Hot Rods to Hell (1967)

Automobil je toliko više od pukog prevoza transportacije, naročito na golemom sjeverno američkom kontinentu, gdje se razdaljine između najbližih naseljenih mjesta mjere stotinama kilometara.  Drugačija je i percepcija onoga što se od ljubimca četvoročkaša očekuje, pa su kubikaže i snaga motora, a samim tim i potrošnja goriva znatno veći od evropskih. Toliko moćne mašine su vrijedno sredstvo saobraćaja za one pažljive, a ubojito oružje za nepromislene. Fascinacija društva trkama prenabudženih automobila imala je uporište u holivudskoj ikoni u James Deenu. Opsjednutost mladih probijanjem granica brzine i gutanjem kilometarskih puteva, predstavnika trijumfalnog čovjekovog osvajanja.  Neučinkovita kontramjera je puštanje originalnih snimaka gnusnih nezgoda budućim vozačima, ali kao što je svima dobro poznato, svako je u svojim očima neprikosnoveni gospodar drumova i nepogrješivi vozač.

Porodica Phillips kao da je ispala za novogodišnje čestitke – upravo gospođa Phillips sa sinom i ćerkom željno iščekuju oca sa ukrašenim božićnim drvcetom. Tom, ni kriv ni dužan, doživljava tešku saobraćajnu nesreću nepažnjom drugog vozača. Srećom, posljedice nezgode nisu fatalne ni trajne, ali je psihički šok skrhao hrabrost dotad neustrašivog muškarca. Uz pomoć brata Billa porodica bira hotel u Arizonu blizu autoputa kao investiciju i vid terapije za Toma – promjena i konstantno sunce će prijati njegovim bolnim leđima.

Ćerki tinejdžerki Tini teško je da se pomiri sa preseljenjem usred nedođije a žena želi da podrži svog supruga, iako i njoj hvali razumijevanja za suprugov nedostatak hrabrosti. Mladima je nerezonska snaga tih automobila jedina eskpresija slobode, jer su njihovi roditelji prezauzeti brigom za svoju budućnost.

Omladina koja se iživljava u nemilosrdnoj pustari presječenoj cestom je za Toma ubrzani vid psiho-fizikalne terapije. Kroz borbu sa mentalno blokadom smogao je tjelesne snage da se odupre teroru dokonog Dukea, njegove napaljene djevojke Glorie i potrčka Earniea. Prelomni trenutak u kojem se odlučuje na borbi povezan je upravo sa zaštitničkim nagonom ka kćeri Tini, koju je dopadljivi dripac u bijesnom automobilom lako zaveo. Stari rođeni u prvoj polovini prošlog vijeka svakako nisu bili spremni za sve slobode koje su uživali adolescenti krajem šesdesetih.

Naslov televizijske produkcije je melodramatičan i na momente patetičan, ali kao artefakt vremena perfektno je zastario i nenamjeno je komičan, pa je teško se poistovjetiti sa junakom noir filmova Danom Andrewsom, iako on jeste realno žrtva. Pomamljeni omladinci su sredovječni muškarci uz podršku još uvijek neafirmisane Mimsy Farmer, pa je i njih teško razumjeti. Njena privlačnost i neprestana napetost u sceni jurnjave simbolizuju opasnost modernih impulsa, dok Earniev potčinjen lik nosi težinu kolektivne odgovornosti – ili njene odsutnosti.

Obračun dvije suprostavljene strane kulminira originalnim scenama jurnjave koje su uvertira za finalnu mentalnu borbu za volanom. Da li će da trijumfuje sredovječni muškarac i ostane stub familije ili stiže novi talas motorizovane anarhije koji moramo ćutke prihvatiti? Upravo je lični pečat reditelj Johna Richa ključan u stvaranju klaustrofobične atmosfere na beskrajnim cestama Arizone. Izborom širokih kadrova pustinje, prekinutih uznemirujućim ubrzanjima i rezovima pri iščekivanju sudara dodatno pojačava psihološki teret glavnog protagonisre. Kamera često prati Tomove nesigurne poglede kroz šoferšajbnu, čime se gledalac preba iz pozicije pasivnog promatrača u svjedoka unutrašnjeg konflikta. Na taj način priča ne ostavlja čistu podjelu na dobitnike i gubitnike, već prikazuje kako bilo koji pojedinac može biti razoružan vlastitim strahovima — poruka jednako aktuelna danas kao i kada je film izašao.

Leave a comment