Talentovani reditelj iz Gvatemale Jayro Bustamante rođen je u zemlji koja je više decenija živjela u građanskom ratu. Svaki pokušaj umjetničkog angažmana smatrao se antidržavnim, pa je u francuskoj školi nastavio dalje usavršavanje. Teme koje je odabrao se tiču društva u kojem je odrastao i bave se: rasizmom prema starosjediocima (Ixcanul), homofobijom koja vlada u gvatemalskom društvu (Temblores) i pogrdnom značenju riječi komunista. U državi u kojoj je porastao riječ komunista je obilježje za bilo kakvo drugačije razmišljanje od onog koje je nametao dikatorski režim.

Potpredsjednik države je uz pomoć američkih službi objavio rat komunizmu i srušili su demokratsku vlast. Ubijali su pripadnike Majanskog naroda uz sve svireposti i ratna nepočinstva  da bi za male pare ustupali bogato zemljište zapadnim investitorima. Kada je konačno stupilo na snagu primirje i došlo do naznaka demokratije ljudi koji su odgovorni za zločine su došli na red da odgovaraju. 

U zadimljenoj prostoriji štab za odbranu generala priprema odbranu do najsitnijih detalja. Prijatelji iz vojske su zabrinuti jer svaka okrivljujuća presuda je smrtna kazna u njihovim godinama. Alchajmerovu bolest pogoršava stres i stari čuje krike nepoznate žene za koje je uvjeren da su stvarni, iako u prostoriji nema nikoga.

General je okružen ženama: suprugom koja ga neupitno slijedi uprkos sopstvenim sumnjama, ćerkom doktoricom koja brine o ocu i unukom Sarom čiji je tata nestao bez traga. Valerijana je jedina služavka koja ostaju jer ostali pripadnici Maja iz unuštranjosti su isprepadani i napuštaju službu vođeni sujevjerjem i strahom od kazne za zlodjela. 

Pravosnažnu presudu poništavaju zbog tehničkog propusta i general slobodan što izaziva revolt demonstranata koji jasno stavljaju do znanja da neće zaboraviti njegova nepočinstva. Narod stoji danima ispred palate francuskog konzula u Gvatemali koja je iskorišćena kao generalov dom konstatno podsjećajući cijelu porodicu da nikada ništa ne može biti normalno uz silno obezbjeđenje koje im je neophodno za život.

Magijski element počinje sa dolaskom Alme, majanske služavke koja kao sijenka stiže kao ispomoć Valerijani. Ona je mitološko biće koja nema sposobnost sopstvenog djelovanja već tjera na akciju članove porodice među njih unosi razdor. Pomiješan sa stvarnim osjećajem krivice i transformacijom demonstranata u žrtve genocidnog generala da Llorona nije jedini duh koji je došao po naplatu. Svi statisti kojih je bilo oko 400 su naučili šta se dogodilo osobi koja je nestala i koji predstavljaju neprestanim buntom.

Metod koji reditelj koristi izbjegavaći jeftine jump scareove je jednostavan. Snimci iz unutrašnjosti prostorije i spoljašnji svijet junaci posmatraju iznutra da bi se bolje dočarao osjećaj zatočeništva u kojem su se zatekli uprkos oslobađajućoj presudi. Svjesnim izborom sitnijeg glumca i više supruge kroz napoleonov kompleks predstavlja toksičnu muškost i vječno mladi starac ne može da obuzda svoju potrebi za dokazivanjem superiornosti silom.

Generalova žena je svjesna svih nevjerstava i bahanalija svog muža ali bira da ne razmišlja o prošlosti dok je ne sustignu noćne more, lucidni snovi ratnih zločina njenog partnera. Reditelj kaže da su košmari integrisani u podsvijest njemu i njegovoj genaraciji i od malih nogu kolektivno sanjaju da ih proganja vojska. Trauma rata je razorila svaku sferu jednog društva i njegovog uređenja i težak period oporavka mora

Reditelj inspiraciju za film pronalazi u istinoj priči o generalu Effrain Montu koji je, prvo optužen za genocid u dubokoj starosti za genocid a onda oslobođen usled tehničkih propusta u sudskom procesu na koji se čekalo više  decenija. Kao horor element psihološkoj drami o genocidu dodaje magijski realizam, neizbježno vezan za Latinsku Ameriku, te užasima ratnih nepočinstava priključuje legendu o ženi, La Lloroni koja je udavila svoju djecu i osuđena je da ih zauvijek traži. Bustamanteova Žena Koja Jeca se zadovoljava osvetom krivcima za zlodjela i njihovim potomcima.