebesno zabavna, a bioskopska sala prepuna gremlina koji gledaju Snežanu i Sedam patuljaka predstavlja savršeno mjesto za konačni obračun sa đavolskim storenjima.
Joe Dante je ispekao zanat kao montažer Rogera Cormana koji mu je producirao mnoge filmove i ne mijenja tehniku koju je primjenjivao njegov legendarni mentor – oprobana postavka sa velikim brojem perspektivnih mladih glumaca željnih dokazivanja u epizodnim ulogama. Naslov koji se uz Die Hard, Silent Night, Deadly Night, Bad Santa ističe kao najefektniji netipični praznični film se svrstava uz naslove koji su oda ne samo božićnoj već i filmskoj čaroliji.
-
Violent Night (2022)
Oprobani šablon po kojem se snimaju uobičajeni božićni filmovi je još odavno doživio zasićenje pa su stvaraoci posegli za originalnijim idejama i rodili su se netipični božićni klasici koji su završili na prazničnoj trpezi kao što su Black Christmas, Nightmare Before Christmas, Die Hard, Bad Santa, Don’t Open Until Christmas (meta serijskog ubice su deda mrazovi), Gremlins (!). Violent Night je sigurno jedan od naslova za razmatranje i za buduće novogodišnje čarolije.
Deda Mraza (David Harbor – šerif iz Stranger Thingsa) zatičemo u britanskom pabu kako ispija ogromne količine alkohola sa svojim kolegama. Taman kada pomislimo da se radi o još jednom isfrustiranom jadniku opterećenim teškim sezonskim poslom nastaje božićna magija i otkrivamo da se radi o pravom Deda Mrazu sa sankama, irvasima, spiskom i paketima.
Porodični božić za djevojčicu Trudy je prilika da vidi zajedno nedavno rastavljene roditelje. Njena baka po kojoj je dobila ime Gertrude, a majka njegovog tate Jasona je vlasnika multimilijarderske imperije kojom upravlja surovom okrutnošću, kao i sopstvenom porodicom. Sestra Alva je nezadovoljna alkoholičarka koja se sa bratom bori oko nasledstva. Ima sina, ne previše bistrog influensera Bertruda i momka Morgana koji juri njene pare, bivšu akcionu zvijezdu. Neprijatno vrijeme provedeno sa porodicom može da počne.
Dvorac u zimskom raju opremljen je najluksuznijim namještajem, vrhunskim keteringom i obučenim obezbjeđenjem. Sve naravno, polazi po zlu kada Scrooge (John Leguziamo) preuzme situaciju u svoje ruke, u maniru Die Hard bande. Znaju za nezakonite transakcije stare Gertrude i dolaze da se domognu prljavih 300 miliona dolara smještenih u skupocjenom sefu. Jedina nada za spas porodice i Božića je pijani Deda Mraz koji povraća i urinira sa svojih sanki.
O Deda Mrazu otkrivamo više kada Trudi uspostavi sa njim komunikaciju preko toki vokija. Nezadovoljan je što djeca žele samo novac i video igrice a zaboravili su na prave radosti i čari božićnog okupljanja. Trudi mu polako vraće vjeru u božićnu čaroliju ali mora u sebi probuditi starog legendardnog nordijskog ratnika, vikinšu zvijer koju je u sebi zakopao prije mnogo vjekova sa svojim čekićem.
(from left) David Harbour and John Leguizamo on the set of Violent Night. Mješavina žanrova savršeno je uravnotežena i akcija se smjenjuje sa humorom, odlično koreografisanim borbama, obilnim krvarenjima i različitih tehnikama savladavanja onih koji su se našli na Deda Mrazovoj listi poganih. Kao najveća zamjerka se može navesti velika upotreba psovki i nedovoljna razrađenost likova koji izgledaju kao praznoglavi jednodimenzionalni pioni.
Na kraju najbitniji je obračun između centralnih figura u liku Svetog Nikole i karikaturno zlog Scrooga. Brojne reference na božićne filmove zadovoljiće i iskusne poznavaoce filma a moderna bajka sa srećnim krajem predstavlja zabavu za cijelu porodicu i sve uzraste.
-
Congo (1995)
Ekspedicija u potrazi za dijamantima u Kongu, predvođena Charles Travisom (favorit publike Bruce Campbell), doživljava tragični neuspjeh i njima se gubi svaki trag. R.B Travis (Joe Don Baker), ambiciozni korporacijski zlikovac, ne mari za nestanak sopstvenog sina dokle god je njegova bivša vjerenica, bivša agentica CIA Dr. Ross (Linney) u stanji da povrati dijamante neophodne za najsavremeniji telekomunikacioni laser, koji je ujedno i smrtonosno ubitačan.
Apsurdni zaplet se nastavlja predstavljanjem naučnika Dr. Elliota (Dylan Walsh) koji je pomoću svog otkrića dao zvuk znakovnom jeziku, te je time podario moć govora inteligentnoj gorili Amy. Nakon iza bizarnih okolnosti među kojima je i pojavljivanje ekscentričnog rumunskog arheologa/prevaranta Hermekera Homolke (Tim Curry) Dr. Elliot se priključuje Dr. Ross i zajedno formiraju ekspediciju i avantura može da počne.
Prilikom putovanja ka zoni gdje su prethodni istražovači bezuspješno okončali svoju potragu nailaze na vojni puč u Centralnoj Africi i britanskog agenta (Ernie Hudson sa najgorim mogućom britanskim akcentom) zaduženog za njihovu bezbjednost. Nizom manevara podmazanih kupovnom moći Agencije upoznajemo prevrtljivi afrički duh, iako djeluje da filmska ekipa nije odmakla dalje od studija (dio snimanja obavljen je na Kostariki).
Tim Curry je katastrofalan sa svojim isforsiranim rumunskim akcentom u potrazi za zlatnim gradom cara Solomona a Laura Linney djeluje kao da je zalutala u ulozi Dr. Ross. Joe Pantoliano se pojavljuje svega par minuta u epizodnoj ulozi i nedovoljno je iskorišten, zajedno sa Bruce Campbellom i John Hawksom (članom Campbellove ekspedicije.)
Gorile ubice su roboti nastali iz studija slavnog Stan Winstona ali uprkos animatronici jednostavno djeluju vještački, što i jesu. Krvavih scena ima nedovoljno da bi zadovoljilo obožavaoce. Vrhunska ideja da su se trenirani gorile, čuvari tajnog grada okrenule protiv svojih gospodara je protraćena usled scenarija natrpanog podzapletima koji nikuda ne vode.
Po scenariju velikog majstora naučno fantastičnih trilera Michael Crichtona (autor po čijim djelima su ekranizovani Terminal Man, Coma, Jurassic Park, Westworld) Frank Marshall (Alive, Aranchophobia) pravi tipičnu blockbuster avanturu 90-ih koja je, kao i većina mainstreama 90-ih loše ostarjela. Naturalistički horor koji ima elemente avanture jednostavno nije dobar miks sa korporacijskom pohlepom i izlizanim komičnim opaskama.
Prava vrijednost ovog ostvarenja ne leži u stvarnom kvalitetu nego upravo u haotičnoj mješavini žanrova, koja priču čini potpuno bezumnom i na momente banalnom do nivoa groteske (posada zajedno sa Dr. Eliotom pjeva California Dreamin kao uspavanku za gorilu Amy). Ljubitelji neprijatnosti posebno trebaju da obrate pažnju na ovaj naslov, a nostalgičari koji su kao mlađi gledali film kada je izašao trebaju da usklade očekivanja sa realnošću – da je ovaj naslov visokobudžetni promašaj. Čak ni slavna imena Holivuda ne mogu da spasu nenamjerno komični žanrovski bućkuriš.
-
When Evil Lurks (2023)
U tami noći dva muškarca osluškuju pucnjeve u daljini ali tek ujutru se usuđuju da ispitaju mjesto odakle dolaze. Prizor koji zatiču je monstuozan – osakaćeni ostaci nepoznate osobe dok pokušavaju da racionalizuju zvjersko kasapljenje napadom pume. To su ujedno i poslednja logička promišljanja jer priča hvata nagli zaokret u pravcu horora o infektivne zaposjednutosti.
Unakaženi, od bolesti izdeformisani, zlom zaraženi siromah Uriel je središte priče. Dok dva brata sa početka, Jaime i Pedro, zajedno sa komšijom Ruizom koji čeka dijete pokušavaju da se otarase poluživog, izdeformisanog Uriela vjerujući da je on ‘truli’ – onaj koji će sve oko sebe da zarazi. Majka nesrećnika pokušava da objasni da samo profesionalci mogu uništiti zlo u zaposjednutom i tu kreće trka sa vremenom koja ne prestaje do samog kraja.
Dok se braća sastavljaju sa razumom i činjenicama policija ostaje inertna i nezainteresovana za probleme pojedinaca u zabačenom seocetu. Pedro, stariji od dva brata pokušava da spasi svoja dva sina iako ima zabranu prilaska supruzi i njenom mužu zbog nezamislivog zločina koji je želio da počini. Reditelj izmiče i poslednju nit, pouzdanog naratora i sve što vidimo dovodimo u pitanje, dok se svojim očima ne uvjerimo u zaraznost zla.
Svijet u kojem se kreću junaci je distopijski iako za to nema direktnih naznaka ali se govori o većem procentu zaraze zlom u gradu nego na selu. Drugi trag koji je mnogo indikativniji je gubitak vjere ljudi u Boga i u više sile, što je za argentisku ruralnu zajednicu gotovo nezamislivo. Upravo ta činjenica izlaže junake rađanju zla, dolasku Nečastivog.
Relativno skromnog budžeta i opreme film se izdvaja pristupu nasilju i specijalnim efektima koji su najvećim dijelom praktičnim. Obzirom da se radi o južnoameričkom filmu brutalnosti ne nedostaje pa prisustvujemo scenama vizuelno impresivnog kasapljenja kojeg nisu pošteđeni ni mališani u filmu.
Kroz Pedrovu borbu za živote sinova bolje razumijemo nesrećnog junaka – Najstariji sin Jair je autističan i to je u mračnim mislima natjeralo Pedra da pokuša da se ubije sa njim. Mlađi sin je oličenje nevinosti i svedok tragičnog nasilja nad polusestrom. Mlađi brat Jaime želi da pomogne Pedru ali ni sam do poslednjih trenutaka ne vjeruje da je riječ o rađanju zla iz legende, uprkos upozorenjima svoje bivše djevojke Mirte koja im pruži privremeno utočište.
Upravo Mirta pomaže u finalnom sukobu sa drevnim zlom koje privlače djeca (i obratno), što je još jedan horor element koji reditelj integriše u priču a od kojeg podilazi jeza.
Od uvodne scene do samog kraja psihološki triler sa fantazijskim horor elementima drži gledaoca prikovanog za ekran odličnom mješavinom praktičnih efekata i jezive priče. Slojevitost radnje, odlična gluma i minimalistička karakterizacija junaka svrstavaju ga među najbolje horor filmove ne samo godine već i XXI vijeka uopšte. Ko kaže da ‘elevated’ horor ne može da bude obliven krvlju?
-
The Cyborg (1989)
Postapokaliptična budućnost čovječanstva je mračna jer je nakon velikog praska došlo do širenja neizlječive bolesti. Naučnici u Atlanti pokušavaju da naprave lijek a istraživanje kiborga Pearl je od izuzetne važnosti za njihov rad. Interesovanje za lijek pokazuje i super zlikovac sa naočarima Fender i brzo pokazuje svoju okrutnost kada otme djevojku. Zašto bi se neko osjećao bolje u svijetu u kojem se Fender osjeća savršeno dobro?
Gibson je usamljeni ratnik koji kao Mad Max i junaci iz vesterna i samurajskih filmova luta i pomaže ljudima za novac. More ga sjećanja iz prošlosti i ima ličnih razloga za osvetu Fenderu i njegovoj otpadničkoj bandi jer su mu ubili djevojku i mučili njenu mlađu sestru. Zajedno sa Nady ostaje na tragu i pokušava da spasi čovječanstvo pomogavši djevojci pritom naplativši sopstveni dug.
Prosta priča ne govori dovoljno o kvalitetku postavke scenografije. Osvjetljenje i dimni efekti u napuštenom skladištu stvaraju već prepoznatljivu atmosferu majstora niskobudžetne akcije Alberta Pyuna. Svijet budućnosti je prepun ruševina, mračnih podzemlja i tijesnih uličica i sve odiše jedinstvenom sci fi noir atmosferom.
Van Damme radi najbolje ono što se od njega očekuje: demonstrira borilačke vještine sa malo drvene glume koja odgovara tipu lika kojeg tumači. Raspušteni ratnik podsjeća na mješavinu Mifuneovog Yojimba i legendardnog, doduše sa mnogo manje stila Stalkera od Tarkovskog. Glumački nedostaci su prikriveni šokantnošću radnje i efektno brzom ritmu.
Pyun vrhunski poznaje istoriju filma i tehničke aspekte posla i izvlači maksimum iz svojih glumaca. Van Dammova špaga dobija novu funkciju u iznenađujućoj čekalici, Super negativac Fender sa prljavim tamnim atletičarskim naočarama krade svaku scenu demonstrirajući surovost kad god se za to ukaže prilika. Glavne glumice nema potrebe da briljiraju kada dobro izgledaju u jednom od poslednjih velikih hitova produkcijskog dvojca Golan – Globus koji nije uspio da ih spase bankrota.
Brojni statisti u sjajno koreografisanim tučama i efektnim kaskaderskim trikovima prikrivaju finansijske nedostatke i pokazuju da je najveća filmska vrijednost stavljanje originalnost kombinovana sa korišćenjem raspoloživih sredstava. Iako radnja ostaje nedorečena vizualni aspekti i sa skromnih 500 000$ budžeta je zaradio zadivljujućih 10 miliona$.
Rediteljeva kreativnost je na vrhuncu pa svedočimo originalnim egzekucijama a radnja je dinamična i ujednačenog ritma da drži pažnju i zbog malog broja glumaca priča djeluje zaokruženo. Specijalni efekti nisu banalni iako su zastarjeli. Dovoljno zapanjujućih scena garantuje sigurnu zabavu a Pyun se prikazuje kao kompetentni B stvaralac pred kojim su tek otvorena vrata holivudske VHS produkcije.
-
Wolf (2021)
Poremećaj identiteta vrsta (eng S.I.D. – Species Identity Disorder) predstavlja specifično stanje u kojem osoba iskazuje jaku želju i uvjerenje da je pripadnik određene životinjske vrste. Ova iskustva savremena nauka još uvijek ne prepoznaje kao mentalni poremećaj već se posmatra kao lična identifikacija i samopoimanje. Britanska reditelja švajcarskog porijekla Nathalie Biancheri obrađuje ovu temu kroz sazrijevanje mladića Jacoba (MacKay) koji se ne osjeća ugodno u svojoj koži.
Problematičnog mladića roditelji dovode u psihijatrijsku ustanovu sa imperativom izliječenja. Na njegovom katatoničnom licu se ne može raspoznati ni jedna emocija dok Dr. Mann (Considine) i Dr. Angeli (Eileen Walsh) koordiniraju grupom mladih sličnih njemu. Tretman omladine u zabludi se pretvara u psihičko zlostavljanje kada ih surovi doktor tjera da se suoče sa realnošću kažnjavajući ih i ponižavajući.
Dobra namjera ljekara i specijalizovanih lica nije dovoljna za ovu neobičniu neshvaćenu grupu. Ljudi kojima je prepušten oporavak projektuju svoje frustracije na mlade sa psihičkim problemima koji imaju česte identitetske krize karakteristične za svoj uzrast. Jacob u djevojci Cecile (Lily-Rose Depp) koja je cijeli život provela na klinici pronalazi razumijevanje i prihvatanje ali nije spremna da se odrekne svoje vučje prirode što plaća okrutnim kaznama koje sprovodi sadistički doktor upakovanim u dobre namjere.
Adolescencija i formativno doba je težak period u kojem svako od nas pokušava da pronađe svoj jedinstveni glas a klinika je tu da se postara da taj glas bude sasiječen u korijenu. Iako je negacija i izbjegavanje suočavanja sa problemom očigledan kod pacijenata nerazumijevanje ovlašćenih terapeuta predstavlja metaforu za cijelo društvo koje je spremno da osuđuje bilo kakvu različitost. Dobre želje brižnih roditelja guraju djecu preko linije bez povratka i pitanje je da li ikad mogu da povrate svoj razum.
Glumački dvojac Maccay i Rose Depp predstavlja novu snagu mladog Holivuda. Hemija među njima je opipljiva u ovoj psihološkoj drami koja crpi inspiraciju iz naslova kao što su One Flew Over Cuckoo’s Nest (197?), Girl, Interrupted (1999) i It’s a kind of funny story (2010). Zli doktor Mann predstavlja perfektnu protivtežu i oslikava medicinsku kratkovidost za nepoznato.
U vrijeme u kojem su pol, rasa, vjera apsolutno u drugom planu izgubljene mlade duše pokušavaju da prihvate sebe kao individue sa specifičnim potrebama i pogledima na svijet dok osobe koje im pomažu pomažu pokušavaju da slome njihov duh.
Rediteljkin svestrani talenat ogleda se u smjeni kadrova ka unutra i spolja smjenjujući realnu i intimnu perspektivu protagonista kojima je neugodno u svojoj koži. Hladnim bolničkim enterijerima suprostavljena je netaktnuta priroda iz Jacobove vizije koje ga more dok pokušava da potisne svoje animalističke nagone.
Doktori iako imaju najbolju namjeru ne mogu da pomognu svojim pacijentima zbog skučenosti sopstvenih vidika a netrepeljivost prema različitostima je metafora za konzervativna gledišta čovječanstva koja dominiraju modernim društvima.
-
Curtains (1983)
Iz kanadske produkcije dolazi slešer sa filmskom industrijom u centru zapleta. Poznati reditelj Stryker (John Vernon) uz pomoć glumice koja se proslavila u njegovim filmovima Samanthe Sherwood (Samantha Eggar) otkupljuje prava za ekranizaciju poznatog romana sa centralnom junakinjom koja je psihički nestabilna. Kao prava klasna glumica, ljubiteljka studioznog pristupa ulogama uz ‘pomoć’ hladnokrvnog i ciničnog Strykera se prijavljuje u mentalnu ustanovu da bi što vjerodostojnijem prikazala Audru.
Reditelj je u početku početku redovno obilazi ali izgubi interesovanje kada vidi da se previše unijela ulogu i počela stvarno da gubi razum. Samantha iz novina saznaje da Stryker u svojoj privatnoj vili organizuje audiciju za Audru i pozvano je 6 različitih djevojaka i odlučuje se na bijeg iz ustanove.
Do zimskog raja i bogate vile stiže samo pet djevojaka jer se ubica sa maskom vještice pobrinuo za jednu od njih prije nego što je krenula. Samantha psihički popušta kada vidi kako se prema njoj ophodi Stryker a puca kada ga vidi u krevetu sa jednom od glumica. Da li je ona samo očigledan lažni trag na koji nas priča navodi ili se stvarno krije iza groteskne maske?
Unutar vile djevojke zajedno upoznaju kao i sa surovošću Strykera i nezaježljivim predatorskim nagonim ka svakoj djevojci. Samantha dolazi da zakomplikuje situaciju i sama pokuša da dođe do uloge Audre. Međutim djevojke počinju da umiru raznovrsnim egzekucijama od kojih je čuveno ubistvo na ledu i slow motion približavanje jezivog ubice sa srpom i grozomornom maskom.
Problemi vezani sa scenarijom proizilaze iz produkcijskih teškoća sa kojima se filmska ekipa suočavala. Na kvalitetan način su iskorišteni scenski rekviziti tokom cijelog filma a naročito u finalnoj sceni proganjanja. Veliki broj žrtava i kreativlna pogubljenja nadoknađuju nedostatak gore i splatera, a zanemarljive rupe u radnju ostaju u sijenci odličnih tehničkih elemenata montaže i fotografije. Iako nema prave misterije da bi mogli da nagađamo ko je ubica sa nestrpljenjem iščekujemo krvavi epilog uz obilne doze golotinje, mizoginije i otrcano zastarjelih razgovora.
U domenu svojih mogućnosti reditelj Richard Ciupka uspostavlja napetu atmosferu pojačanu izolacijom u divljini, a nerazrađenosti likova djevojaka se može progledati kroz prste u podžanru gdje su bitnije žrtve od njihovih životnih priča XD.
Vernon je perfektno zlokoban a žene oko njega, milje holivudskih glumica kao i koliko daleko su spremne da odu da bi se dočepale uloge. Za najmlađu od njih slijedi i razočarenje i bolno prizemljenje kada shvati da mora da upotrijebi svoje tijelo kao instrument umjesto glumačkog talenta. Od kada su se digle zavjese centralna tema je ludost: lik Audre, Samantha i mentalna ustanova i stvarne bolesnice, manijakalni ubica sa maskom među 6 glumica kojima je uloga sve, epilog u ludnici dok padaju zavjese i krug se smisleno zatvara.
-
Devil’s Backbone (2001)
U trećem autorskom filmu meksički filmski mag Guillermo del Toro demonstrira sav svoj raskošni potencijal kroz pažljivo uklaapanje simbola u scenografiju i predstavlja dva svijeta koji se spajaju u ljudskom umu. Bjekstvom u Evropu i snimanjem filma na maternjem jeziku uspio je da prebrodi teške trenutke koje je doživio kada je za hirovitu, osionu i zahtjevnu braću Weinstein snimao post apokaliptični bioskopski neuspjeh Mimic.
Pretjerano velika bomba bačena iz aviona ne eksplodira. Klinac razbijene glave tone u dok se iz krv iz rane miješa sa mutnom vodom plitkog bazena. Narator priče postavlja pitanje šta je duh dok automobil kroz zemlju sprženu španskim suncem i krvavim bratoubilačkim sukobom. Španski građanski rat je bolna rana koja nikada nije zarasla i označava početak uspona nacističkog režima.
Pozornica je pažljivo postavljena: izolovano sirotište sa neaktiviranom bombom i duhom neupokojenog dječaka koji luta u potrazi za počinkom.
Carlos je siroče iz građanskog rata i tutor ga ostavlja u dom za nezbrinutu dječake usred nedođije 1939. Dona Carmen, upravnica ustanove nerado prihvata nova gladna usta i pomaže borbu protiv Frankovog režima zlatnim polugama koje joj je ostavio suprug. Tu je profesor Kasares, obrazovani ljubitelj poezije koji koristi praznovjerje lokalnog stanovništva i miješa rum sa formaldehidom.
Jaime je siledžija kojeg je život na teži način naučio svojim tajnama. Jacinto je cijeli svoj život proveo u domu i sanja da ga jednog dana napusti i uništi dok juri za blagom gospođe Carmen a sa mladom Conchitom uz sebe.
Svijet u ovoj pustari gdje dječaci stasavaju i odrastaju nije idealan i ničega nisu pošteđeni ali makar imaju osjećaj sigurnosti kroz obrazovanje i sklonište koje im pružaju prave roditeljske figure u likovima Carmen i Dr. Casares. Dječaci obožavaju bombu i tu je da ih stalno podsjeća na uludu tragičnost ratovanja.
Iza priču o duhu dječaka Santija kojeg Carlos pronalazi pokraj vode krije se tragični događaj u koji je umiješan odbojni Jacinto a kojem je svjedočio Jaime. Jacinto predstavlja posljedicu zatrovanosti nacizmom a obrazovanje i nauka su oni koji stradaju uz klince.
Dječaci, tragični svjedoci degradacije društva nisu pošteđeni ničega samo zato što su rođeni na pogrešnom mjestu i nevoljno preuzevši breme koje im se nametnulo nastavljaju da hodaju kroz ovu Dolinu Suza.
Ali instinkt mališana, čista duša i želja za preživljavanjem ih dovodi do zajedničke saradnje i uz zajednički rad uspijevaju da se spasu i napuste ukleto mjesto, poprište obračuna odraslih u maniru grčkih tragedija. Jacinto dobija što je zaslužio, Santijev duh dobija počinak a Dr. Casares se otkriva kao narator sa početka i ponovo nam postavlja pitanje: What is a ghost? A tragedy condemned to repeat itself time and again? An instant of pain, perhaps. Something dead which still seems to be alive. An emotion suspended in time. Like a blurred photograph. Like an insect trapped in amber.
Mračne teme koje reditelj obrađuje suprotne su blještećem Suncu koje spaljuje sve pod sobom i prema njegovim riječima proizvodi gothic western atmosferu. Sa kretanjem kamere iz mračnih prostorija u svijetle eksterijere podnevnog Sunca pridodata je i noć obojana plavim tonovima.
Simbolika koja krasi rediteljev opus je predstavljena na grandiozan način zahvaljujući sa velikoj stvaralačkoj slobodi koju je imao sarađujući sa braćom Almodovar. Glumačka ekipa funkcioniše jedinstveno u mračnom svijetu prepunom ličnih gubitaka, strepnje, ljubavi i nade u mračnoj bajki o odrastanju i neupokojenim duhovima koje nosimo sa sobom.
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
filmaginacija.blog 