Dolazak gostiju na večeru je osnovna i najčešće oponašana epizoda iz komedije situacije. Takva postavka iskusni par Joea i Angelu stavlja u haotičnu poziciju i tokom prepirke zbog dolazaka komšija iznad razotkriva se koliko je duboka kriza njihovih odnosa. Ono što djeluju kao sitne čarke supruznika zapravo su neosvješćene frustracije i razočarenje u zajednički život. Njihovom narušenom odnosu ne pomaže ni činjenica da par iznad glasno vodi ljubav svake noći, kao da ih podsjeća na ono što nemaju ili ne mogu da imaju.
Pina i Hawk su njihove potpune suprotnosti i imaju funkciju rassvjetljavanja svega trulog u njihovoj vezi. Otvoreni odnos sa liberalnim pogledima na svijet, uz dozu otvorenosti koji čini da izgledaju kao new age, liberalni zaluđenici. Angeli konci kontrole brzo klize iz ruku a Joe je previše mrzovoljan i frustriran da bi se trudio da ulazi u društveni kontakt sa bilo kime. Njihova predubjeđenja i stavovi bivaju poljuljani iz temelja kada ih gosti na večeri razoružaju svim onim što oni nisu smjeli mi da izgovore i uspijevaju da se opravdaju za glasni seks – razlog su česte orgije koje organizuju a upravo na Joea i Angelu je pao izbor. Sving preokret drma domaćine i kada odluče da se prepuste tjelesnom zadovoljstvu razmjene partnera njihova tijela kao da im poručuju da to nije ispravno i onda dolazi do vrhunca konflikta i koji su meminovno upleteni i Pina i Hawk.
Večera je zapravo zamka u kojoj Joe i Angela više ne mogu da izbjegavaju ono što već dugo postoji između njih. Pina i Hawk nisu tu samo da bi bili egzotični susjedi sa drugačijim seksualnim navikama, već služe kao ogledalo u kojem domaćini prepoznaju vlastitu neskladnost. Njihova otvorenost ni najmanje nije dočarana kao recept za sreću, baš kao što Joeova i Angelina monogamija nije predstavljena kao dokaz stabilnosti. Scenario je zato najbolji onda kada odbija jednostavno svrstavanje likova na “oslobođene” i “zatvorene”.
Dobar dio humora proizlazi iz toga što se likovi ne ponašaju onako kako bi se od njih očekivalo. Joeova nadrndanost i Angelina potreba da kontroliše situaciju ne proizvode samo verbalne sukobe, već se postepeno pretvaraju u fizičku komiku. Tu film povremeno povuče na Rogenov teren slapstick komedije, gdje neprijatnost ne mora da ostane samo u dijalogu, već fizički eskalira. Situacije postaju sve nespretnije, tijela više ne prate odluke koje likovi pokušavaju racionalno da donesu, a ozbiljan razgovor lako sklizne u fizički haos.
Posebno funkcioniše hemija između dva para. Joe i Angela imaju onu vrstu uigranosti koja dolazi iz dugog zajedničkog života, ali je ta bliskost istovremeno opterećena nakupljenim zamjerkama. Njihove prepirke su uvjerljive jer se ne svađaju oko gostiju, seksa ili komšijske buke, već oko svega što se godinama taložilo ispod tih naizgled nevažnih povoda. Nasuprot njima Pina i Hawk funkcionišu gotovo kao potpuno drugačiji model partnerskog odnosa. Njihova međusobna sigurnost dodatno iritira domaćine, ali istovremeno stvara dinamiku u kojoj nijedan od dva para nema potpunu kontrolu nad situacijom.
Scenario zato uspijeva da večeru pretvori u dramski obračun bez nasumičnog nizanja gegova. Svaki sloj neprijatnosti nadograđuje se na prethodni, pa odluka o razmjeni partnera nije šokantni preokret već posljedica pritiska koji je večera proizvela. Kada se Joe i Angela po prvi put ujedine u mišljenju i pokušaju da pređu granicu njihov trud ostaje nenagrađen jednostavnim oslobađanjem. Naprotiv, upravo tada njihova tijela i emocije otkrivaju koliko je teško glumiti liberalnost ako ona nije u skladu sa onim što stvarno osjećaju.
Zato rediteljkina vizija najbolje funkcioniše kao komedija o paru koji kroz najgore moguće goste konačno dobija priliku da vidi vlastiti brak bez uljepšavanja. Seks, svađe, buka i problematični pršljeni L4 i L5 samo su sredstva kojima film dolazi do bliske teme – koliko dobro zaista poznajemo osobu sa kojom živimo i koliko smo spremni da priznamo da se odnos razvio drugačije od onoga zamišljenog.
filmaginacija.blog 