Izbor za reditelja filma TV produkcije ne može biti bolji od Ernesta R. Dickersona – čovjek koji je zanat pekao sam majstorima kao što su George A. Romero i Spike Lee svoje debelo iskustvo i vrhunsko poznavanje filmskih tehnika primjenjuje u skromne produkcijske vrijednosti i dobijamo napetu priču o rasnim tenzijama u Sjevernoj Karolini.

Vođa KKK je ubijen na svirep i uračunat način a da sve miriše na unutarnju zavjeru otkriva se odmah kada su jedini osumnjičeni vođe afroameričke zajednice. Jedino što su atentatori i nalogodavac bliski prijatelj žrtve previdjeli je da je svedok zločina Eric – mržnjom zadojeni sin stradalog vođe.
Jedina nada za ostvarivanje pravde je baš jedini afroamerički policajac u cijelom okrugu, a naravno da su pipci famozne rasističke organizacije duboko ukorijenjeni u svakoj bijeloj stanici. Humanizacija Jerrya postignuta je postignuta kroz tragični gubitak djeteta. Protiv šansi, kolega i volje drskog klinca junak se upušta u avanturu u kojoj se izlaže da bi razotkrio zavjeru koja uključuje i brojne policijske činovnike. Srećom na svojoj strani ima podršku od bliske prijateljica koju tumači zavodljiva, ali do grla zakopčana Virginia Madsen. xD
Kretanje kamere kroz spoljne enterijere izvlače najviše iz autentične lokacije a sračunati kosi uglovi prikazuju scene jurnjava kolima i pražnjenje pištolja sa beskonačnim brojem metaka. Gledalac ne treba da očekuje In the Heat of the Night ili Mississippi Burning, (od novijih naslova Rebel Ridge) ali rasna netrepeljivost je veoma uvjerljivo prikazana kroz jednodimenzionalne zločince. Obzirom da je ideologija kojoj su dosledni zaglupljujuće ograničavajuća dovoljna je i ta jednadimenzija za bijele ‘crackerse’. Sačekuša iz naslova ne odnosi se samo na atentat – to je način funkcionisanja prikrivenih i nikad istrijebljenih mrzitelja, ksenofoba i rasnih supremista.
Sistemska rasna netolerancija i mehanizmi prikrivanja su ovde prikazani bez uljepšavanja. To znači da motivacija zlikovaca ostaje banalna, ali u kontekstu priče funkcioniše odlično: ideologija kojom žive je toliko isključiva i glupa da joj ne treba psihološka kompleksnost da bi bila zastrašujuća. S druge strane, moglo bi se zamjeriti da psihologija Erica nije istražena dovoljno duboko; njegov mržnjom obojeni glas je potentan motiv, ali film bira akciju, nauštrb dubljeg portreta njegove lične tragedije.
Još jedan od niza pogodataka reditelja je i korištenje glumaca – odraslu ekipu predvodi Courtny B. Vance koji zadivljuje smirenošću dok sluša rasističke izlive bijesa Erica, dječaka ispranog uma. Na njegovoj strani su, osim Madsenove Lucy su partner William Forsythe i drug iz mornarice Bill Nunn, dok ekipu zlikovaca predvoci opaki ekstremista zavjerenik Shannon kojeg tumači Robert Patrick, a tu su i David Keith i Charles Hallahan. Naslov ne pretenduje na klasike žanra, ali zahvaljujući korektnim izvedbama i režiserskoj štedljivoj domišljatosti, uspijeva da bude tvrdokorni TV-triler koji udara tamo gde je najpotrebnije — u stomak i savest gledalaca.
Tamnoputi heroj radi najteži deo posla: nosi moralnu težinu filma bez preglumljavanja. Njegova smirenost nije samo pasivnost, nego stub koji omogućava da se uloženi trud isplati – napetost nerava, svaki histerični ispad Erica, sumnja kolega, i svaki kompromis policijske hierarhije dobije odgovarajuću reakciju. Virginia Madsen je odličan izbor za suprotnu stranu tog stuba: mirna, suzdržana, spremna da pokaže zube kada je neophodno – njena podrška junaku djeluje istovremeno istinska i bezrezervna, što daje filmu neophodnu humanu meku tačku.