-
The Mastermind (2025)
Kako bi izgledao prequel Chimere pomiješan sa Keruacovim famoznim romanom Na putu? Na to pitanje potrudila se da odgovori nezavisna rediteljka Kelly Reichardt a u naslovnoj ulozi ponovo je u mutnim radnjama upleteni Josh O’Connor koji (opet) krađom umjetnina juri laku zaradu. J.B. većinu vremena provodi skenirajući galeriju i obezbjeđenje a sve to zajedno sa suprugom i dva sina. Oni nisu svjesni očevih namjera a na zajedničkoj večeri sa roditeljima kroz ne tako suptilna podbadanja saznajemo da nije ispunio visoka očeva očekivanja. Novac da bi platio svoje saučesnike pozajmljuje kradom od majke ubijedivšvi je da je pronašao posao u struci, kao dizajner enterijera.
Ekipa koju je skupio slijedi nambiciozni plan pljačke četiri slike usred bijelog dana. Iako je plan najblaže rečeno slabo razrađen sve prolazi glatko i teži dio posla je obavljen. Sve djeluje kao da će suluda namjera J.B.-a biti ostvarena dok najslabija karika, neuračunljivi Roland, ne zabrlja počinivši još jedan zločin, nakon njihovog zajedničkog tokom kojeg je uhvaćen i lagano otkrio imena svojih saučesnika. To je početak i kraj nade da je ambiciozna krađa prošla glatko. Urušavanje junakovog svijeta počinje kada ga razbješnjela supruga ostavlja i preseli se kod njegovih roditelja sa mlađim sinom. Stariji je tvrdoglav da ostane sa ocem i zbog toga svjedoči otmici oca – lokalni kriminalci su natjerali trećeg člana ekipe da namjesti organizatora i otmu mu plijen.
J.B. je mozak operacije samo provizorno jer sve što je uradio se izjalovilo i obilo mu se o glavu. Postao je lice sa potjernice, ostao je bez plijena iz kraðe i iznevjerio je povjerenje supruge, sinova i roditelja. Cijena koju plaća je preskupa – život u bjekstvu primorava ga na samilost prijatelja sređenih života i boravka u skromnim motelskim sobama koje jedva može priuštiti. Vrhovno srozavanje – krađu torbu od starice skupo plaća kada ga policija pokupi sa antiratnim demonstrantima.
Snažan politički ton prisutan je kao znak vremena u kojem se radnja odvija – ranim sedamdesetim. Djeca cvijeća pružaju otpor poslednjim atomima snage dok Niksonova mašinerija melje u svim društvenim segmentima. Visoko obrazovanje nije dovoljna garancija za ikakvu stabilnost u životu J.B-a, koji i u momentima iskrenog izvinjenja supruzi djeluje bahato i razmaženo. Očeva reputacija uglednog sudije i majkina finansijska potpora spriječili su ga da ikada osjeti težinu samoizdržavanja.
Josh O’Connor igra ‘junaka’ bez pokušaja da ga učini simpatičnim. Njegova nesposobnost da prepozna vlastitu privilegiju čini ga tragičnijim od same kriminalne radnje. On nije buntovnik već neuspjeli proizvod sitema – želi slobodu, ali ne i odgovornost koju ona nosi. On predstavlja generaciju koja je naslijedila obećanje promjene, ali je ostala zaglavljena između ideala i komfora. Iritantno preglumljavanje Alane Haim ne dolazi do izražaja zato što joj je rola premala i prikazana je kao stilizovana samostalna žena vezana za pogrešnog čovjeka.
Rediteljka ne gradi priču kao klasičnu pljačku umjetnina poput Thomas Crown Affair, već kao antitezu tom žanru. Naslov govori o bijegu koji ne vodi nikuda: ni geografski, ni moralno. Putovanje umjesto oslobođenja donosi samo ogoljavanje zablude; pljačka je samo iluzija kontrole, trenutak u kojem se J.B. naivno uvjerava da je pametniji od sistema koji ga je proizveo. Sve što dobijamo i on i mi od ‘perfektno’ planiranog zločina je niz tihih, često ponižavajućih epizoda koje ga svode na puku sjenku lične nezaježljivosti.
-
About Schmidt (2002)
Neboder osiguravajuće kuće Woodmen kompletira depresivno sivi pejzaž zimskog grada u Omaha, Nebraska, Warren Schmidt željno iščekuje da kazaljka kancelarijskog sata označi kraj radnog vremena. To je i poslednji dan na poslu pred zasluženu penziju pa junak u poznim godinama sjetno gleda preko ramena dok poslednji put napušta svoj radni prostor. Zajedno sa suprugom Helen prisustvuje prijemu u roštiljdžinici pa su zidovi ukrašeni slikama nagrađivanih goveda i Warrena, zvijezde večeri.
Prvi dani penzije odmah nagovještavaju radikalni zaokret u pogledu svakodnevnih navika; Warren ima problema da nađe svrsishodnost i sada kada konačno ima vremena da sagleda svoj život frustriran je nezadovoljstvom. Nervira ga supruga, ćerka se udaje za uprazno entuzijastičnog kretena sa tarzankom a ne osjeća ni da je svojom karijerom promijenio svijet onako kako je u mladosti zamišljao. Nagla smrt supruge ga dodatno izbacuje iz ležišta i poslije 42 godine braka ponovo uči da brine sam o sebi.
Na nagovor sada pokojne supruge kupio je kamper i to je najbolja odluka koju je donio u životu jer ga primorava da ustane sa dupeta i počne da živi zlatno doba – ostatak života u kojem je slobodan da čini što hoće. Warren Schmidt nas kroz pisma šestogodišnjem dječaku iz Afrike kojega sponzoriše upoznaje sa tokom misli, bez mnogo opterećenja i imalo obzira kome piše, izbacujući sve na papir (papir sve trpi lool). Mrzovoljni, zatvoreni starac nema izbora nego da iz korijena mijenja svoje navike i da se prilagodi poznoj dobi kao nečemu sasvim normalnom.
Život na putu donosi mu priliku da posjeti neka od znametinih mjesta sa, na golo oko dosadnog područja daleko od bilo koje civilizovane sredine: upoznajemo ruralna mjestašca ogromne zabačene države Nebraska kao što su Holdridge, Custer County, Kearney. Za njih je Warren emotivno vezan ili evociraju uspomene iz mlađih dana, a snimanje na autentičnim lokacijama doprinosi realističnosti i skučenosti male sredine.
Godine nisu uzrok njegove loše komunikacije sa ćerkom – pravi razlog leži u namćorastoj, egoističnoj prirodi koja ga je uvijek tjerala da misli o sebi. Dok je mozak bio zaokupljen poslom sve je bilo u redu. Sada kada je potrebno napraviti bilo kakav korak shvata da se potpuno izolovao od svijeta. Uspostavljanje komunikacije sa ćerkom dolazi nevoljno ali ima preporađajući efekat na mrzovoljnog starca. Pravi preporod je zapravo počeo sa pomoći Nduguu, afričkom klincu u nevolji čiji je sponzor. Simbolična mjesečna uplata na račun donijela mu je nenadano donijela spokoj.
Komične situacije u kojima se zatiče Warren su još smješnije u interpretaciji Jacka Nicholsona koji je zavrijedio Zlatnog Globusa i nominaciju za Oskara za glavnu mušku ulogu. Dvostruki oskarovac poznat po dinamičnim ulogama u ovom ostvarenju igra mirnog, introvertnog i zatvorenog junaka. Osim njega nominaciju je zavrijedila i Cathy Bates u epizodnoj ulozi majke mladoženje Randalla (Dermot Mulraney), dok je uloga Schmidtove ćerke Jeannie pripala Hope Davis. Reditelj Alexander Payne prati svoje debitantsko ostvarenje Election sa još jednom neubičajenom komedijom prožetom melanholičnim tonovima o svakodnevici običnih ljudi sa američkog Midwesta.
-
Najboljih 25 filmova iz 25.
Vrijedno spomena a nije se našlo na listi:
Highest 2 Lowest – Spike Lee
Egocentrični (a kakav drugo može biti) muzički producent u vrtlogu drame o otmici sa autentičnim potpisom vrsnog poznavaoca njujorškog mentaliteta Spike Leea.
A House of Dynamite – Kathryn Bigelow
Ludaci sa prstima iznad tastera za lansiranje bojevih glava su pustili ruku i hladnoratovska noćna mora postaje stvarnost. Manje je bitno ko je krivac kad smo se samoistrijebili.
If I Had Legs I’d Kick You – Mary Bronstein
Žongliranje posla, karijere i zdravstvenih tegoba djeteta rezultira dovođenjem majke do ivice nervnog sloma i još jednom potvrđuje važnost partnerske inkluzije.
Bring Her Back – Michael & Danny Phillipou
Pomjeranje granica između života i smrti je samo jedna od stvar koje bi majka uradila za svoje dijete pa makar i po cijenu tuđih života.
Depresija i suicidalne misli često rađaju najljepše feelgood / ljubavne priče, pogotovo u vrijeme praznika.
Subjektivna lista najboljih filmova iz 2025.
25. Companion – Drew Hancock
Kontrola je jača od želje za tehnološkim napretkom a čovječanstvo će se naučiti o kohabitaciji sa AI milom ili silom.
24. Phoenician Scheme – Wes Anderson
Još jedna prepoznatljiva priča Wes Andersona puna ekscentričnih čudaka i divnih vizuala i povratak nakon osrednjih Asteroid City i French Dispatcha.
23. Weapons – Zach Cregger
Neobjašnjivi nestanak omladine malog grada se pretvara u priču o zaposjednutosti i vještičarenju a uvijek je neko drugi odgovoran za probleme sa djecom.
22. Sovereign – Christian Swegal
Radikalni ekstremisti nisu prijetnja samo sa Bliskog Istoka, što potvrđuje Nick Offerman u istinitoj priči njegovog lika u krstaškom ratu sa trulim sistemom.
21. She Rides Shotgun – Nick Rowland
Otac pokušava da zaštiti ćerku od sopstvenih grešaka u trileru ceste po američkom Srednjem Zapadu.
Duga veza je utočište partnerima za prikrivanje nedostataka gdje potraga za nedostajućom polovinom dobija novo značenje.
Želja za slavom, pratiocima i lagodnim životom izvlači najgore iz ljudi, ali šoubiznis je unosna rabota.
18. The Ugly Stepsister – Emilie Blichfeldt
Opterećenost fizičkim izgledom kroz mit o Pepeljugi daje hororične rezultate uz izdašnu dozu samopovređivanja i nazadne medicine.
Smrt na hiljadu i jedan način dolazi po sve nas i ne postoji način da je izbjegnemo već samo da naučimo da živimo u njenoj sjeni.
16. No Other Choice – Park Chan-Wook
Čovjek bez prihoda nije ljudsko biće a za posao spreman je da uradi, jer neće se časovi violončela sami platiti.
15. Hedda – Nia De Long
Aristokratski svijet pun je svjesnog obmanjivanja krašenog manipulacijama, lažima i zabadanjem noža u leđa najbližima, sa sve Ibzenovim potpisom.
14. Mastermind – Kelly Reichardt
Visoko mišljenje o sebi ne donosi nužno zasluženo priznanje i novac i mozak operacije ostaje samo naslov na početku filma.
13. One Battle After Another – Paul Thomas Anderson
Bunt protiv sistema ima svoju cijenu dok mašinerija tajnih društava neumitno melje i bogati se nauštrb pojedinaca.
12. Wake Up Dead Man: A Knives Out Mystery – Rian Johnson
Treća misterija ubistva iz serijala o detektivu Benoit Blancu donosi priču o ludaku svešteniku koji mržnju sije iza mantije dok mu se oštrica bodeža ne zarije u leđima.
11. Die My Love – Lynne Ramsay
Brak, čudo rađanja i podizanje bebe nisu tako čudesni kako ih starije generacije dočaravaju. Veoma je bitna podrška i uključenost partnera u cijeli proces.
10. Sentimental Value – Joachim Trier
Generacijska trauma ispričana kroz prizmu kuće u kojoj su se smjenjivali članovi porodice i filmska umjetnost kao sredstvo komunikacije.
Sa familijom je najteže a kada se umiješaju otuđenje, PTSP i potomci preživljavanje bola je jedina nada u izliječenje. Uz izdašnu porciju mitske simbolike prirode, naravno.
Niko nema iluziju da je rat nešto glamurozno a tek ne nakon vremena provedenog sa američkom četom u čekalici na gostujućem terenu.
Grčki reditelj nastavlja saradnju sa svojom muzom Emmom Stone i oživljava najveći strah čovječanstva – šta ako su sve teorije zavjere tačne?
6. Jay Kelly – Noah Baumbach
Hollywood je ružna zvijer sa dopadljivom fasadom a ostarjeli glumac u zlatnom kavezu je odličan primjer za to.
5. Frankenstein – Guillermo Del Toro
Gdje se spajaju horor i mitologija tu je i španski maestro kojem je jač strana karakterizacija ‘čudovišta’.
4. Train Dreams – Clint Bentley
Kontemplativni drvosječa svjedoči mijenjanjem najrazvijenije zemlje svijete u prošlom vijeku uz lični gubitak, u tihovanju u netaknutoj prirodi.
Kao da nije dovoljno frke sa rasizmom na Jugu morali su da se pojave zombiji kao još jedan sloj američke ksenofobije ali ne mogu da ugase luču afroameričke kulture.
2. It Was Just an Accident – Jafar Panahi
Minorni incident kao što je pokvareni automobil pokreće domino efekat i priču o ratnim zvijerstvima i počiniocima koji se nesmetano miješaju sa masom.
Nijedan virus nije ubitačan kao ljudska glupost a Eddington je oličenje svega što nije u redu sa SAD, Zapadom i planetom Zemljom.
-
A Midnight Clear (1992)
Sklad bijelim pokrivačem pokrivene šume kvari nekontrolisani izliv emocija vojnika. Dok njegov saborac iz čete pokušava da ga dozove pameti počinje naracija. Decembar je 1944. u Ardenima i vode se prelomne ratne kampanje – saveznicima je potrebno da izdrže finalni nalet neprijatelja i zapute se ka Berlinu, a to je ujedno i poslednji trzaj otpora desetkovane njemačke armije. Grupa američkih vojnika zadužena je za prikupljanje operativnih podataka sa terena i sa startne brojke 12 spali su na tri od kojih je PTSD-om pogođenim Mother najstariji sa 26 godina.
Ostatak golobrade čete predvodi mladi poručnik Will Knot (ha!) koji ne haje mnogo za činove kao i većina pravih vojnika upoznatih sa hororima direktnog sukoba na frontu. Tu su još i nesuđeni svješetnik Father, mehaničar Bud, prevodilac jevrejskog porijekla Stan i najsposobniji vojnik među njima Mel. Dobijaju zadatak da potraže patrolu koja se nije vratila iz izviđanja i zauzmu usamljeni dvorac u šumi. Na straži čuju njemačke glasove svuda oko položaja koji su dobili zadatak da brane ali nešto je neobično. Prvo im neprijatelj poželi laku noć a onda se povuče bez uobičajenih netrepeljivosti.
Po dnevnoj svjetlosti se i sami uvjeravaju da je riječ o grupi vojnika odsječenoj od sopstvene čete i čine ih dječaci još mlađi od njih i starci. U iščekivanju paljbe amerikanci naprave Sneška Belića sa pogrdnog porukom za Hitlera a Njemci uzvraćaju grudvama i kićenjem jelke. Obije strane jednako su site borbe i pogubljene u samoubilačkim naredbama da se radije odlučuju da prihvate neočekivanu humanost koja je probudila dobro u svima njima. Jedino je Mother toliko skrhan ličnim gubitkom da je izgubio kontakt sa stvarnošću.
Dvorac funkcioniše kao medijum, ne samo između suprostavljenih tabora, već između ljudske dobrote i ratnog zločina. U svijetu u kojem je razaranje dio svakodnevnice stoji dostojanstveno i prkosno dokazujući da ljudska priroda ne mora biti uvijek destruktivna. Umjetnička djela vajarstva i slikarstva pokazuju još jednu ljudsku sklonost – sklonost ka stvaranju nečega vanvremenski lijepog bez ikakve potrebe za ličnom koristi.
Prijateljstvo između promrzlih vojnika ruši jezičke barijere i osjećaj pripadnosti briše razlike među njima – i ideološke i jezičke. Svako od njih ima dom kojem bi se vratio i tim zajedništvomm dokazuju da nisu usamljeni u mahnitom ubijanju do smrti i da nisu mašine koje bespogovorno povlače okidač.
Pješadinci su pioni u rukama oficira koji ih raspoređuju i žrtvuju po mapi pod izgovorom napredovanja i osvajanja teritorije. Sjećanje iz rodne SAD prije nego što su doputovali u nepoznatu stranu zemlju pokazuje da je 11 od 12 članova nije nikada imalo odnos sa suprotnim polom. Gubitak nevinosti sa djevojkom koja je izgubila vjerenika u ratu govori o onome što ih čeka na prvim borbenim linijama. Pri ulasku u dvorac puštaju srnu iz zatvorene prostorije što je još jedan simbol gubitka čednosti – ili je možda upravo to naznaka ljudskosti koja ih razlikuje od nadređenih?
Antiratni film dobija novu dimenziju sa modernim ostvarenjem – nelagodnost koju donose subjektivni kadrovi lutanja nepoznatom teritorijom u izvjesnoj mjeri olakšana je eterealnim instrumentalima koji nagovještavaju da će se sve okončati. Niko ni ne pomišlja o potencijalnom srećnom kraju ali ako je narator poživio da ispriča neobične događaje koji se mogu smatrati Božićnim čudom ukoliko u ratnom razaranju bilo kakav ishod može biti srećan. Na kraju, u bijeloj tišini Ardena, rat se na trenutak pretvara da ne postoji. Ne zato što je pobijeđen, već zato što su obični ljudi nakratko odbili da u njemu učestvuju. Priča ne govori o primirju, već o kratkom, gotovo sramnom podsjećanju da je ljudskost uvijek bila moguća – samo nikada dozvoljena.
-
Quiet is the Night (1978)
Spokoj poslijeratne (Veliki rat) euforije malog poljskog grada narušava serijski ubica čija su meta dječaci. Malokalibarskim pištoljem im prosipa mozgove dok ih mami igračkicom mačke. Građani se ne osjećaju bezbjedno i sva krivica je svaljena na neadekvatan rad policije. Teret odgovornosti pao je na vrsnog kriminologa i komesara Hermana čuvenog po velikom broju riješenih teških slučajeva. Lično shvata hvatanje nepoznatog zločinca i potpuno je opsjednut slučajem.
Uspješnost karijere Hermana trpi porodični život – ženske figure u njegovom životu nema a odnos sa sinom Walterom duboko je narušen očevim kritičkim odnosom i stalnim zabranama. Walter je bistar mladić svijetle budućnosti, opsjednut putovanjima i zajedničkim snovima o pomorskim avanturama sa drugarom Bernardom. Strogi otac ništa ne odobrava u vezi njegovih vanškolskih aktivnosti što rezultira zahlađenjem odnosa i Walterovom još jačom željom da se odmetne od kuće.
Slično kao i u mnogo čuvenijem Fritz Langovom M i policija i javnost su potpuno opterećeni istragom dok neki policijski činovnici koriste medije da bi pokrili očigledne propuste vlasti. Herman nema nikakvih skrivenih pretenzija i kao lovački pas slijedi trag ubice koji ga vodi ka problematičnom mornaru Stepeku uključenom u slučaj porodičnog nasilja. Tapkanje u mraku jednako je zbunjujuće i za inspektora i za gledaoce jer je teško razlučiti da li je pravi počinitelj Stepek, koga nadimak povezuje sa igračkama pronađenim na mjestu zločina, ili je krivac stariji muškarac Raster koji stalno slijedi i iz daljine posmatra Waltera.
U osnovu proceduralne drame je preispitivanje odnosa oca i sina koji su razdvojeni nedostatkom majčinske figure i spomenutim nerazumijevanjem. Walter čak pokušava da riješi slučaj da bi odoborovoljio oca i natjerao ga da promijeni mišljenje o njemu. Tinejdžerski bunt i bijes ga tjeraju da srlja u nepromišljene odluke o napuštanju kuće i ishitrene telefonske prijetnje ocu. Novogodišnji praznici bojaju ledene zimske tonove i atmosferu hladne nesigurnosti u kojoj svaka nepoznata ličnost u mračnoj uličici može biti počinilac. Upravo to praznično raspoloženje može raskraviti očevo srce i natjerati ga da konačno napravi iskorak ka svome jedincu. Tu tek dolazi do potpunog obrta gdje shvata da je mnogo zakasnio sa ispoljenom nježnošću.
Državni službenik previše je ponosan da bi svoga nasljednika uhapsio kao neočekivanog ubicu ali je uz pomoć bliskog saradnika uništio sve tragove koji bi doveli do takvog zaključka i podmetnuo ih nevinom čovjeku koji će uz dovoljno posrednih dokaza biti osuđen. Svjestan da ostaje bez jedine voljene osobe nakon što je izgubio suprugu on ne želi sebi ništa da olakša, već se odlučuje da sprovede pravdu na način na koji će zadovoljiti svoju profesionalnu stranu, nakon čega može i sam priključiti umrlim voljenima. Previše žrtve na poslu dovelo ga je do bezpovratnog položaja i sada mora preći i posljednju granicu, počiniti zločin i zataškati sinovljeve krvave tragove u neočekivano tragičnom epilogu.
Istorijska drama sa početka XX vijeka snimana je na fenomenalno opremljenim setovima i propraćena uvjerljivom i dovoljno komplikovanom pričom koja drži pažnju do poslednjih trenutaka. Počeci korišćenja forenzičke nauke u svrhu pronažalenja ubice (foto robot, otisci prstiju) pomažu delikatnom balansiranju jurnjave za surovim ubicom i porodične drame u prazničnom duhu. To naslov ne svrstava direktno u giallo ostvarenja jer fali živopisnih krvoprolića ali ima dovoljno surovosti da ljubitelje žanra podsjeti na Fulciev Non si sevizia un paperino.
-
The Baltimorons (2025)
Neuspjeli pokušaj samoubistva dežmekastog Cliffa na tavanu otvara novu, dijalogom vođenu dramu Marka Duplassa. Nakon toga junak, nesuđeni stand-up komičar i improvizator, odlazi sa djevojkom Brittany kod njenih roditelja da zajedno provedu Badnje veče. Djevojka ne želi ni da čuje da njen šest mjeseci trijezan vjerenik ide na nastup na koji ga poziva stari ortak Marvin i on se lagano povinuje njenoj želji, jer mu nedostaje hrabrosti da se suoči sa svojim starim životom, bez asistencije alkohola.
Simbolično saplitanje o prag vjereničine kuće rezultira lomom zuba – Cliff je prinuđen na potragu za zubarom, ali to je lakše reći nego učiniti uoči najvećeg hrišćanskog praznika. Jedina doktorica koja mu odgovara je Didi, dokazana radoholičarka koja je imuna na njegove namjerno usiljene šale. Ono što je trebalo da bude rutinski zahvat pretvara se u dan koji provode zajedno. Doktoričin bivši suprug odabrao je Badnji dan za vjenčanje i pozvao je njihovu ćerku i unuku na večernju proslavu. Cliffu, sa druge strane, auto odnosi pauk i on ostaje bez prevoza pa se Didi sažaljeva i odvozi ga do vozila. To je samo početak cjelodnevne odiseje kroz koju se često mijenja dinamika odnosa — čas jedno insistira na društvu dok drugo uzmiče. Od dvorišta sa zaplijenjenim automobilima, preko nesuđene utješne večere u restoranu, neskladni par primjećuje više sličnosti i uzajamne privlačnosti nego što su voljni da priznaju.
Svaka zajednička avantura otkriva po fragment iz njihovih života i pojačava osjećaj bliskosti. Cliffu je potreban neko ko razumije njegovu potrebu da ne živi običnim životom i shvata da je komedija strast od koje se prinudno odrekao nakon nesretnih okolnosti. Didi po prvi put dobija valorizaciju koju nije nikad imala od prethodnog i zahtjevnog supruga. Njegova vještina improvizacije djeluje korisno pri susretu sa srećno vjenčanim suprugom i iritantnom novom ženom, a njena spontanost mu daje krila da se vrati svojoj najvećoj ljubavi — javnom nastupu.
Uzajamno izlivanje i uslišavanje najintimnijih osjećanja omogućava rađanje najčistijih emocija i par stupa u romantični odnos. Naravno, svako razumno promišljanje ih upućuje da se ne bi trebali upuštati u to, ali srce je najjači ljudski organ. Priča ne nudi nikakve komplikacije, niti vratolomne zaplete. Jedan muškarac i jedna žena stoje ogoljeni jedno spram drugog u noći kada sigurnost ima najvažniju ulogu. Praznično čudo leži u pronalaženju sreće onda kada joj se najmanje nadamo i to na najneočekivanijim mjestima. Upravo ta prirodnost je nedostajala njihovim prijašnjim vezama.
Veče u kojem su odlučili da se prepuste osjećanjima nije ni grandiozno ni melodramatično, već spontano, tiho i nezgrapno, ali potpuno njihovo. Cliff je u krizi identiteta i kao arhetipski nesigurni lik brani se neadekvatnim humorom. Didina pragmatičnost u poslu nije joj donijela sreću u emocionalnim odnosima i savršeno je protivteža junakovoj neurotičnosti. Konačni utisak je da postajemo svjedoci — ne romanse, već procesa emocionalnog resetovanja. Reditelj postavlja pitanje da li je moguće započeti nešto novo kad još nismo završili sa onim starim — i ne daje konačan odgovor, nego dopušta da spontana dinamika protagonista odvede priču u neočekivanom pravcu.
-
Don’t Open Till Christmas (1984)
Bezbjednost graðana Londona je ugrožena pojavom serijskog ubice, a nije riječ o Jack the Ripperu. Prazničnu atmosferu narušava ubica Deda Mrazova a motiv ostaje nepoznat. Sumnja pada na Cliff Boyda dok se njegova djevojka Kate suočava sa gubitkom oca. Detektiv Harris i poručnik Powell su jedini koji se ubici mogu naći na putu. Ubrzo i to biva dovedeno u pitanje kada se novinar Giles namerači da otkrije tajnu detetktiva Harrisa. Kako će se razmrsiti ovo klupko ostaje nepoznanica do samog kraja, isto kao i sadržaj paketa koji je glavni detektiv na slučaju dobio od nepoznatog pošiljaoca.
Veliki broj ubistava živopisno je dočaran skromnim efektima, a oružja kojim su počinjena variraju od hladnog oružja poput žice, noža, britve i koplja do pištolja i roštilja za pečenja kestena. Crveno odijelo Deda Mraza postaje simbol smrti a likovi ispod brade i kape dostojni su prezira da ih je teško sažaljevati. Jedina humanizovana žrtva je Katin otac da bi se oko nje i njenog momka vrtjela cijela priča.
Naravno da policija tapka u mraku i istražitelji osjećaju pritisak nareðenih što daje elemente proceduralne drame. Gluma je najblaže rečeno osrednja i priča je neujednačenog ritma pa djeluje da su ubistva samo haotično poreðana bez posebnog reda i smisla. Teško je povjerovati u romantični podzaplet izmeðu Harrisa i Kate, što zbog neuvjerljive glume, što zbog razlike u godinama i rupa u scenariju.
Nekoliko tragova nas namjerno usmjerava u pogrešnom pravcu kao u pravoj istrazi serije zločina, ali rasplet treba vidjeti da bi se uvjerili da je stvarno istinit. Priča o traumi iz djetinstva toliko je nebulozna da je groteskna, a epilog je, najblaže rečeno, bombastičan. Razrješenje praktično ne postoji. Ubica posmatra žrtve iz prvog lica pa se može govoriti i elementima karakterističnim za giallo / slešer podžanr.
Soundtrack je bogat synth temama i izlišnom dozom ničim izazvane golotinje. Muzika je vjerovatno najčvršći element filma. Synth teme nose i ritam i emociju i čine film interesantnim kada narativni elementi otkažu. Neskladnost postaje glavna odlika – scene se ponekad zalijepe jedna za drugu bez logike, kao da reditelj nije mogao da se odluči da li prvi slešer, policijsku dramu ili karneval apsurda. Powellov pogled kad shvati da mu novinar nudi pomoć u istrazi — to nije gluma, to je čovjek koji izgleda kao da se pita zašto je prihvatio ulogu. Cliff izgleda kriv čim se pojavi, ali ne kriv kao lik koji nešto krije nego kao glumac koji izrazom loca odaje da je tog dana zakasnio na set. Katina ljubomora, gnijev ka partneru i cijukanje sa istražiteljem su očajni. Sve ovo stvara neplaniranu, ali simpatičnu nesigurnost — nikad ne znamo ko će se pojaviti, nestati, ili poginuti u idućih pet minuta.
London u vrijeme praznika djeluje kao savršeno haotična postavka – od tržnih centara, preko kuće strave do pozornice na kojoj nastupa Caroline Munro u kratkoj (muzičkoj) roli. Cliff i Kate se mogu protumačiti kao lažni protagonisti jer jedno od njih postaje žrtva, a o drugom nema ni spomena u traljavom razrješenju. Treba pogledati istini u oči i priznati da je ovaj naslov legendaran zbog ubijanja pijanih Deda Mrazova i očajne glume niske produkcije, sa dovoljno šokatnih trenutaka da dostigne kultni status.
-
Die My Love (2025)
Preseljenje u kuću nedavno preminulog Jacksonovog strica idealna je osnova za zajednički život sa suprugom Grace, doduše, daleko od njihovog New Yorka. Krajolik ukazuje na izolovanost i izostanak bilo kakvih urbanih naseobina ali ljubav je dovoljna pokretačka energija mladog para. Barem u početku, dok ne iščili početna mladenačka euforija. Ništa od njegovog seta bubnjeva u ćošku a i njen veliki američki roman stagnira.
Roðenje sina donosi radikalnu promjenu u dinamici odnosa i novopečena majka ima problema da se vrati svom životu a suprugovo odbijanje ne doprinosi da se osjeća poželjno. Pukim samozadovoljavanjem ne može da utoli svoje animalističke nagone a simboli narušenog psihičkog zdravlja mogu se vidjeti u svakoj dnevnoj rutini. Dok kapa mastilo po papiru miješa joj se naviruće mlijeko iz dojki u veoma grafičkoj metafori mentalne deteorioracije a nedostatak gradskog života na koji je navikla prikazan je ponavljajućom vizijom motoriste u daljini.
Jackson samo u odreðenoj mjeri pokazuje razumijevanje za zdravlje supruge – on se brzo vratio poslu i obavezama nevezanim za kućne poslove i zbog toga može da sačuva razum. Iako nikada nije prikazan čin prevare različita pakovanja kondoma u pretincu sugerišu švrljanje sa strane koje nije samo puka Graceina paranoična projekcija. Još jednom je muškarac bezosjećajan za partnerkine tegobe i dovoljno sebičan i nezahvalan zato što brine o njihovom djetetu.
Suprostavljena mladoj majci je Pam, Jacksonova majka koja je nedavno ostala bez supruga i ima problem da nastavi dalje sa životom. Nemirenje sa stvarnošću reflektovano je preslaganjem stvari pokojnog Jacksonovog oca i mjesečarenjem. Ipak je ona ta koja ima više razumijevanja za Graceine tegobe zato što ih je i sama osjetila. Majčinska zaštinička priroda joj ne daje da je do kraja podrži i Grace ostaje okovana prirodom i svojim najmračnijim mislima. Prinudna institutializacija ne donosi boljitak i vrijeme je da preispita odnose sa muškarcem u kojeg je nekad bila zaljubljena. Vatra koja proždire šumu sa početka znatno je zlokobnija od metafore i labilna tragična junakinja joj se svojevoljno prepušta kada više ne vidi izlaz iz tame svoje podsvijesti.
Nije strana tema pomračene psihe rediteljki Lynn Ramsay – od početaka i odrastanja u smećem zatrpanom Škotskom u Ratcatcheru, preko Morvern Callar i njene Božićne tragedije do roditelja koji ne znaju odakle im puca od postupaka sina u We Need to Talk About Kevin. Ne iznenaðuje ni izbor teme ni perfektna analiza postporoðajne depresije jer je na scenariju radila sa još tri dame. Ostatak posla maestralno je odradila Jennifer Lawrence uz podršku Roberta Pattisona, Sissy Spacek i Nick Noltea. Grace ostaje sama — ne kao simbol ili studija slučaja, već kao žena kojoj ljubav nije bila dovoljna da preživi sopstveni um.
-
Eat the Night (2024)
Otvoreni svijet video igrica omogućava igraču beskonačne sate uživanja, a sve je uzdignuto na veći nivo sa jedinstvenim online ugođajem. Udio gejminga u životima ljudi je nemjerljiv i nepobitan – mladić sa degenerativnim mišićnim oboljenjem nije bio u mogućnosti da spozna spoljni svijet pa je oko sebe okupio čitavu zajednicu ljudi, kao što je zabilježeno u jedinstvenom The Remarkable Life of Ibelin (2024). Grupa dokonih filmskih stvaraoca u periodu covid zaključavanja je organizovala postavku Šekspirovog Hamleta u GTA online svijetu (sa sve audicijima, probama i usaglašavanjem slobodnog vremena glumačke postavke) u neponovoljivom Grand Theft Hamlet (2024).
Virtuelni prostor slash and hack igrice Darknoon je jedini prostor u kojoj mlada i asocijalna Apo ima priliku da se iskaže. Na igru ju je navukao stariji Pablo koji je malo bolje prilagođen ali njegov društveni život je vezan sa proizvodnjom i dilovanjem ekstazija. Kada dođe u sukob oko teritorije sa lokalnim kriminalcima kao pomoć angažuje Nighta koji mu se priključuje u potrazi za lakom zaradom. Saradnje između dvojice je toliko dobra da brzo stupaju u intenzivnu emotivnu vezu i zaljubljuju se jedan u drugog, dok neprilagođena Apo iščekuje neminovno gašenje servera zakazano za zimsku kratkodnevnicu.
Priča u stvarnosti manje je zanimljiva od one koja se dešava na kompjuteru – banda želi da istjera svoje po svaku cijenu i namještaju Pabla koji završava u zatvor. Ionako ljubomorna i od stvarnog svijeta otkačena sestra ima problem da se poveže sa bilo kim, a naročito sa čovjekom kojeg smatra odgovornim za odvajanje od brata. Night pronalazi okolni način da joj se nađe na njenom terenu, unutar Darknoona i ponudi joj neophodnu utjehu i prijateljstvo koje joj je očajnički potrebno.
Night je najčistija figura u čitavoj priči – dok je Apo puna tinejdžerskog bijesa a Pablo gorčine ka cijelom svijetu on ni u osveti ne može da ostane dosljedan. U kući kriminalaca se sažaljeva na oca vođe bande i umjesto da je zapali kako je planirao on starcu vezanom za krevet pruža utjehu. Njegova funcija u ovom svijetu je da daje a svoju dobronamjernost skupo plaća teškim batinama koje ga trajno vezuju za krevet u životima onih koje je dodirnuo ostaje nemjerljiva praznina.
Doček kraja igrice i gašenja toliko voljene igrice može se posmatrati kao životna neumitnost – bilo smrti, bilo prelaska na sljedeći nivo – u slučaju Apo odrastanja, a u slučaju Pabla preuzimanje odgovornosti. Odsustvo očinske figure zauzete putovanjima i očigledan nedostatak majke ne mogu poslužiti kao izgovor za izbjegavanje suočavanja sa problemima. Kraj dolazi naglo i bez najave, sve se zamrzava, ostaje prazan ekran i jedino što preostaje junacima da nastave dalje ili se prepuste bujici letargičnosti. Night, za razliku od brata i sestre nije te sreće da više može da bira, ali je on je za života svjesno izabrao život i njegovu pozitivnu stranu. Epilog u kojem zmija, Pablov ljubimac, leži mrtva u terarijumu ni za njega ne najavljuje boju sudbinu od života u zatvoru nakon impulsivno počinjene osvete. Jedino ostaje nada da je Apo izvukla lekciju iz metaforičkog umiranja u igrici i smogla snage da se uhvati u koštac sa nadolazećim problemima.
Nedostatak bolje karakterizacije i plitku priču nadomještava magična uloga svijeta igrica u kojem je sve moguće i potvrđuje da je slobodu moguće naći na mjestima na kojima se najmanje nadamo. Sivilo urbanog gradskog jezera i sveopšti turobni tonovi potpuno zasjenjuju činjenicu o dolazećim praznicima i koliko svi protagonisti, uključujući i nedovoljno razrađene članove bande imaju malo razloga za bilo kakvu životnu radost. Usljed takvog način izolacije povratak šlajštećim bojama virtuelnog svijeta djeluje još eksplozivnije i čini izolaciju opravdanom ali ne do te mjere da se zanemari stvarnost.
-
On Body and Soul (2017)
Zimski pokrivač u šumi ne smeta paru jelena da bezbrižno spokojno uživa u vanvremeneskom sadašnjem trenutku koji se više nikada neće ponoviti, kako samo životinje nagona znaju da opšte, bez pretenzija i pritajenih namjera; tranzitna životinja nakon rogate divljači, ponosa šume, je krava, znatno manje dopadljiva / agilna domaća životinja pripitomljena da služi čovjeku kao izvor mesa i mlijeka; konačno na vrhu lanca a na dnu skale sreće nalaze se ljudi, zaposleni u mesari.
Centralni lik je finansijski direktor Endre, čovjek u godinama sa ukočenog rukom, vidljivi hendikep koji mu pritiska ionako labilno samopouzdanje. Svoj posao obavlja často i pošteno, imajući na umu samo dobromit firme i kvalitet mesa. Nova kontrolorka kvaliteta je doktorka Maria koja unosi buru u inače ‘normalni’ kolektiv, jer je opsesivno kompulsivno vezana za čistoću, slijepo se pridržava visokih standarda i što joj je možda najteže oprostiti, ne uklapa se ni u jednoj sredini.
Jelenske slike i netaknuta divljina se smjenuju sa povratkom morbidnom poslu obrade mesa i pokušajem Endrea da uspostavi konekciju sa robotizovanom Mariom. Obijanje medicinskog ormarića i krađa sredstva za stimulans bikova pokreće policijsku istragu koja dalje vodi do spajanja šumskih scena sa realnošću. Endre i Maria dijele isti san u kojem zajedno trčkaraju po šumi. Naravno, u stvarnosti imaju problem da uspostave odnos, svako blokiran iz svojih razloga. Zajedničko sudbnosno sanjarenje može jedino da prestane ako na javi ispolje nespornu privlačnost. To je mnogo komplikovanije nego što se čini, naročito emocionalno učaurenih osoba kao što su oba junaka.
Endre je u lijepoj introvertnoj djevojci pronašao nešto na šta je želio da zaboravi, a to je iskreno osjećanje ljubavi; Maria, sa druge strane ne doživljava starijeg muškarca kao stereotipnog predstavnika ‘snažnijeg’ pola – sa njim se osjeća sigurno kada je najranjivija, u snu kada se ruši barijera između svjesnog i nesvjesnog. Sva nauka ovoga svijeta nije u stanju da objasni ljudski um i njegovo privlačno svojstvo sa drugim predstavnicima misaonih bića, što je jedini razlog zbog čega smo superiorni u odnosu na životinje.
Iskusna mađarska rediteljka Ildiko Eneyedi secira muški rod kroz Endrea, normalnog muškarca starog kova koji i dalje vjeruje u viteštvo, čast i dostojanstveno držanje. Njegovo vrijeme prolazi ali ne pridaje tome više pažnje nego što to radi njegov dugogodišnji kolega Jeno, mizogini seksualno opterećeni primjer onoga kakvim se muškarci ponašaju u čoporu, a tu je Šandor, superiorni muški primjer na vrhuncu snage, krcat testosterona i pokretačke energije karakteristične za mladost.
Pod strogom lupom su i dame koje su prikazane kao čvrste, senzualne žene koje drže do sebe. Maria, iako se ne može najbolje snaći u spoljnoj sredinom odiše spiritualnošću i spokojem karakterističnim za inteligentne povučene ljude. Psihičke tegobe su ozbiljne i sa njima treba delikatno postupati prema upustvima profesionalaca. Srećom snaga prave ljubavi spriječila je potencijalno nesrećni kraj. A sa ostvarenjem odnosa dolazi i spokoj u nesvjesnom dijelu bića, koje uvijek precizno šapuće razumu ono što želi.
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
filmaginacija.blog 