Dvoje tinejdžera blizanaca u konstantnoj su prepirci – Konstantin kontrira sestri a Elsa želi ono što njen brat ima, ali to je tipična porodična dinamika, bez zlih namjera. Zajedno se spremaju da na očevom jedrenjaku provedu ljetnji odmor. Ono što otac smatra rajskim ljetovanjem smara i davi izbirljive tinejdžere pubertetlije. Bez telefona, bez komfora na koji su navikli uče da se prepuste slatkim trenucima ljetnje dokolice. Ono što ne znaju je da je otac dogovorio da se susretnu sa majkom koja ih je kao klince napustila a jedina uspomena koja na nju imaju je kornjača ljubimac u terarijumu.
Odnosi između bivših supružnika duboko su narušeni činjenicom da ga je ostavila i otišla sa dvoje male djece. Tata teško može da pređe preko toga i od toga trenutka nikada nije naučio da se opusti, ne zato što nije želio već jednostavno jer nije bio u mogućnosti. Strastveni ribolovac ne može da uhvati ni jednu ribu i ne libi se da zbog toga izrazi svoju frustraciju pred blizancima koji su na takve izlive bijesa već oguglali.
Njih dvoje pronalaze djevojčicu Iolu koja se izgubila na plaži i sa njom provode dan dok se ne pojavi njena sestra. Naizgled beznačajan susret sa ženom na autobuskoj stanici koja je njihova majka nije prva slučajnost bitna za dalji razvoj događaja. Prijateljstvo sa Iolom i njenom sestrom donosi više od običnog ljetnjeg poznanstva i traćenja vremena u bezazlenom ćakulanju. Djevojčica izvodi baletske piruete i ponavlja da joj je majka balerina a i sami blizanci su na početku demonstrirali svoju plesnu vještinu. Da li je u pitanju slučajnost ili ih je splet okolnosti spojio sa polusestrom?
Otac koliko god pokušavao da drži stvari pod kontrolom gubi konce razuma, naročito kada upozna aktuelnog supruga svoje bivše i sam shvati ono što je gledaocima očigledno. Vrhunac emaskulacije predstavlja to što je novi čovjek u njenom životu vični podvodni ribolovac i to je ono što ne može da podnese – lišen je svih osnovnih funkcija glave porodice i ostao je potpuno sam. To što je srećna sa drugim a on se nije makao sa mrtve tačke potpuno zasjenjuje značajnu roditeljsku ulogu koju je kao samohrani otac imao svojoj djeci. Dugi ljetnji dani, blještavo plavetnilo i buka zrikavaca počinju da guše jadnoga čovjeka preplavljenog teškim mislima.
U večeri koja brzo polazi po zlu dolazi do sukobljavanja koje nije direktno prikazano, već lijepo izvedenim kinematografskim metodama. Do momenta kada je susret neizbježan priča ide linearno a onda slijede dokumentarni podvodni snimci riba u moru i očev lament nad sopstvenom nemoći, u dijalogu sa nekadašnjom ljubavlju. Tada i naviru prisjećanja na bolja vremena, kada su kante bile pune ulovljenih riba i kada je osmijeh dolazio prirodno i nenametljivo sa ljetnjim povjetarcem. Konflikt je bio neizbježan zbog pritajene istine o planu za upoznavanje sa biološkom majkom ali tragičan kraj dolazi potpuno nenajavljeno. Komična očeva neuračunljivost znatno je ozbiljnija i nestaje u moru dok jedrenjak nastavlja da pluta i dizalica ga vadi iz mora, podsjetivši da se on nikada neće vratiti.
Drama u većoj mjeri zasjenjuje povremene komične situacije a spomenuti kraj briše svaki osmijeh sa lica. Nada ipak postoji – u zrelost gotovo formiranih blizanaca izvedenih na pravi put zahvaljujući očevim trudom i prisustvom barem jedne roditeljske figure u njihovom životu.
filmaginacija.blog 