Obožavaoce Wes Andersona ništa ne može iznenaditi u vezi zapleta i junaka filma ceste (ili pruge) smještenog u Indiji – sama postavka radnje u kolijevku civilizacije omogućava prikaz šarenolikog kolorita. Tri brata, junaka priče iz imućne porodice koji nisu baš najprilagođeniji životu u stvarnom svijetu vucaju sa sobom kofere svoga pokojnoga oca, jer je to jedino što im je od njega preostalo, osim bogatstva i sigurnosti koji im je status visokog staleža donio, a porodica neodoljivo podsjeća na djecu Tenenbauma, čime reditelj još jednom na svoje protagoniste baca sijenku autoritativnog roditelja.
Francis je najpreduzimljiviji i organizuje cijelo putovanje sa sposobnostima kakve samo najstariji brat može da posjeduje. Imao je saobraćajnu nezgodu u kojoj je dobio brojne površinske fizičke povrede, što ga je natjeralo da razmisli o odnosu sa braćom i uz pomoć svog ličnog asistenta otštampa i plastificira itinirer nesvakidašnjeg putovanja. Peter ne može da se otkači od gubitka oca i koristi njegove naočare sa dioptrijom koja mu ne odgovara i nosi tatine ključeve od kola. Uskoro i sam treba da postane otac a jedina očinska figura koja mu je preostala je iritantni stariji brat sa kojim sitne čarke ne prestaju ni u zrelim godinama. John je pisac koji ni za šta u životu nije snosio odgovornost dok prozu koju piše naziva fikcijom iako braća lako prepoznaju sebe u likovima.
Putovanje na koje ih je brat proračunato odveo je potraga za majkom koja ih je ostavila zbog života u samostanu. Do destinacije je ogroman put i iznošenje neugodnih istina koje je razmaženim i emocionalno nezrelim junacima teško da prihvate. Rođena majka ne želi da ih vidi ali to ne mogu da prihvate kao istinu zato što je potrebno da ostvare lični kontakt sa ženom koja ih je napustila i posvetila se Bogu u planinama Himalaja. Još jedno razočaranje u biološku majku ih više ni ne iznenađuje, već u novom napuštanju konačno imaju priliku da nastave zajedno najbolje kako ko umije, kako su i do sada činila, ovoga put bez jurnjave za ženom koja ih ne želi u svom životu i bez kofera pokojnog patrijarha.
Ne postoji bolje zemlja za potragu za duhovnosti od Indije. Na jednom mjestu su prikazani mnogobrojni svjetovi koji koegzistiraju zajedno: siromašni dijele prevoz sa najbogatijama, život i smrt idu ruku pod ruku tokom obavljanja svakodnevnih obaveza. Sama smrt se ne posmtra tragično pa sahrana dječaka koji se utopio dok su spašavali njegove drugove im pruža priliku da se prisjete i sopstvenog bola povodom gubitka oca. Naravno u jednoj od najmnogoljudnijih zemalja na svijetu dostupna su svakojaka egzotična čudesa – od paunovih pera do ljekova za ublažavanje bolova koji se izdaju bez recepta.
Kamera se često zaustavlja na detaljima: izblijedjelim posterima Bollywooda na zidovima, strastvenim licima lokalnih putnika, a muzika je još jedan ključni element koji zaokružuje doživljaj. Soundtrack miješa zapadnjačke pop-ikone poput The Kinks i Rolling Stonesa s meditativnim kompozicijama Ryuichija Sakamota i Hare Kṛisna mantrama, stvarajući učinkovitu mješavinu unutar junaka, koja prenosi atmosferu između nostalgije i duhovne težnje. Ljudi koje srijeću junaci im omogućuju da dožive preporod i uzdignute glave se vrate svojim životima i odigraju najbolje što umiju sa kartama koje su im podijeljene.
filmaginacija.blog 