Nema te muke koja je zaobišla brdovito balkansko poluostrvo – iživljavanje osvajača, bratoubilački civilni ratovi i boleštine su razarale ustaljene živote lokalnom stanovništvu. Duboko sakriveni u teško pristupačnim planinama ljudi su naučili da žive u skladu sa okrutnom prirodom i uz hrišćansku vjeru našli su skroman i miran život. Naravno da je to sve lijepo zvuči u teoriji ali nova nedaća je zadesila nesretne žitelje bugarskih zaseoka – smrtonosna zarazna bolest kuga sa kojom nemaju kapaciteta da se suoče, već moraju da nauče da žive sa nesagledivim gubicima.
Ugledni seljak Yurdan sa sinom Yonom je na povratku iz Jerusalima, sa najvećeg hrišćanskog hodočašća na kojem su zavrijedili zvanje hadži (sveti), a povratak rodnom kraju donosi im tragično saznanje da je velika muka snašla njihov narod. Početak devetnaestog vijeka, prije antibiotika i pomoći savremene medicine – ljudi padaju kao pokošeni od neizlječive bolesti. Stariji i mlađi muškarac su, u skladu sa svojim godinama potpune suprotnosti – Yordan je smiren, prizeman i uvijek spreman da razumno sagleda situaciju dok Yonu krasi vatren temperament, jedna od najvažnijih odlika mladosti. Yona je u žurbi da se vrati svojoj djevojci Elitzi da bi je što prije vjenčao.
Kada im hajduk ispred krčme ukrade konja mladić se bez razmišljanja upućuje u potjeru za njim, a da ni sam nije svjestan šta će ga sačekati kad sustigne kradljivca. Otac je zabrinut ali dostojanstveno nastavlja put ka selu i nada se da će u njemu zateći svoga jedinca. Teškoće na putu zaobilazi lagano sve dok ga u selu ne sačekaju turobna lica njegovih prijatelja. Izmoreni glađu, brigom o čestim upadima u selo oni su se već pomirili sa smrću. Životna energija uglednog seljanina mu ne da da se prepusti letargiji i mirno legne iščekujući smrt, već svoju teško stečenu imovinu dijeli sa onima kojima je najpotrebnija.
Nažalost Yono se vraće sa ukradenim konjem i kugom koju je zaradio od pljačkaša. Svjestan da mu nema spasa oće da mu učini poslednje trenutke prijatnim i uz pomoć prijatelja, sveštenika Mateja vjenčava smrtno bolesnog sina sa Elitzom. Sveštenik ima osjećaj dužnosti prema svom bliskom prijatelju koji je velikodušno izdvojio novac za izgradnju manastira pokraj sela. Pravo prijateljstvo jače je od božjih zakona i lijepo je vidjeti da je predstavnik crkve toga svjestan i pomaže Yordanu i Elitzi da se sakriju u pećinu dok iščekuju simptome zaraze.
Narod se brzo iz slavlja i pjesme transformiše u bijesnu rulju koja vatrom želi da istrijebi zaraznu bolest. Iz neznanja ljudi su uvijek činili najgora nepočinstva a moć mase zasljepljuje zravorazumsko razmišljanje. Jedan od seljaka vidi priliku da se osveti imućnom zemljoposjedniku i želi da se domogne njegovog velikog bogatstva. Reditelj pokazuje kako i u izolovanom selu brzo isplivavaju stare istorijske rane i razotkrivaju pravu prirodu ljudi. Ambijentalna muzika uz autentične narodne nošnje precizno dočarava široj publici kulturu i folklor Balkana.
Ambijent u kojem se priča odvija pokazuje da je jedino priroda netaknuta i neiskvarena ljudskim slabostima, a kao takva u savršenoj harmoniji. Ona reflektuje spokoj junaka jednako kao i unezvijerenost i unutrašnji nemir. Glavni junak potpuno je u skladu sa sobom i više se boji duševne nego tjelesne kuge. Kada pojedinci iz bilo kojih razloga gube zaborave prave vrijednosti koje su indoktirirane u deset Božijih zapovijesti gube razum i humanost.
