Život nije tako zanimljiv kao filmski scenariji napisani da zadovolje dramske kriterijume ili posluže kao zabava. Kada događaji na velikom platnu prestanu da budu važni tada možemo da razmišljamo o unutrašnjim osjećanjima likova smještenim u najbanalnije životne situacije. U tim dosadnim svakodnevnim aktivnostima isplivava prava ljudska priroda i zamršeni međuljudski odnosi dobijaju realistične obrise.
Valerie se nedavno doselila u Berlin a najbolja drugarica se sprema za šestomjesečni poslovni angažman u Rimu. Sada je potrebno da pronađe i iznajmi novu sobu i tu joj u pomoć priskače Thomas – djevojka se useljava zajedno sa njegovom sestrom, njenim mužom i njihovom ćerkom. Ono što počne kao priča o Valerie i njenom ljetu u glavnom gradu Njemačke se brzo širi i postaje esej o životu odraslih u gradu tokom najvrelijih mjeseci u godini.
Ono što je odmah primjetno to je odsustvo tipičnih elemenata karakterističnih za ljetnje filmove – oblačno vrijeme i kontinentalna klima kao da ne dozvoljavaju da ljeto uzme zamah i u svoje vrelo krilo prihvati protagoniste. Previše su zaokupljeni junaci bivstvovanjem u sadašnjosti – Valerie radi na knjzi, Thomas se nedavno razveo i provodi vrijeme sa svojim sinom Louisom, a njegova sestra Marie i njen muž se vraćaju sa porodičnog ljetovanja nezadovoljni zbog još jedne trudnoće koja će im izokrenuti život. Jedini magični trenutak karakterističan za ljeto je kada se njihova ćerka sa bebisiterkom kupa na obližnjem jezercetu. Čak i bebisiterka dobija rolu u mozaiku stvarnosti – njen mladalački pogled na svijet, djecu i brak služi kao protivteža zrelim i na prvi pogled životom smorenih mlađih tridesetogodišnjaka.
Naglim rezovima i brzim prelazima između scena rediteljka nas sprovodi kroz intimu prosječnih junaka a u Rohmerovom stilu zaplet ne postoji – samo niz ljudi koji savlađujući izazove koji im se nalaze na putu egzistiraju najbolje što umiju. U slučaju introvertne Valerie to je suočavanje sa smrtnošću nakon moždanog koji pretrpi njen tata. Njen diskretni ljubavnik Thomas spoznaje i praktičnu stranu rastavljanja od žene sa kojom ima dijete i neminovnost prostornog udaljavanja i razdvajanja puteva. Njegova sestra i njen na prvi pogled sređeni bračni par ima i svojih izazova u vidu daljeg širenja porodice i preljube.
Vrhunac uzbuđenja dolazi kada plesnim pokretima zatvoreni likovi izražavaju svoje emocije, te scene Valerinog plesa sa bratom i bebisiterkin ples sa tatom na vjenčanju predstavljaju kulminaciju osjećanja koja su do tada bila skrivena iza svakodnevnih razgovora, ćutanja i sitnih gestova. U priči u kojoj ljudi rijetko otvoreno govore o svojim strahovima, željama ili razočaranjima tijelo ostaje jedino sredstvo komunikacije. Na nekoliko trenutaka prestaju da budu roditelji, podstanari, bivši partneri ili ljudi opterećeni budućnošću i pretvaraju se u osobe koje spontano reaguje na trenutak.
Berlin pritom nije samo pozornica radnje – grad je prikazan kao privremeni prostor u kojem se ljudi neprestano useljavaju, odseljavaju, započinju nove veze i završavaju stare. Skoro svi likovi nalaze se u nekoj vrsti prelaznog perioda. Čak i sporedni likovi djeluju kao ljudi koji su zastali između dvije životne faze. Upravo zbog toga naslov filma funkcioniše na više nivoa. Poput samog ljeta koje prikazuje, djeluje nenametljivo dok traje, a tek kada prođe postaje jasno koliko je tragova ostavilo iza sebe. Ne prolazi samo godišnje doba već i čitava životna razdoblja koja likovi pokušavaju da zadrže iako im neizbježno izmiču.
Posebno je zanimljiv način na koji režiser posmatra generacije. Djeca u filmu djeluju neopterećeno problemima koji muče odrasle, ali njihovo prisustvo stalno podsjeća protagoniste na odgovornost, prolaznost vremena i činjenicu da će njihove odluke imati posljedice koje prevazilaze njih same. Nasuprot tome stoji Valerijin otac čije zdravstveno stanje uvodi svijest o smrtnosti i podsjeća da se život ne sastoji samo od planova za budućnost već i od suočavanja sa njegovim krajem. Tako film gotovo neprimjetno obuhvata cijeli životni ciklus – od djece koja tek upoznaju svijet do starijih ljudi koji ga polako napuštaju. Publika u likovima može pronaći dijelove sopstvenog života: nesigurnost nakon selidbe, komplikovan odnos sa roditeljima, raspad veze koja nije završila mržnjom ili osjećaj da godine prolaze brže nego što smo očekivali.
filmaginacija.blog 